Čavalić za !Odgovor: Tuzlanski kanton se gura na ekonomsku periferiju

Bosna i Hercegovina i dalje je primjer dubokih regionalnih nejednakosti. Dok se neki dijelovi zemlje povezuju autoputevima, Tuzla ni tri decenije nakon rata nema savremeni put prema Sarajevu. Admir Čavalić, zastupnik Stranke za BiH (SBiH) u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, uzroke vidi u nedostatku vizije, strategije i političke volje.

On navodi da postoje dva osnova razloga zašto nisu povezna dva velika industrijska i administrativna centra, Tuzla i Sarajevo

Podsjetio je da su raniji pokušaji koordinacije između Vlade Tuzlanskog kantona i federalnih institucija propadali zbog međustranačkih sukoba i kalkulacija.

„Kada dođe do konkretnih pregovora, isplivaju političke sujete i optužbe da neko pokušava iskoristiti temu radi kampanje. Međutim, birači više ne vjeruju praznim obećanjima, žele konkretne rezultate“, dodao je on.

Govoreći o ekonomskim aspektima problema, Čavalić je ocijenio da se u Federaciji BiH vidi pojava regionalne nejednakosti.

„Tuzlanski kanton se uporno gura u ekonomsku periferiju, iako bi, kao industrijski centar, trebao biti jedan od motora razvoja Federacije“, upozorava on.

Posebno je naglasio da Federacija, iako formalno decentralizirana, u praksi slijedi model iz RS-a, gdje se razvoj i sredstva koncentriraju u jednom centru moći.

Čavalić podsjeća da je Tuzlanski kanton kanton proizvodnje, a ne administracije i birokratije kao Sarajevo, te da bi se upravo takvi industrijski regioni u svakoj razvijenoj zemlji prvi infrastrukturno povezali.

„To bi koristilo svima: većoj proizvodnji, većim poreznim prihodima i većem budžetskom punjenju. Ekonomski gledano, nema nikakvog smisla da Tuzlanski kanton i dalje ostane nepovezan“, dodaje on.

Prema njegovim riječima, privreda jasno ukazuje koje su dionice ključne za razvoj: Tuzla–Doboj, Tuzla–Orašje, Tuzla–Sarajevo i Tuzla–Zvornik (prema Bijeljini i Srbiji).

„To su tri strateške konekcije koje Tuzla traži: prema Evropskoj uniji, Sarajevu i Srbiji. Međutim, ako se ovim tempom nastavi, nijedna od tih veza neće biti realizovana ni u narednih deset do dvadeset godina“, upozorava zastupnik SBiH.

Na pitanje kada bi se mogli očekivati konkretni pomaci, Čavalić kaže da ni on, uprkos redovnim upitima prema Autocestama FBiH i Federalnom ministarstvu saobraćaja, nikada nije dobio tačan odgovor.

Trenutno, kako navodi, projekat Tuzla–Sarajevo uopće ne postoji. U toku su samo manji zahvati i pripreme na pojedinim dionicama, poput Tuzla–Živinice ili dijela kod Nišića, dok je Y-krak prema Žepču praktično zaboravljen, iako se formalno spominje u transportnoj strategiji BiH. Jedina dionica na kojoj se bilježi određeni napredak jeste Tuzla–Orašje, ali i tu radovi idu sporo i uz stalna administrativna odgađanja.

„Fascinantno je da se imovinsko-pravni problemi i sporovi oko zemljišta uvijek pojavljuju baš na području Tuzlanskog kantona. To dodatno usporava svaki pokušaj realizacije“, kaže Čavalić.

Na kraju, dodaje i ilustrativan primjer infrastrukturne apsurdnosti.

„Danas je iz Tuzle lakše stići do Beograda nego do Sarajeva. Iako je Beograd geografski dalje, put preko Zvornika i dalje kroz Srbiju je znatno kvalitetniji. To jasno pokazuje koliko je Bosna i Hercegovina infrastrukturno nelogično povezana“, zaključio je on.