Od konkretne odgovornosti do širih reformi: Razvoj poruka na protestima

Tramvajska nesreća u Sarajevu 12. februara 2026. godine izazvala je šok među građanima i dovela do masovnih protesta, na kojima su demonstranti, uglavnom mladi, zahtijevali odgovornost nadležnih, transparentnu istragu i poboljšanje sigurnosti javnog prijevoza. 

Protesti koji su u početku bili u znaku poziva na konkretne poteze vlasti, kao što su ostavke, kvalitetnija istraga, reforme u javnom prijevozu, proširili su se i na oblasti kao što su pravosuđe i druga sistemska pitanja. 

Prve proteste je već dan poslije, 13. februara, organizirala neformalna grupa građana „Reci dosta“ ispred Zemaljskog muzeja. Okupljeni, među kojima najviše studenata i srednjoškolaca, poručili su Vladi Kantona Sarajevo da hitno povuče stare tramvaje iz upotrebe i zatražili odgovornost nadležnih za nesreću.  

Istakli su da se ne osjećaju sigurno u tramvajima niti na ulicama, posebno tokom loših vremenskih uslova, i najavili su nove mirne proteste na istoj lokaciji. 

Drugog dana protesta, 14. februara, u Sarajevu su se okupile hiljade građana, a nakon okupljanja ispred Zemaljskog muzeja BiH, demonstranti su blokirali saobraćaj u centru grada.  

Na transparentima su se posebno isticale poruke podrške teško povrijeđenoj djevojci, izrazi žalosti i sjećanja na stradalog mladića. 

Demonstranti su istaknuli svoje nezadovoljstvo zbog trenutnog sigurnosnog stanja u glavnom gradu, naglašavajući da se ne osjećaju zaštićeno tokom svakodnevnog života. 

Grupa „Reci dosta“, koja je organizovala ovo okupljanje, naknadno se oglasila i istakla da skup nije imao politički karakter niti je bio usmjeren protiv bilo koga.  

U saopćenju su istakli da je okupljanje trajalo od 15 do 16 sati, održano u skladu sa zakonom i propisima, uz prijavu MUP-u KS i organizaciju vlastitih redara. Organizatori su također izrazili zabrinutost zbog zloupotreba imena grupe na društvenim mrežama i napomenuli da se do daljnjeg ograđuju od organizacije novih javnih protesta. 

Treći dan protesta, 15. februar, u Sarajevu protekao je u šetnji građana kroz centar grada i sa snažnim političkim posljedicama. 

Skup je počeo minutom šutnje u znak sjećanja na Erdoana, nakon čega se jedan od predstavnika vozača tramvaja obratio prisutnima. Istaknuto je da je vozač Adnan Kasumović, koji je vozio tramvaj, iskusni profesionalac i da nije kriv za tragediju. 

Demonstranti su se kratko zaustavljali ispred zgrade institucija BiH i Predsjedništva BiH, gdje je održana još jedna minuta šutnje.  

Dolaskom pred Kantonalni sud, okupljeni su pružili podršku vozaču tramvaja, uz povike „Adnane, nisi sam“.  

Dio demonstranata potom se uputio prema Vječnoj vatri, gdje je bila planirana završnica protesta. U tom trenutku su demonstranti saznali da je Nihad Uk, premijer Kantona Sarajevo, podnio ostavku. 

Tokom ovih protesta je privedeno pet osoba, jedan punoljetni muškarac i četiri maloljetnika, kod kojih su pronađeni pirotehnička sredstva i predmeti za nanošenje povreda. 

Četvrti dan protesta, 16. februar, u Sarajevu okupio je hiljade građana na ulicama glavnog grada, a oni su ovaj put tražili odgovornost nadležnih u lancu javnog prijevoza, od kantonalne vlade do preduzeća GRAS. 

Direktor GRAS-a, Senad Mujagić, podnio je ostavku prije početka protesta, tvrdeći da je tramvaj bio tehnički ispravan, ali je zbog istrage bio spriječen da se detaljnije izjasni. 

Njegova ostavka, zajedno s ostavkom premijera, označena je od strane organizatora kao „žrtvena jagnjad“. 

Protesti su započeli u 12 sati okupljanjem srednjoškolaca i studenata ispred Zemaljskog muzeja BiH.  

Organizatori, neformalna grupa studenata koja djeluje putem Instagram stranica "hocel.ta.promjena" i "pravda.promjena.ba", iznijeli su četiri ključna zahtjeva: objava punih i potpunih informacija o istrazi nesreće, uključujući servisne podatke tramvaja i snimak kamere iz tramvaja; povlačenje svih starih tramvaja dok ne prođu ponovni servis uz javno objavljivanje podataka o ispravnosti; ostavke svih odgovornih u sistemu javnog prijevoza; te izgradnja kvalitetnog i sigurnog javnog prijevoza. 

Okupljeni su poručivali da ostavka premijera Nihada Uka i pad kantonalne vlade ne znači kraj borbe, već da traže odgovornost svih u lancu od Vlade KS, resornog ministarstva do GRAS-a. 

Petog dana protesta, 17. februara, demonstranti traže i ostavku kantonalne ministrice obrazovanja Naide Hota-Muminović, jer su srednjoškolci bili pod pritiskom da ne dolaze na proteste.  

