Machiavelli današnjice zove se Giuliano da Empoli 

Ima jedan autsajder među malom grupom ljudi koji prate francuskog predsjednika Emmanuela Macrona uskim hodnicima Ujedinjenih nacija i raskošnim salama hotela Ritz Carlton u Rijadu. On nije ni tjelohranitelj, ni pomoćnik, ni diplomata. Sebe jednostavno smatra piscem. 

Njegovo ime je Giuliano da Empoli, a posljednjih godina njegova djela postala su najtraženija literatura među onima u hodnicima evropske moći, kako piše Giorgio Leali za Politico.  

On navodi da se Da Empoli, baš kao i čuveni firentinski diplomata Niccolò Machiavelli, autor „Vladaoca“, specijalizirao za dijagnoze vladara svoga doba. Dok je Machiavelli proučavao tajne uspjeha Cesarea Borgije, Da Empoli istražuje svijet Donalda Trumpa, Vladimira Putina i saudijskog princa Muhammeda bin Selmana. 

Macron je s njim na ti i citira ga u svojim govorima. Danska premijerka Mette Frederiksen, koja je veći dio godine provela u sukobu s Trumpom zbog njegovih prijetnji oko Grenlanda, ima direktnu vezu sa flegmatičnim italijansko-švicarskim piscem. 

U elegantnom salonu s pogledom na vrt u pariškom sjedištu izdavačke kuće Gallimard, Da Empoli je za POLITICO priznao da, poput Machiavellija, voli biti „onaj koji je u prostoriji gdje se donose odluke i gdje se stvari dešavaju, ali ostaje malo po strani.“ 

Bestseller o tiranima 

Dok je Machiavelli „Vladaoca“ oblikovao kao priručnik realpolitike za firentinskog državnika Lorenza de’ Medicija, Da Empoli sebe vidi kao nekoga ko liderima današnjice daje savjete – zauzvrat dobivajući pristup materijalu za svoja djela. 

Machiavelli i Da Empoli ipak su imali različite motive da uzmu pero u ruke. Firentinac je svoje remek-djelo napisao kako bi povratio naklonost i političku ulogu kod porodice Medici, po čijoj je naredbi bio mučen. Da Empoli, međutim, insistira da je sretniji kao pisac, ostajući po strani. Ironično, upravo ga je nemilosrdna priroda politike, koju je upoznao u mlađim danima, odvratila od direktnog političkog angažmana. 

Bruxelles nije predator 

U Francuskoj vlada prava Da Empoli-manija. Kompanije, univerziteti, lobističke grupe i centri za analizu utrkuju se da ga pozovu na svoje događaje. 

„On je prava zvijezda. Klijenti traže da ga angažujemo za njihove godišnje skupove i seminare, posebno s obzirom na trenutne geopolitičke neizvjesnosti“, kaže jedan pariški konsultant za strategije. „Ali teško ga je dobiti, njegov raspored je popunjen mjesecima unaprijed.“ 

Macron ga je poveo na Generalnu skupštinu UN-a u septembru prošle godine, potom i u Kanadu, a zatim u Saudijsku Arabiju. Tamo je punio bilježnice idejama za svoju novu knjigu, koju je francuski predsjednik citirao u govoru vojsci ovoga ljeta. 

Knjiga „Čas predatora“ objavljena je na francuskom proljetos, a na engleskom izlazi sljedeće sedmice. U njoj istražuje svijet Trumpa, Putina, saudijskog prijestolonasljednika Muhammeda bin Selmana i predsjednika Salvadora Nayiba Bukelea – samoproklamovanog „najkul diktatora na svijetu“. (U knjizi nema ni pomena evropskih institucija i njihovih lidera, koje Da Empoli smatra suprotnošću predatora.) 

Da Empoli tvrdi da ovi lideri svoj uspjeh duguju sposobnosti da iznenade protivnike naglim i ponekad brutalnim potezima – poput ubistva i čejrečenja arapskog novinara Džemala Hašukčija (Jamal Khashoggi). 

„Ti Borgije su likovi koji se kreću u svijetu bez pravila ili ih krše, stvarajući politička čuda“, rekao je Da Empoli. 

Za razliku od takvih, Brisel teško može opstati u tom predatorskom svijetu. 

