Jovo Lukić, novo lice jedne bolje Bosne i Hercegovine

Ako je Džeko glavni lik naše velike priče o dostojanstvu, dugotrajnosti i svjetskoj klasi; ako su Bajraktarević i Alajbegović glavni likovi priče o samopouzdanju i novoj vrsti Bosanaca i Hercegovaca iz dijaspore... onda su Jovo Lukić i Amar Memić glavni likovi jedne pomalo zapostavljene priče u nizu tzv. narativa o novoj generaciji Zmajeva i našem drugom učešću na Svjetskom prvenstvu.

Oni su dio one manjinske domaće grupe igrača u reprezentaciji. Rođeni ili stasali u domovini, a ne u Njemačkoj, Švedskoj ili Americi, karijere nisu počeli u glasovitim školama velikim njemačkih klubova nego u bosanskim niželigašima iz Modriče ili Hadžića.

Lukićeva se priča treba izdvojeno ispričati. Jedini je igrač u timu Sergeja Barbareza koji se potpuno formirao u domaćem fudbalu, iz kojeg nam sve rjeđe dolaze reprezentativci. Ako Memić kao dvadesetogodišnjak već odlazi u Sloveniju, Lukić do svoje 26. godine igra u Premijer ligi Bosne i Hercegovine ili nižim rangovima: Modriča, Sloga Doboj, Krupa, posudba u gradačačku Zvijezdu, potom šampionski Borac iz Banje Luke.

Tek potom odlazi u inostranstvo, ali ne na zapad, nego u osrednju, pomalo zaboravljenu rumunsku ligu. Takva mu putanja očigledno paše, jer već druge sezone u tamošnjoj SuperLigi sa Universitateaom iz Cluja bilježi izvanredan lični uspjeh: najbolji strijelac i najbolji igrač lige. Manje-više je na svakoj drugoj utakmici davao go.

Sin bivšeg fudbalera Mitra, rođenog u Gračanici, koji je igrao i za tuzlansku Slobodu, Lukić je rođen u Srbiji, u Šapcu, gdje mu je otac igrao, ali je na kraju izabrao dres reprezentacije zemlje u kojoj je počeo i razvio se kao fudbaler.

Lukić se upisuje u historiju domaćeg fudbala, njegov prvi gol za reprezentaciju, u tek trećem nastupu, i to prvom takmičarskom, nije mogao pasti u boljem i ljepšem trenutku, kao naš prvi gol na tek drugom svjetskom prvenstvu.

U inače sjajnom nastupu, gdje njegovi zračni dueli privlače pažnju svjetskih medija, Lukić je u napadu zaigrao tek kao treći, četvrti pa čak i peti izbor napadača: nezaobilazni Džeko, Tabaković, Demirović, pa i Baždar.

Otklonio je time sumnje skeptika koji su negodovali i kada je pozivan i kada je uključen u igru protiv Sjeverne Makedonije i Paname u prijateljskim utakmicama.

Lukić može našim upravljačima u fudbalu biti motiv da se konačno late teškog ali izvodivog posla jačanja domaćih liga, omladinskih struktura i drugih zadataka. U zemlji koja toliko voli fudbal, u kojoj ga djeca igraju čim stabilnije počnu hodati, ima i volje i mogućnosti da klubovi budu bolji i da iz domovine dolaze jednako dobri igrači kao i iz dijaspore.

U konačnici, što nije najvažnije ali nije ni nevažno, Jovo Lukić jedan je od dva Srbina u ekipi Bosne i Hercegovine na Svjetskom prvenstvu. U našoj zemlji, i u pogledu demografije, i naslijeđa, ali i političkog ustroja i atmosfere, takva činjenica ne umiče pažnji.

Lukićev nastup, kao i svi drugi golovi koji će, nadamo se i želimo, doći već na ovom prvenstvu, lijep su trenutak i poruka da u mučnim i bolnim međunacionalnim odnosima, u složenom i mukotrpnom ustroju i funkcionisanju države, život i ljudi ipak mogu biti iznad političke svakodnevnice.

Kao što hiljade dječaka i djevojčica, ali i odraslih, od Wisconsina preko Sarajeva, Mostara, Tuzle... pa do Melbournea razdragano nose dresove s imenima Alajbegovića i Bajraktarevića, vrijedi priželjkivati i boriti se da dresove Zmajeva s imenom Jove Lukića počnu nositi djeca, mladići i djevojke, u Banjoj Luci, Trebinju ili Modriči. Jer tamo se, svjedoče medijski izvještaji proteklih dana, uprkos ružnoj političkoj retorici, ipak navija za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

Također, kao što Vico Zeljković, sestrić Milorada Dodika, prvi čovjek domaćeg fudbala, pokazuje da je Bosna i Hercegovina domovina i Srba, u kojoj se mogu afirmirati i uspijevati jednako ako ne i bolje nego u Srbiji, tako i Jovo Lukić svjedoči, nakon desetaka vrhunskih igrača iz BiH koji su igrali za Srbiju, da u ovoj zemlji ima dovoljno mjesta za sve nas, a naročito za one koji se bore i pobjeđuju.