Vijeće roditelja Kantona Sarajevo izrazilo je podršku okupljenima, naglašavajući važnost dostojanstvenog ponašanja i opreza da se ne nasjedne na pokušaje manipulacije.  

U završnom obraćanju mladi su pozvali građane da u narednim danima dođu u još većem broju, a srednjoškolcima poručili da slobodno učestvuju bez straha od posljedica.  

Na šestim protestima, 18. februara, demonstranti su nosili transparente s porukama poput „Huligani nismo, dostojanstvo branimo, uz poštovanje i mir poruku šaljemo“ i „Šta to treba još da se desi da shvatiš“. 

Studentica Lamija Hadžimusić emotivno je govorila o strahu koji osjećaju mladi prilikom korištenja javnog prijevoza, ističući sistemske propuste i podsjećajući na slučaj pokvarene kotlovnice u Studentskom domu Bjelave kao ilustraciju opasnosti koje nastaju zbog nepažnje i lošeg upravljanja.  

Jedan od organizatora protesta Samir Hrnjica se osvrnuo na pokušaje diskreditacije na društvenim mrežama, poručujući da se njegova privatnost ne miješa s javnim djelovanjem i da se obraća u ime građana.  

Okupljeni su pozivali umjetnike, akademike i sve aktivne građane da im se pridruže u borbi za pravdu i odgovornost. Na protestima se obratio mladić Kerim Žuga i iznio nove zahtjeve demonstranata.  

Među njima su: hitna sanacija evidentnih sigurnosnih rizika, imenovanje stručnih rukovodilaca u svim nadležnim institucijama, uvođenje jasnih kriterija za dodjelu socijalne pomoći, revizija budžeta prema prioritetima za održavanje voznih parkova te javno objavljen plan sa imenima odgovornih osoba i rokovima od 30, 60 i 90 dana za rješavanje problema.  

Na sedmim protestima, 21. februara, bilo je više od šest hiljada učesnika, među kojima su većinom srednjoškolci i studenti.  

Okupljanje je počelo ispred Zemaljskog muzeja BiH, a građani su se kretali ka zgradi Tužilaštva Kantona Sarajevo i spomen-obilježju ubijenoj djeci Sarajeva, uz blokadu saobraćaja i uzvike „Pravda, pravda“, „Ruke su vam krvave“ i „Svi za jednog, jedan za sve“. 

Mladi su k poručivali da neće prestati sve dok njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni. Ponovo su tražili su ostavku ministrice za odgoj i obrazovanje Naide Hota-Muminović, pravo na kretanje i protestovanje za sve građane te transparentno imenovanje novog direktora GRAS-a. 

Posebna pažnja posvećena je zahtjevima za sigurnost javnog prijevoza, učešće međunarodnih istražitelja i objavu izvještaja GRAS-a. 

Otac tragično stradalog Dženana Memića, Muriz Memić, na skupu je upozorio da je pravosuđe „rak-rana sistema“ i da njegova reforma mora biti početak promjena kako bi se mijenjali političari koji uživaju zaštitu neefikasnog pravosuđa.  

Memić je istaknuo i sličnost s vlastitim iskustvom, jer je snimak kamere iz tramvaja nestao, što podsjeća na nesnalaženje i opterećenost tužilaca u ranijim slučajevima. 

Na kraj skupa mladi su pozvali na izlazak na predstojeće izbore, naglašavajući da neće šutjeti jer je budućnost u njihovim rukama..  

Protesti u Sarajevu počeli su skromnim i fokusiranim zahtjevima, prvenstveno na neposrednu odgovornost nadležnih za tramvajsku nesreću i sigurnost javnog prijevoza.  

Prvi dani obilježeni su zahtjevima za povlačenje starih tramvaja, objavu rezultata servisa i istrage te ostavke odgovornih u GRAS-u i kantonalnoj Vladi. Naglasak je bio na hitnoj sanaciji sigurnosnih propusta i uspostavi minimalne odgovornosti u lancu upravljanja javnim prijevozom. 

Kako su protesti odmicali, zahtjevi su postajali sve strukturiraniji i sistemski, fokusirani ne samo na sigurnost prijevoza, odgovornost za nesreću i kantonalna pitanja.  

Osim neposredne odgovornosti, mladi su počeli tražiti širu institucionalnu reformu, uključujući imenovanje stručnih rukovodilaca na sve upražnjene funkcije, uvođenje jasnih kriterija za socijalnu pomoć, reviziju budžeta prema prioritetima i javno objavljivanje planova s rokovima i imenima odgovornih.  

Fokus se proširio s pojedinačnih ostavki na trajne mjere za sigurnost, transparentnost i pravnu odgovornost. 

Na posljednjim protestima zahtjevi su dodatno evoluirali u širi društveni kontekst. Pored sigurnosti i istrage, mladi su isticali pravo na protestovanje i naglašavali su potrebu za reformom pravosuđa i nadzorom istražitelja.  

Početni zahtjevi koji su bili konkretno vezani uz tehničke i pojedinačne propuste, razvili su se u zahtjeve za sistemske promjene i dugoročnu odgovornost institucija.