Planirali Euro, otišli na Mundijal: Džeko i dječaci odveli su nas tamo gdje pripadamo

Mi na Mundijal nikad ne idemo “normalno” – kod nas je to uvijek drama. Uvijek suze. Srce na terenu, duša na tribinama. Kod nas nema ni kalkulacije ni matematike. Samo inat, prkos i ludost.

Kad su nas otpisali i kad su rekli da smo prošlost, mi smo uradili ono što Bosna i Hercegovina najbolje zna – ustala iz pepela i rekla svijetu: tu smo!

Priča o Zmajevima nije samo priča o plasmanu na najveću svjetsku fudbalsku smotru. Ovo je priča o narodu koji nikad ne odustaje i o reprezentaciji koja je emocija i o sportu koji je više od igre.

Reprezentacija Bosne i Hercegovine na Mundijalu u Sjevernoj Americi neće biti samo spoj mladosti i iskustva. Ekipa koja se stvarala u posljednje dvije godine raznolika je i po porijeklu. Veći broj fudbalera rođen je u različitim zemljama, a sve ih veže ista ljubav i pripadnost.

Kao jedno od najvećih iznenađenja evropskih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, BiH je pomutila planove Velsu i velikoj Italiji. Toj fudbalskoj aristokraciji, koja evo propušta i treće uzastopno Svjetsko prvenstvo. Gotovo niko nije očekivao da će se selekcija koja je prethodnom ciklusu za Katar ostvarila samo jednu pobjedu, u kvalifikacijama za Mundijal 2026. potpuno promijeniti. Izgubili smo jednu utakmicu i to od Austrije u grupi, a onda u baražu eliminisali dva papirnata favorita.

Sergej Barbarez preuzeo je reprezentaciju u njenom najtežem periodu. Naslijedio je Savu Miloševića koga je u utakmici s Ukrajinom dijelilo desetak minuta od finala baražu za EURO 2024 protiv Ukrajine. U tom ciklusu BiH je uspjela pobijediti samo Lihtenštajn i Island.

Kada se Barbarez dogovorio sa Vicom Zeljkovićem, funkciju direktora dobio je Emir Spahić, njegov bivši saigrač i kapiten reprezentacije sa Svjetskog prvenstva 2014. Zajedno su započeli potpunu rekonstrukciju tima s ciljem plasmana na EURO 2028.

Plan je bio da se formira mlada ekipa koja će kroz utakmice stasavati. Jedna od posljedica rata i velikih migracija koje su uslijedile jeste činjenica da veliki broj Bosanaca i Hercegovaca živi širom svijeta i razvija se u različitim fudbalskim sistemima. Barbarez i Spahić radili su na tome da uvjere mnoge od tih talenata da promijene sportsko državljanstvo, pa danas reprezentaciju čine fudbaleri rođeni Sjedinjenim Američkim Državama, Austriji, Njemačkoj, Švedskoj, Danskoj i državama bivše Jugoslavije.

Sve ih je dočekao Edin Džeko, kapiten i lider nacionalnog tima. S njim je bilo daleko lakše i Barbarezu, koji je u legendarnom napadaču imao izvrsnog saradnika. Mladost definitivno ne bi mogla sama pohvatati konce i steći naviku pobjeđivanja da nije bilo Edina, rođenog pobjednika i izuzetno pozitivne ličnosti u kojem mladi igrači vide uzora.

Barbarez kaže o svom kapitenu: ‘‘Teško je pronaći riječi kojima bih opisao Edina, jer sve djeluje premalo‘‘ ističe legendarni Mostarac i nastavlja:

„Njegov doprinos je ogroman, a samo njegovo prisustvo ulijeva poštovanje. Ali najviše me impresionira njegov odnos prema radu. Na svakom treningu i na svakoj utakmici daje maksimum. On je primjer mlađim igračima kako reprezentativac treba da se ponaša. Uvijek je spreman pomoći, razgovarati i dati savjet. Nadam se da će se brzo oporaviti od povrede zadobijene protiv Italije i biti spreman za Svjetsko prvenstvo.“

Početak kvalifikacija bio je senzacionalan. Zmajevi su ostvarili gostujuću pobjedu 1:0 u Rumuniji u prvom kolu. Provukli smo se u Bukureštu protiv tradicionalnog nezgodnog protivnika, zahvaljujući sudiji i Nikoli Vasilju. Ta pobjeda definitivno je usmjerila kvalifikacije. Bosna i Hercegovina kasnije je ponovo savladala Rumuniju kod kuće i tako izborila odlučujući meč protiv Austrije u Beču za direktan plasman na Svjetsko prvenstvo. Rani gol Tabakovića nas je pomalo uplašio, a kasni gol domaćina za 1:1 poslao je Bosnu i Hercegovinu u baraž.

Navijači su bili zadovoljni, igrači su tugovali pokazujući jedan novi pristup. Vrlo emotivno su dočekivali utakmice, doživljavajući dres reprezentacije kao nešto što je iznad svega. Ipak, kad bi se stišala euforija, malo ko je očekivao uspjeh. BiH je ranije učestvovala u pet baraža za velika takmičenja i svaki izgubila. No, ova nova generacija, sastavljena od nekih igrača koji jedva pamte neuspjehe u prethodnim baražima, nije željela teret poraza.

