Deponija Uborak: Ekološka kriza kao posljedica političke krize u Mostaru

Bilo je samo pitanje trenutka kada će politička i institucionalna kriza u Mostaru, nastala usljed destruktivne potrebe HDZ-a za hegemonijom, eskalirati u vanredno stanje. Požar na deponiji Uborak je klasični primjer da svaki sistem zavisi od najslabije karike, a da je prevencija najbolja investicija.

Rukovodstvo JP Deponija Uborak godinama upozorava na teško stanje i nepostojanje osnovnih tehničkih preduslova za nesmetan rad ovog komunalnog preduzeća, ali za njihova upozorenja nije bilo sluha.

Zadnja dešavanja oko zastoja odvoza otpada u Mostaru, oduzimanje mašina koje su deponiji bile ustupljene, te gomilanje otpada na prijemu u kombinaciji sa visokim temperaturama - rezultirali su havarijom zbog koje će prijem otpada biti zaustavljen na duži period.

Cijena represije koju već duže vrijeme provodi gradonačelnik Mario Kordić sad osjete i vide svi građani Mostara.

Ovo stanje je kriza u krizi za Mostar. Nužno je da svi preuzmu odgovornost, da se uspostavi redovan odvoz smeća i da se napravi plan sanacije deponije uz podršku svih nivoa vlasti. Da bismo razumjeli šta se desilo na Uborku, nužno se podsjetiti na složenu hronologiju dešavanja oko JP Komunalnog koje do sad imalo v. d. direktore, a nakon smjene Rašida Hadžovića upravljanje preuzima kadar HDZ-a.

Jasno je da je za gradonačelnika Kordića ovo najveći ispit odgovornosti u petoj godini mandata.

Politička drama u Mostaru nakon 19. sjednice Gradskog vijeća koja je sazvana u upitnim okolnostima ušla je u novu fazu. Stranke s hrvatskim predznakom, odnosno njihovi vijećnici, pokušavaju se naviknuti na stanje u kojem moraju preuzeti punu odgovornost za rad Gradskog vijeća. 

Očekivano, svoju negativnu energiju su usmjerili na stavove i odluke Kluba Bošnjaka, te na vijećnika SDP-a Sanela Žuljevića (Klub Ostalih), koji je prisustvao sjednici i hrabro se borio protiv jednoumlja.

Nivo HDZ-ovog administrativnog kapaciteta ili možda pak želje za manipulacijom pokazao je providni pokušaj izmjene kroz Službeni glasnik odluka usvojenih na 17. sjednici o izvještajima kulturnih ustanova kojima rukovode bošnjački kadrovi.

Na početku sjednice ispravljena je greška vezana za Muzej Žitomislići, a tek nakon reagovanja vijećnika Žuljevića na propust prema ostalim kulturnim ustanova, Goran Bošnjak, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća, uzvratio je zamuckujući: “Ne vidim ništa sporno u tome dijelu i ne vidim da se diže medijska hampa oko toga.”

Svjestan da je ulovljen na krivoj nozi, Bošnjak poziva tajnicu Mariju Soldo upomoć, a onda riječ uzima gradonačelnik Kordić koji replicira Žuljeviću o problemu odvoza otpada, dajući vrijeme tajnici da pripremi kvalitetan odgovor. Nažalost, njen istup je bio u prepoznatljivom stilu još nerazumljiviji bez ijedne potpune rečenice uz ponavljanje stava da “nema potrebe”. 

Također, propao je pokušaj gradonačelnika da forsiranjem socijalnih stavki u rebalansu budžeta za što su potrebne 24 ruke izvrši pritiska na Klub Bošnjaka što je razotkrio Žuljević. Ovakav stil administrativnog rukovođenja u kombinaciji sa populizmom i spinovanjem gradonačelnika Kordića neodoljivo podsjeća na koncept “seoske varalice” koji je uhvaćen više puta u nedozvoljenim radnjama, ali za svaki potez ima izgovor. 

