Bechtel-Enka na Balkanu: Skup paket cestogradnje i geopolitičke računice

Američko-turski konzorcij Bechtel–Enka, građevinski gigant, nije novitet u susjedstvu Bosne i Hercegovine. Iskustva iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Kosova, Albanije i Sjeverne Makedonije ukazuju na važan aspekt geopolitičke važnosti ulaska konzorcija u zemlju, ali i specifičnosti u pogledu statusa izvođača radova i toka i cijene njihovog izvođenja.

Američko prisustvo na Balkanu kroz velike infrastrukturne projekte možemo pratiti od 1998. godine analizirajući upravo rad Bechtela, američke globalne građevinske kompanije koja zapošljava preko 55.000 radnika u 50 država.

Amerikanci na Balkanu često nastupaju u partnerstvu s turskom kompanijom Enka, čiji je osnivač turski Bošnjak Šarik Tara, rođen u Skoplju, porijeklom iz Nikšića u Crnoj Gori.

Ovaj konzorcij je u protekla tri desetljeća na Balkanu dobio ugovore vrijedne više od četiri milijarde eura.

Bechtel je, sam ili u konzorciju s Enkom, gradio autoputeve u Hrvatskoj, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji, Kosovu, a trenutno grade Moravski koridor na jugu Srbije.

Najava izgradnje Južne plinske interkonekcije i direktno uključivanje Amerike u ovaj veliki poduhvat, vratili su Bechtel u Bosnu i Hercegovinu.

Međutim, Bechtel se ovdje pojavljivao mnogo ranije. U našoj javnosti duhove prošlosti uzburkala je diskusija bivšeg gradonačelnika Mostara Safeta Oručevića i bivšeg premijera Federacije Edhema Bičakćića. Oručević tvrdi da je Bičakić blokirao poduhvate konzorcija, uprkos direktivama predsjednika SDA i člana Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića. Bivši federalni premijer to negira i kaže da je problem bio međunarodni kredit koji nije mogao proći Vijeće ministara zbog protivljenja iz RS-a.

Podsjećamo, ovaj konzorcij je imao pregovore s Vladom FBiH i 2012. godine, kada je SDP, u Vladi Nermina Nikšića, imao ministra saobraćaja Envera Bijedića i direktora Autocesta FBiH Ensada Karića.

Trenutno u regiji konzorcij Bechtel–Enka najveći projekat ima u Srbiji, na izgradnji Moravskog koridora.

To je autoput kojem režimski mediji tepaju da je najširi (30 m) i prvi digitalni autoput na Balkanu. Ali ovaj projekat ima i drugo lice, smatraju iz opozicije u Srbiji.

U razgovoru za portal !Odgovor, opoziciona političarka iz Srbije i građevinski inženjer Radmila Vasić, objašnjava kako je Bechtelov rad na kraju ispao mnogo skuplji od dogovorenog.

“Prije Moravskog koridora, Bechtel je u Srbiji bio prisutan kao podizvođač kompanije Rio Tinto na projektu 'Jadar'. Memorandumom o izgradnji autoputa Pojate–Preljina (Moravski koridor) 2018. godine, odnosno kroz izgradnju 112 kilometara, Bechtel ulazi u cestogradnju u Srbiji”, kaže Vasić.

Vrijednost projekta, kad je u decembru 2019. godine potpisan ugovor, bila je 800 miliona eura.

“Početna ugovorena cijena izgradnje iznosila je oko 7,1 milion eura po kilometru, a završetak radova bio je planiran za kraj 2022. godine. Međutim, ni ugovoreni rokovi niti cijena nisu ispoštovani. Umjesto da država Srbija ima snažnu kontrolu kvaliteta gradnje i striktno insistira na poštovanju ugovornih obaveza, prihvaćeni su uslovi koje je nametnuo izvođač“, pojašnjava Vasić.

Srbija je izgradnju ovog koridora regulira posebnim zakonom, tzv. lex specialis, kojim je projekat određen kao projekat od posebnog značaja

„Tada ne važe zvanični zakoni o javnim nabavkama, tenderima, finansijskoj i tehničkoj kontroli. Rezultat toga je da, umjesto ugovornih penala zbog kašnjenja i odstupanja od kvaliteta, danas imamo dupliranu cijenu izgradnje, koja trenutno iznosi oko 14,2 miliona eura po kilometru”, pojašnjava Vasić.

Cijenu lošeg upravljanja projektom, pogodovanja strancima i skupe kredite vraćati će generacije građana Srbije.

“Do sada je na izgradnju ove dionice potrošeno oko 1,6 milijardi eura, što predstavlja dug koji će vraćati buduće generacije, a ne aktuelna vlast. Budžet za 2026. godinu pokazuje da će ovaj projekat koštati 2.15 milijarde eura! Stručna javnost je više puta ukazivala na nedostatak transparentnosti u načinu ugovaranja, finansiranja i kontrole radova, ali nadležni organi na te upozorenja nisu reagovali. Rok završetka radova je više puta probijan, a prema posljednjim informacijama, koje je iznijela ministrica Aleksandra Sofronijević, ostalo još oko 40 kilometara neizgrađenog puta”, naglašava Vasić.

Pored probijanja rokova i budžeta, dodaje naša sagovornica, zabrinjava kvalitet izvedenih radova, a drugi aspekt ovakvih poduhvata, određeni politički benefiti u odnosima s Amerikom, također nisu izvjesni.

