Prvi dan mira u Gazi: Hamas oslobađa taoce, Trump u Tel Avivu

Prvi put nakon gotovo dvije godine rata, jutro u Gazi započelo je bez sirena, bez eksplozija i bez dima. U 8 sati, čak i prije dogovorenog roka, Hamas je oslobodio prvih 7 izraelskih talaca, čime je označen početak primirja između Izraela i palestinskog pokreta otpora. Dogovor je to koji mnogi nazivaju najosjetljivijim političkim manevrom na Bliskom Istoku u ovom desetljeću.

Nedugo nakon što su prvi taoci oslobođeni, bivši američki predsjednik Donald Trump sletio je na aerodrom Ben Gurion, gdje ga je dočekao izraelski premijer Benjamin Netanjahu. Međunarodni komitet Crvenog krsta potvrdio je da je pokrenuta „višefazna operacija“ razmjene u kojoj će, prema planu, oko 2.000 palestinskih zatvorenika biti oslobođeno u zamjenu za preostale izraelske taoce i tijela 28 poginulih.

Prvi konvoji humanitarne pomoći već su jutros prešli egipatsku granicu, a kamioni s hranom, lijekovima i gorivom počeli su ulaziti u sjeverne dijelove Pojasa Gaze – po prvi put nakon više od pola godine potpune blokade.

Ova razmjena, kao prva faza Trumpovog mirovnog plana, predstavlja važan, ali ne i konačan korak ka okončanju najkrvavijeg poglavlja izraelsko-palestinskog sukoba, u kojem je od oktobra 2023. poginulo gotovo 68.000 Palestinaca i oko 2.000 Izraelaca. Druga faza plana, koja predviđa razoružanje Hamasa, postepeno povlačenje izraelskih snaga iz Gaze i raspoređivanje međunarodnih snaga, još nije dogovorena.

Najavljeno je da će američki predsjednik učestvovati na „mirovnom samitu“ u Egiptu, kojem će prisustvovati predstavnici dvadesetak zemalja, uz predstavnike Evropske unije i Ujedinjenih nacija.

Iako se čini da primirje zasada drži, izraelski kabinet za sigurnost ostavio je mogućnost „trenutne reakcije“ u slučaju novog napada iz Gaze. S druge strane, Hamas je u saopćenju poručio da „primirje nije predaja, nego prilika za humanitarni predah“, potvrđujući da je prihvatio prvu fazu mirovnog plana koji je predložio američki predsjednik Donald Trump. Prema tom planu, dogovor bi se trebao odvijati u tri faze, s ciljem potpunog prekida vatre, povlačenja izraelskih snaga i postepenog otvaranja granica uz nadzor međunarodnih institucija.

Diplomatski izvori iz Egipta tvrde da je riječ o „krhkom dogovoru koji visi o koncu“, ali i jedinom koji je trenutno moguć. Sljedeća faza, planirana za iduću sedmicu, trebala bi uključiti oslobađanje dodatnih 30 talaca i povrat tijela 28 ubijenih Izraelaca, dok bi UN nadzirao uspostavu privremenih tampon-zona na teritoriji Gaze i koordinirao dopremu humanitarne pomoći. U ovoj fazi, prioritet ostaje sprečavanje obnavljanja sukoba, kao i omogućavanje pristupa medicinskim i logističkim timovima u teško pogođena područja.

Ipak, ključni problem ostaje neriješen: pitanje razoružanja Hamasa. Izraelski zvaničnici su jasno poručili da „bez potpune demilitarizacije“ ne može biti govora o trajnom miru, dok Hamas insistira na „političkom rješenju i priznavanju palestinskog suvereniteta“, uz upozorenje da se neće odreći prava na oružani otpor dok Izrael ne prekine blokadu i okupaciju.

Prema izvorima Al Jazeere i Anadolu Agency, Hamas je pristao na tehničku provedbu prve faze plana, ali nije dao nikakve garancije da će prihvatiti uslove druge i treće faze, koje predviđaju trajno razoružanje i međunarodnu kontrolu sigurnosnih mehanizama u Gazi.

U takvom kontekstu, primirje ostaje istovremeno i diplomatski uspjeh i politički rizik – krhka konstrukcija koja zavisi od povjerenja koje nijedna strana zasad nema.

Dok političari govore o fazama i protokolima, obični ljudi broje mrtve, traže nestale i pokušavaju obnoviti ono što se može obnoviti. Humanitarna slika na terenu je katastrofalna. U bolnicama u Rafahu, Han Junisu i Gazi, ljekari rade bez osnovnih lijekova, sterilnih zavoja i struje, često operišući uz svjetlo mobilnih telefona. Prema izvještajima Crvenog križa, više od polovine bolnica u Pojasu Gaze je zatvoreno ili djeluje sa minimalnim kapacitetima, a medicinski timovi su iscrpljeni i izloženi konstantnim sigurnosnim rizicima.

UNICEF upozorava da je svako treće dijete u Gazi pothranjeno, dok Svjetska zdravstvena organizacija bilježi da je „svaki treći dom sravnjen sa zemljom“. Ljudi spavaju na ulicama, improviziranim skloništima i ruševinama škola koje su pretvorene u privremene kampove. Više od 1,5 miliona ljudi je interno raseljeno, a pristup vodi, hrani i higijenskim sredstvima postao je gotovo nemoguć.

Istovremeno, cijeli sistem javnih usluga je pred kolapsom: kanalizacija se prelijeva, voda se kontaminira, a epidemije zaraznih bolesti – uključujući dijareju i respiratorne infekcije – šire se među djecom. Humanitarni konvoji, koji bi trebali donositi pomoć, često su blokirani ili kasne danima zbog sigurnosnih provjera, dok su humanitarni radnici i sami meta napada.

U takvim okolnostima, prekid vatre donosi tek privremeni predah – kratak trenutak nade u kojem porodice pokušavaju pronaći preživjele, obnoviti kontakt sa voljenima i skupiti hrabrost za još jedan dan.