Spomenutu i sjednicu prije nje obilježila su, između ostalog, dva ispada vijećnika Ivana Zelenike (HDZ BiH).

Naime, njemu se u Gradskom vijeću pričinjava “paradžemat Maoča”, što ne čudo jer očito on i njegova stranka i dalje zarobljena u propalom i presuđenom konceptu para-državne tvorevine “Herceg-Bosne”. Očito je da će još Neretve proteći dok pojedini hrvatski političari ne  shvate da Gradsko vijeće Mostara nije koncetracioni logor HVO-a, nego gradski parlament u kojem svaki vijećnik ima pravo na slobodu govora.

Ovaj put Zelenika je otišao još korak dalje u svojim fantazijama zazivajući spuštanje koncepta Trojka + HDZ na lokalni nivou. Na ovaj način otkrivena je strategija HDZ-a za naredne izbore u cilju potpunog ovladavanja Mostarom.  Iz retorike hrvatskih vijećnika je vidljivo da im jako nedostaje “mrski” komunizam jer očito nemaju demokratski kapacitet da saslušaju i uvaže stavove predsjendika Gradskog vijeća, odnosno jednog vijećnika koji ima drugačije mišljenje.  

U izjavi za medije nakon sjednice Slaven Bevanda, vijećnik Hrvatske republikanske stranke, indirektno je potvrdio da ova stranka nikad i nije bila u stvarnoj opoziciji HDZ-u otkrivajući da će se postići dogovor prije roka za rebalans budžeta vezan za socijalne tačke.

Ovaj stav otkriva da sastanak gradonačelnika s Klubom Bošnjaka, između dvije sjednice, ipak je polučio neke pomake.

Opet je gradonačelnik ponovio svoj najdraži argument da je krivac za sve probleme u Mostaru (u njegovom drugom mandate) promjena u SDA. Istina je da se mostarska SDA podmladila, kao i lokalni HDZ, ali mostarskoj javnosti je odavno jasno da je gradonačelnik u drugom mandatu radikalno promijenio svoj pristup prema Bošnjacima. 

Očito se radi o pogrešnoj procjeni da je 19 ruku u Gradskom vijeću dovoljno da se otvori proces transformacije Mostara u “hrvatski stolni grad”. Također, Kordić nažalost nije nastavio kvalitetne prakse pokojnog Ljube Bešlića koji je u vrlo izazovnim vremenima ipak se trudio da bude gradonačelnik svih građana svojim riječima i djelima čuvajući osjetljivu ravnotežu. Teško je pronaći bilo kakvu sličnost između Bešlića i Kordića osim pripadanja istoj stranci, jer se radi o dva vrlo udaljena identiteta i koncepta poimanja Mostara.

Kordić čak ni u prvom mandate nije se trudio da bude prisutan na svim značajnim događajima u Mostaru za razliku od svog predhodnika. Pored navedenog, Ljubo Bešlić je gotovo sve delegacije ugošćavao kroz obilazak Starog grada, Starog mosta, Muzeja Hercegovine, itd. Na ovaj način Kordić je destruktivnom praksom i u prvom mandate se ponašao kao polugradonačelnik, a postavljenje slike Starog mosta na baner Mostarskog sajma pokazuje se vrhunac licemjera politike koju Kordić predstavlja.

Dok su delegacije koje su dolazile na Mostarski sajma redovno obilazile i Stari most ovaj sajam je bio u skladu s svojim imenom.  

Kao i u slučaju “Katastar”, mostarski HDZ srlja iz greške u grešku koje generišu ogromnu pravnu nesigurnost.

Krizno političko komuniciranje gradonačelnika Kordića se svodi na pravdanja da je stav Kantonalne inspekcije o spornim dešavanjima u Katastru “igra riječi” preko “plakanja” nad komunalnim haosom u gradu, te spinovanja da “bez 24 ruke ruke ne može ništa”.