Mostar po mjeri HZ-HB: Kazalište na kostima Bošnjaka

U pisanim izvorima iz austrougarskog perioda zabilježena je priča o jednom nesretnom austrijskom vojniku. Inspirisan pričama o Orijentu, u danima okupacije tragao je za haremima. Njegovom razočarenju nije bilo kraja kad se suočio s realnošću – da su kod Bošnjaka haremi ustvari groblja.

Ova historijska anegdota u kontekstu uzurpacije Lakišića harema i aktuelne sudske borbe za povratak vakufske zemlje na najbolji način oslikava politički i medijski populizam politike koja je presuđena za urbicid, kulturocid i ratne zločine u Mostaru i većem dijelu Hercegovine.

Iako je prošlo 139 godina otkako je Bosna i Hercegovina ušla u evropski kulturni krug, izgleda da to nije dovoljno da se prevaziđe orijentalistički i često islamofobni odnos susjeda prema Bošnjacima.

Očito spin-majstori iz Zagreba, a možda i iz Tel Aviva, potcjenjuju i hrvatsko i bošnjačko „pučanstvo“ u Hercegovini. Providni pokušaj bivših komunista zaogrnutih u odijelo najjače hrvatske političke opcije da svoju pastvu nakon manipulacije incidentom u Međugorju zaplaše muftijinom fetvom i pričom o uvođenju šerijata predstavlja vrijeđanje inteligencije sunarodnjaka u čije se interese zaklinju.

Ovakav islamofobni narativ je očito preuzet iz djelovanja evropskih desničarskih i nacionalističkih krugova.

Licemjerstvo ove politike ogleda se i kroz dvostruke aršine prema mrskom totalitarnom režimu. Oštro ga osuđuju kad su u pitanju stradanja Hrvata, ali kada treba legitimirati otimačinu vakufa onda se rado pozivaju na „pravedne“ zakone socijalističke Jugoslavije.

Islamska zajednica nema potrebu niti namjeru izlaziti iz okvira sekularnog pravnog sistema, ali u ovoj priči joj itekako nedostaje ugovor s državom. Jako je licemjerno od hrvatske politike optuživati Islamsku zajednicu za bilo šta u gradu u kojem ta ista institucija čeka godinama da desetine predmeta riješi gradska administracija, dok s druge strane gledamo svećenike na početku gradnje svakog javnog objekta.

Muftija Salem ef. Dedović je jasno na konferenciji za medije poručio da je potrebno pustiti sud da radi svoj posao i da će Islamska zajednica poštovati odluku suda. Jasno je poručio da je politička i medijska hajka otvoren pritisak na sudstvo.

Naravno, ovaj dio i činjenicu da su pronađene kosti prilikom građevinskih radova 2017. godine novinar RTV HB je uredno izostavio u svom prilogu, u kojem je po ko zna koji put ponovljena laž o nepostojanju Lakišića harema kojem ovaj režimski medij daje prefiks „tzv.“.

Kakve li ironije da medij koji nosi naziv u Haagu presuđene tzv. paradržavne tvorevine Herceg-Bosne negira postojanje jednog od najvećih harema u Mostaru, čiju uzurpaciju je započela Austro-Ugarska.

Koliko daleko ide drskost uređivačke politike ovog medija koji uredno finansira Trojkina Vlada FBiH jest njihovo očekivanje da će muftija, odnosno Islamska zajednica, „nakon pritiska javnosti“ odustati od borbe za Lakišića harem.

Na kraju spomenutog priloga imamo pokušaj dezavuisanja javnosti kroz podvalu da se „slučajno radi o jednoj od najatraktivnijih lokacija u Mostaru“, pokušavajući zamagliti ratni značaj i postratni status ovog prostora. Naime, Hans Koschnik, evropski upravitelj Mostara, zaslužan je za formiranje Centralne zone, kojoj pripada urbani pojas ratne linije razgraničenja po ugledu na Belfast, gdje odavno djeluje slična zona bez nacionalnih i vjerskih oznaka.

Naravno, ovaj pomirujući koncept se ne uklapa u srednjovjekovno označavanje teritorije od križa na mjestu ratnog bunkera na Humu, preko zvonika na Bulevaru, kazališta na Lakišića haremu te katedrale na jevrejskoj zemlji čija je izgradnja aktualizirana nedavno.

Ovaj niz crkveno-nacionalnih građevina upotpunjen je 2016. godine farbanjem šahovnice na Planinici, na još jednom ratnom utvrđenju odakle je teroriziran slobodni dio Mostara.

Na ovaj način došlo je do nasilne promjene panorame Mostara što ga je učinilo drugim Skopljem u kontekstu nakaradne urbanizacije.

Svakako, i katolička i pravoslavna crkva – kao i Islamska zajednica – imaju istu potrebu da im se vrati nacionalizirana imovina, ali dominantne politike u zapadnom Mostaru i Banjoj Luci ograničavaju saradnju vjerskih zajednica da djeluju prema zajedničkom cilju, što je povratak prava na korištenje imovine do usvajanja zakona o restituciji.

Fama o fetvi i šerijatu je još jedan propali pokušaj predizborne manipulacije HDZ-a mostarskim vakufima kroz islamofobiju.

Preuranjena kampanja HDZ-a kroz stranačke medije ušla je u novu fazu atakom nad vakufskom imovinom, problematiziranjem dijela prošlogodišnje fetve mostarskog muftije Salem ef. Dedovića. Pravljenje buke o uvođenju šerijata je uobičajena zamjena teza što je odavno postalo ustaljeni način bježanja od suštine problema destruktivne i hegemonističke hrvatske politike u BiH.

Paniku u redovima HDZ-a nenadano je otkrio prilog RTV HB „Čeka li nas kaos na dan izbora?“ još u julu o mogućim negativnim posljedicama uvođenja novih tehnologija na izborima kroz zazivanje sukoba. U tom kontekstu, HDZ na sve načine pokušava mobilizirati neodlučne i nezadovoljne hrvatske birače kroz svakodnevnu medijsku produkciju sadržaja koji imaju za cilj radikalizaciju političke scene.

Također, politikantstvom i populizmom oko jasnih pitanja i ispričanih priča želi skrenuti pažnju javnosti s lošeg upravljanja njihovim kadrovima u federalnoj, kantonalnoj i gradskoj administraciji gdje se konstantno generišu nove krize i afere koje pokazuju potkapacitiranost hrvatskih kadrova za obavljanje redovnih poslova.

Dok kadrovi HDZ-a s jedne strane plaše javnost fetvom i šerijatom, na drugoj strani vidimo kontinuirano kršenje zakona, propisa, pravilnika, odnosno ignorisanje evropskih sudova, niza nalaza i mišljenja inspekcija oko dešavanja u JP Autoceste FBiH, mostarskom katastru, pretovaru otpada i otkaza radnika JP Komunalno Mostar.

I dok kadrovi HDZ-a providno pokušavaju preusmjeriti fokus javnosti na muftijinu fetvu, gradonačelnik Kordić i dalje taji dokumentaciju o izgradnji nove zgrade HNK.