“Zaključak ovakvog, nepromišljenog i finansijski izuzetno skupog projekta jeste da Srbija nije dobila ni političke benefite, ni strateške poene u odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama ili Turskom. Umjesto toga, dobila je preskup i tehnički problematičan autoput, čije će otplaćivanje pasti na teret budućih generacija, bez jasno utvrđene odgovornosti aktuelne vlasti”, smatra Vasić te pojašnjava da ovakav pristup konzorcija ugrožava njihov ugled i reference.

Bez javnog konkursa, neposrednom pogodbom, Vlada Hrvatske je 1998. godine dogovorila sa Bechtelom izgradnju autoputa od Zagreba do Dubrovnika, planirane dužine od oko 550 kilometara.

Međutim, Amerikanci odlaze nakon šest godina i samo 145 izgrađenih kilometara, što je budžet Hrvatske koštalo 990 miliona dolara. Tadašnji ministar obnove, koji je potpisao ugovor, Jure Radić, kasnije je izjavio da je ta cijena mogla biti manja i za trećinu, da se išlo na međunarodni tender.

Prije odlaska, Amerikanci su odustali od žalbe na rezultate konkursa za gradnju dijela autoputa od Splita do Ploča, posao koji je dodijeljen domaćem konzorciju uz znatno povoljniju ponudu. Vlada je zbog pritiska opozicije i javnosti promijenila odluku, a tada je za Bechtel lobirao bivši ministar vanjskih poslova Miomir Žužul.

Američko-turski gigant Bechtel–Enka je o gradnji autoputeva više puta pregovarao s vlastima u Crnoj Gori. Pregovarali su različitim političkim akterima i vlastima, od Đukanovića 2013. godine, preko Milojko Spajića, ministra finansija u Krivokapićevoj vladi, premijera Dritana Abazovića i opet s Spajićem, sada premijerom.

Konzorcij je krajem jula 2025. godine sa Spajićevom vladom potpisao Memorandum o razumijevanju, što je bio logičan korak nakon bilateralnog sporazuma o ekonomskoj saradnji s Amerikom iz oktobra 2024. godine.

“Zvanično, njih sada nema u pregovorima niti u ponudama. Nezvanično su zainteresovani da grade trasu Jadransko–jonskog koridora kroz Crnu Goru, ali za taj dio još nije završena projektna dokumentacija. Idejna rješenja za prve dijelove trase na ovom koridoru mogu se očekivati krajem ove ili početkom naredne godine, pa bi onda bilo očekivano i njihovo prisustvo kao potencijalnih izvođača kroz neki međudržavni ugovor po principima iz S. Makedonije ili Srbije”, kaže za !Odgovor Goran Kapor, novinar podgoričkih Vijesti.

Kapor smatra da bi ulazak Bechtela značio i bolje odnose s Amerikom, posebno u kontekstu nedavne odluke da Kinezi nastave graditi autoput prema granici s Srbijom.

“Američki investitori su do sada bili malo prisutni u Crnoj Gori. Tu je glavno pitanje da li bi Bechtel ušao u posao na javnom konkursu ili bi bio izabran direktno na osnovu međudržavnih ugovora, kao što je rađeno u zemljama u okruženju”, pojašnjava Kapor.

Na Kosovu su dva projekta konzorcija dogovorena putem tendera, bez direktnog dogovora, ali detalji ugovora su bili skriveni od javnosti do dolaska Albina Kurtija na vlast 2020. godine.

Konzorcij i Vlada su dogovorili gradnju autoputa „Ibrahim Rugova“ za 400 miliona eura, ali su, prema izvještaju Kurtijeve vlade, troškovi na kraju narasli na čak 820 miliona eura. Autoput je otvoren je krajem 2013. godine.

Godinu kasnije, konzorcij je započeo radove na autoputu od Prištine do granice sa Sjevernom Makedonijom, koji je otvoren u maju 2019. godine. Budžet Kosova je to koštalo 705 miliona eura.

Zbog dodjele dodatnih 53 miliona eura konzorciju za izgradnju ovog autoputa, bivši ministar infrastrukture Kosova, Pal Lekaj, osuđen je na tri godine i osam mjeseci zatvora za zloupotrebu službenog položaja i nanošenje štete budžetu.

Vlada Albina Kurtija je 2020. godine raskinula saradnju s konzorcijem Bechtel-ENKA.

I u Albaniji je konzorcij Bechtel–Enka dogovorili iznos po ubrzanoj proceduri za izgradnju prve dionice autoputa od Tirane do granice sa Kosovom duge 60 kilometara, ali je cijena skočila s 418 miliona na više od milijardu eura. U Albaniji se zbog ovoga vodila istraga, ali je proces obustavljen.

Da bi američko-turski konzorcij poslovao u Sjevernoj Makedoniji, ta zemlja je mijenjala zakone, ali promjena vlasti nije obustavila realizaciju projekta. 

Konzorcij gradi na koridoru 8 i 10, a ovaj posao prate protesti i sudski sporovi.

Vlada je najprije odlučila da se dionice grade po principu „ključ u ruke“ i da se umjesto tendera direktno pregovara sa tursko-američkim konzorcijem. Da bi se to omogućilo, donijet je Zakon o koridorima, uz obrazloženje da će se time izbjeći kašnjenja u izgradnji.

Antikorupcijska komisija se tome protivila, ali je Skupština izglasala zakon u julu 2021. godine.