Na terenu su izgledali opušteno, nadmećući se s protivnicima, nošeni energijom s tribina bili su vrlo opasan protivnik. Mladi igrači poput Tarika Muharemovića, Kerima Alajbegovića, Esmira Bajraktarevića, nešto starijih Amara Dedića, Amara Memića i Benjamina Tahirovića, te već iskusnih Demirovića, Katića, Kolašinca, Vasilja i neprikosnovenog Džeke, postali su moćna mašina.

Koliko god to izgledalo isprazno, bez Džeke ne bi bilo ništa. Ovaj 40-godišnji napadač u ovim kvalifikacijama postigao je šest golova, uključujući i izjednačujući pogodak u Cardiffu protiv Velsa, koji je donio produžetke, a onda penal seriju i pobjedu.

Očekivanja od Svjetskog prvenstva su velika, ne samo zbog prethodnih velikih pobjeda, ili velikih želja navijača. Barbarez je svjestan da je i njegov tim samim plasmanom napravio ogroman uspjeh. Ali i selektor i stručni štab i igrači žele korak više. Prolazak grupe, koja i nije baš strašna. Kanada, Švicarska i Katar nisu fudbalske ‘‘babaroge‘‘.

Nacija je uvjerena da ova reprezentacija ima još mnogo toga za pokazati i da može ravnopravno igrati sa svakim protivnikom u Grupi B.

„Imali smo svoj plan, svoj put, i sve što se dešava – bilo dobro ili loše – dio je tog puta. Zato ove dvije utakmice vidim kao prirodan razvoj i napredak ovog mladog tima. U posljednje dvije godine mnogo smo naučili i to smo iskoristili protiv Velsa i Italije. U utakmicu protiv Italije ušli smo mirniji nego ikada prije“, rekao je Sergej Barbarez.

Da li će činjenica da mnogi igrači prvi put prolaze kvalifikacije za veliko takmičenje biti prednost ili mana? Selektor smatra da je to prednost i objašnjava:

„To smo pokazali već u kvalifikacijama. Od prvog dana cilj nam je bio stvoriti grupu igrača kojima je najvažnije da se bore jedni za druge i da uživaju igrajući za reprezentaciju. Mislim da smo u tome uspjeli. Ovaj mladi tim nije opterećen prošlošću.“

Sergej neće prihvatiti ulogu favorita ni u jednoj utakmici. Kakve su realne šanse Bosne i Hercegovine na Mundijalu, veliko je pitanje… „Za nas je sam plasman već veliki uspjeh. Sanjali smo o ovome i sada je to stvarnost. Naš cilj nije da budemo samo turisti na Svjetskom prvenstvu. Želimo pokazati kvalitet koji imamo, uživati u turniru i pokušati ponovo usrećiti naše navijače.“

Protiv Kanade će nam ići na ruku činjenica da domaćin neće moći računati na najboljeg fudbalera Alphonsa Daviesa. Zvijezda Bayerna nije izliječila povredu i to nam sigurno ide na ruku.

I BiH je oslabljena zbog povreda Harisa Tabakovića i Ivana Šunjića, a novi peh je izostanak mladog Nidala Čelika.

Važno je kako ćemo otvoriti prvenstvo. Da li će odbrana uspješno braniti duge lopte, kako će stoperi Katić i Muharemović zatvarati jednog špica, može li Kolašinac izdržati sve utakmice i do koje granice... Trebat će nam aktivna vezna linija. Tahirović koji pazi na greške i zaustavlja protivničke napade, brzi Dedić i nepredvidivi, a okomiti Alajbegović. Bajraktarević, koji će bolje znati procijeniti kad zaista treba ‘‘zamahnuti‘‘ i pobrati aplauze, a kad odigrati rezonski u korist ekipe. Naravno, u napadu ćemo gledati kako se kreće Džeko i koliko se Demirović pripremio da pokaže svijetu koliko je moćan igrač, opak špic i neumoran trkač.

Iako u našem fudbalu nema ni sistema, u reprezentaciji se već zna ko kosi, a ko vodu nosi. Karakter je sigurno najjači adut ovi momaka koji znaju šta znači nositi grb koji nije samo znak, nego rana i ponos u isto vrijeme.

Bosna i Hercegovina ne dolazi na veliko takmičenja da učestvuje. Ona dolazi da preživi – i ostane zapamćena.

Dolazimo bez straha, bez kalkulacija, samo s vjerom da srce može više od svega.

Postoje reprezentacije koje se kvalifikuju. I postoji Bosna i Hercegovina – koja se izbori. Jer ova reprezentacija ne igra za statistiku. Ona igra za one koji su vjerovali kad niko drugi nije. Za bosanskohercegovačke gradove, čaršije i sela koji dišu fudbal. Za dijasporu koja noću ne spava kad igraju Zmajevi.

Veliki dolaze s imenima. Bosna i Hercegovina dolazi s pričom. A priče se uvijek pamte duže od rezultata.