„Ako nešto povezuje Trumpa, Putina i tehnološke mogule… to je svakodnevni napad na Brisel, njegova pravila i evropski integracijski proces,“ rekao je. „Pisao sam knjigu o predatorima, pa je normalno da se Brisel u njoj ne pojavljuje.“ 

Politika od djetinjstva 

Politika je dio života Da Empolija od malih nogu. 

Njegov otac Antonio bio je ugledni ekonomista i savjetnik socijalističkog premijera Bettina Craxija. Godine 1986. preživio je napad ljevičarskih terorista, kada je Giuliano imao 12 godina. Tada je prvi put naučio da politika neizbježno nosi i dozu nasilja – što je tema kojoj se često vraća u svojim djelima. 

U ranim dvadesetim postao je mladi progresivac, ali ga je akademski zaintrigirao uspjeh Silvija Berlusconija među mladima, iako su oni uglavnom naginjali ljevici. 

„Činilo mi se važnim istražiti razloge uspjeha protivnika – što, uostalom, radim do danas,“ ističe. 

Njegova prva knjiga bavila se problemima mladih Italijana i kritikovala ljevicu zbog kratkoročnog traženja konsenzusa nauštrb budućih generacija. 

Knjiga mu je otvorila vrata druženja sa bivšim predsjednikom Italije Francescom Cossigom i vodila ga prema političkim stavovima koje je kasnije zagovarao Matteo Renzi, za kojeg je i radio. 

Od Renzija do Pariza 

Da Empoli je bio Renzijev savjetnik dok je ovaj bio gradonačelnik Firence. Kao njegov zamjenik za kulturu, radio je u kancelariji u Palazzo Vecchio, tačno pored one u kojoj je nekad sjedio Machiavelli. Govorio je da tamo čak osjeća duh slavnog autora. 

Ali nakon godina u politici zaključio je da iskusni političari previše uživaju u nasilju i izdaji, što nije bilo ono što je on tražio. 

Tako se postepeno povukao iz politike, osnovao organizaciju Volta 2016. godine, pisao članke i knjige o usponu populističkih pokreta – uključujući italijanski Pokret 5 zvjezdica – i ulozi spin-doktora iza njih. 

Ipak, nastavio je kružiti oko politike, razvijajući mrežu utjecajnih kontakata od Macrona do Henryja Kissingera. 

Nakon godina života između Italije i Francuske, 2019. preselio je u Pariz, gdje je rođen, privučen „bliskom vezom između književnosti i politike“. Tamo pisci i filozofi i dalje imaju status zvijezda, a političari redovno pokušavaju pisati fikciju. Macron je, kao tinejdžer, čak sanjao da postane pisac. 

„Čarobnjak iz Kremlja“ i svjetska slava 

Tokom pandemije u Parizu napisao je svoj prvi roman, „Čarobnjak iz Kremlja“, inspirisan Putinovim bivšim savjetnikom Vladislavom Surkovim. 

Knjiga je objavljena u aprilu 2022, nekoliko sedmica nakon ruske invazije na Ukrajinu, i brzo je postala bestseler. Čitaoci željni da bolje razumiju Putina i njegov krug oligarha masovno su je kupovali. 

„Knjiga je događajima, koji su se činili samo brutalnim i nasilnim, dala kolektivni smisao,“ rekla je bivša francuska ministrica kulture Aurélie Filippetti. „Ne znam nijednu osobu u francuskoj politici koja nije pročitala njegova djela.“ 

Da Empolijeva zvijezda nikad nije sjajnije sijala, iako je filmska adaptacija romana sa Judeom Lawom (kao Putinom), Paulom Danom i Aliciom Vikander primljena s rezervom kritičara na Venecijanskom filmskom festivalu ovog augusta. 

Njegovi obožavatelji kažu da uspjeh duguje sposobnosti da kompleksne teme učini lako probavljivim, vješto miješajući historijske anegdote s pop-kulturom i TV serijama. 

Baš poput Machiavellija, Da Empoli se manje bavi moralom svojih junaka, a više pokušava ući u njihovu glavu. 

„Zajednička nit mojih knjiga je pokušaj da uđem u glavu negativaca, protivnika,“ kaže on. „To je zanimljivije nego jednostavno ih stigmatizirati.“