Skupa tranzicija, skupa nostalgija: Zašto njemački kancelar otvara nuklearno pitanje

Njemačka ponovo razmatra nuklearnu energiju, sada u kontekstu sigurnosnih izazova u Evropi. Problemi sa snabdijevanjem plinom i povećana ulaganja u odbranu podcrtali su važnost energetske strategije za geopolitičke odnose. Ova tema je u fokusu zbog troškova energetske tranzicije (njem. Energiewende), napetih odnosa nakon ruske invazije na Ukrajinu i potrebe industrije za pouzdanim izvorima energije. U ovom kontekstu, kancelar Friedrich Merz sve češće naglašava da je odustajanje od nuklearne energije bila greška.

Početkom 2023. Njemačka je ugasila svoje posljednje tri nuklearne elektrane: Isar 2, Emsland i Neckarwestheim 2. Time je okončana šezdesetogodišnja era, a politika “Atomausstiega” simbolično je potvrđena, posebno nakon katastrofe u Fukušimi.

Odluka o gašenju gotovo odmah postala je predmet preispitivanja kada su cijene energije postale politički važne. Jedni smatraju da je Njemačka zatvorila stabilan i čist izvor energije u vrijeme krize, dok drugi ističu dugoročne rizike i troškove nuklearne energije koji se često zanemaruju. Iako rasprava nije nova, sada je značajno ko je pokreće.

Merzova promjena mišljenja nije tipičan poziv na “povratak atomskoj energiji”, već politička procjena ranije strategije. U evropskim raspravama o energiji, poznat je kao kancelar koji je napuštanje nuklearne energije nazvao greškom i koji želi poboljšati odnose s Francuskom, koja nuklearnu energiju i dalje smatra osnovom svoje nezavisnosti.

Važno je primijetiti da Merz istovremeno smanjuje očekivanja o mogućem ponovnom pokretanju starih reaktora. U Njemačkoj se već dugo govori da se elektrane rastavljaju, okolina dekontaminira, radnici prelaze na druge poslove, a regulatorni proces bi trajao godinama. Čak i ako bi politika promijenila smjer, industrijska logistika i za nju vezani zakoni su vrlo složeni.

U javnosti se razmatraju tri moguća rješenja. Prva opcija su stari reaktori, što je politički najlakše predstaviti jer podsjeća na period pouzdane energije. Međutim, ova opcija je najmanje vjerovatna: demontaža napreduje, dozvole bi morale biti ponovo izdate, a operateri ne žele preuzeti taj rizik. Prema izvjesšaju vodeće evropske novinske mreže koja se bavi energijom i klimatskim promjenama, Clean Energy Wire, dok Njemačka završava zatvaranje svojih nuklearnih elektrana, njemački Uniper ostaje suvlasnik tri nuklearne elektrane u Švedskoj.

Druga opcija su mali modularni reaktori (SMR), koji u teoriji predstavljaju dobar kompromis jer su manji, modularni, serijski i navodno jeftiniji. U praksi, postavlja se pitanje postoji li dokaz da su zaista jeftiniji, posebno u strogo reguliranom evropskom okruženju. Stručnjaci upozoravaju da “mali” ne znači nužno i “ekonomičan” ako se primjenjuju isti regulatorni zahtjevi kao za velike reaktore.

Treća opcija je fuzija, tehnologija koja se često spominje kao način da se odluka odgodi. Fuzija jeste zanimljiva, ali traži mnogo vremena i novca, a komercijalna upotreba je još daleko od toga da postane rješenje za sljedeću krizu, jer sve projekcije jasno pokazuju razliku između trenutnih ambicija i praktične primjene.

Merzov CDU/CSU je već predložio izradu “stručne procjene” kako bi se utvrdilo da li je tehnički i finansijski moguće vratiti u pogon posljednja tri njemačka nuklearna reaktora ukupne snage 4,3 gigavata, isključena iz mreže 15. aprila 2023. tokom energetske krize, navodi izvještaj njemačkog Bundestaga. Da bi procjena bila relevantna, potrebno je postaviti jasne pokazatelje, poput količine CO₂ po uloženom euru ili megavata vraćenih na mrežu po godini. Definiranjem ovakvih mjerljivih kriterija, procjena može postati više od slogana. 

Glavni ulog nije nostalgija, već industrijska konkurentnost i pouzdanost energetskog sistema. Do 2026. Njemačka mora istovremeno širiti obnovljive izvore, graditi mrežu, i istovremeno umiriti industrijsku zabrinutost zbog nestabilnih cijena. Clean Energy Wire navodi da su obnovljivi izvori 2025. činili oko 58% proizvodnje struje, uz snažan rast instalacija, ali i uz upozorenja da se taj tempo mora održati.

Ako dođe do 'povratka nuklearnoj energiji', to vjerovatno neće značiti ponovno uključivanje Isara 2 na mrežu. Umjesto toga, očekuje se pragmatičniji pristup prema nuklearnoj energiji u EU, ulaganje u istraživanje SMR-ova i fuzije bez obećanja brzih rješenja, te fokus na jačanje obnovljivog sistema kroz izgradnju mreže, skladišta i fleksibilnih elektrana koje mogu pratiti promjene u proizvodnji iz vjetra i sunca. Tamo gdje su nekada radili reaktori, danas već rade bageri na njihovom konačnom rastavljanju.