Tri decenije infrastrukturne nepravde prema Tuzlanskom kantonu

Gotovo tri decenije nakon završetka rata, Tuzlanski kanton i dalje je saobraćajno odsječen od ostatka Federacije BiH.

Put između Tuzle i Sarajeva, dug nešto više od 120 kilometara, postao je simbol sporosti institucija, političke nezainteresovanosti i nepostojanja strateške vizije razvoja države.

Iako se godinama obećavaju brze ceste, autoputevi i modernizacija postojećih magistrala, građani i privreda TK-a ostaju žrtve „putne izolacije“, dok se u drugim dijelovima zemlje, prije svega u Hercegovini ubrzano grade nove saobraćajnice.

Birokratija, blokade i nedostatak volje

Iz JP Autoceste FBiH priznali su da ključni projekti u TK kasne. U odgovoru zastupniku Admiru Čavaliću (SBiH) naveli su da je projektna dokumentacija za dionicu Tuzla–Maoča u zastoju zbog „nemogućnosti pretvorbe poljoprivrednog i šumskog zemljišta u građevinsko“, što onemogućava izdavanje urbanističke saglasnosti.

Premijer TK Irfan Halilagić je u obraćanju javnosti istakao da je riječ o sistemskom problemu i da su „strateški projekti vrijedni stotine miliona maraka blokirani zbog nekoliko stotina metara zemljišta u državnom vlasništvu“.

Vlada TK je uputila inicijativu prema Vijeću ministara BiH i OHR-u za izuzeće određenih parcela, kako bi se barem pokrenula izgradnja prve faze dionice Šićki Brod–Đurđevik.

Političke igre i neravnomjeran razvoj

Elzina Pirić (PDA) podsjeća da je upravo „nepovezanost Tuzle i Sarajeva“ bila jedan od razloga osnivanja njene stranke.

Dodaje da vlasti u TK „ne rade svoj posao“, bave se dnevnopolitičkim temama i nemaju kapaciteta da osiguraju ulaganja.

„Put Tuzla–Sarajevo danas je više otežavajući put nego žila kucavica povezivanja“, kaže za !Odgovor Dževad Hadžić, predsjednik SDP-a u TK, zastupnik u Skupštini TK i delegat u Domu naroda FBiH.

Mahir Mešalić (DF), smatra da trenutna strategija Vlade Federacije „potpuno zanemaruje“ potrebe Tuzlanskog kantona.

„Tuzla i sjeveroistok Federacije su osuđeni na izolaciju. Višak sredstava se ulaže u kantone koji nemaju prioritetne infrastrukturne potrebe, dok Tuzlanski kanton ostaje bez adekvatnih ulaganja. Ako se strategija ne promijeni, bojim se da ni generacija naše djece neće dočekati bolju povezanost Sarajeva i Tuzle“, upozorava Mešalić.

Na infrastrukturne nejednakosti ukazao je i Fahrudin Radončić, predsjednik SBB-a, koji tvrdi da Federacija BiH ozbiljno zaostaje u izgradnji brzih cesta.

„RS pravi autoputeve prema Srbiji, Hercegovina pravi odlične komunikacije s Hrvatskom, a brze ceste u Federacii stoje“, poručio je Radončić.

Monopol nad cestogradnjom

Uprkos višedecenijskim obećanjima, federalnom cestogradnjom i dalje gotovo u potpunosti upravlja HDZ BiH.

Denis Lasić, direktor Autocesta Federacije, nekadašnji ministar saobraćaja i komunikacija, ima gotovo potpunu kontrolu nad procesima i kadrovima, dok je njegov stranački kolega Ljubo Pravdić već dvadeset godina na čelu JP Ceste FBiH.

Dok se u Kiseljaku i Grudama, gradićima s nekoliko hiljada stanovnika, grade moderne zaobilaznice i tuneli, Tuzla i dalje čeka.

Tri decenije čekanja

Za građane Tuzlanskog kantona svaka nova izjava, plan ili idejno rješenje više ne znače nadu, nego prazno obećanje. Infrastrukturna nepravda prema ovom kantonu postala je pravilo, a ne izuzetak.

Ako se nešto ne promijeni, Tuzla i Sarajevo ostaju udaljeni tri i po sata vožnje, a povezani decenijama političkih promašaja.