Kanađanin srpskog porijekla dolazio na ‘safari u Sarajevo’

Kanadski državljanin Nicholas Ribić tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu došao je na tzv. „safari u Sarajevo“ kako bi ubijao ljude, objavio je portal Istraga.ba.

Ovo je potvrdio zaštićeni svjedok C-017 na suđenju Slobodanu Miloševiću pred Haškim tribunalom, na javnom dijelu suđenja 11. juna 2003. godine.

Ovaj članak je dostupan na engleskom

„Došao je na safari, loviti ljude“, izjavio je svjedok kada je upitan da li poznaje Ribića. Svjedok je naveo da je Ribić, poznat i kao „Kanada“, bio član jedinice Bijeli vukovi. Ribić je iz Kanade došao kao dobrovoljac i nosio je punu uniformu bosanskih Srba s naoružanjem.

“Jeste li dobili informacije u vezi s aktivnostima izvjesnog Nikole Ribića?”, glasilo je pitanje tužiteljice Hildegard Uertz-Retzlaff upućeno zaštićenom svjedoku.

“Da. Nikola Ribić, također poznat kao Kanada, bio je član Bijelih vukova”, rekao je zaštićeni svjedok C-017.

“Kažete da je Ribić Nikola, poznat po nadimka Kanada, bio emigrant koji je došao iz Kanade?”, bilo je novo pitanje tužiteljice Hildegard Uertz-Retzlaff.

“Nije emigrant. Došao je na safari, loviti ljude”, odgovorio je svjedok C-017.

“Došao je iz Kanade?”, pitala je tužiteljica.

“Da, kao dobrovoljac”, rekao je C-017.

“Dakle, živio je u Kanadi?”

“Da”, odgovorio je svjedok.

“Dakle, došao je iz Kanade ravno u Bosnu, zar ne?”

“Da”, ponovio je C-017.

“A gdje se borio? U kojoj jedinici?”, glasilo je pitanje.

“Našao sam ga u jedinici Bijeli vukovi. Ne znam gdje je bio prije toga”, rekao je svjedok.

Ribić, rođen 1974. godine u Kanadi u porodici srpskih useljenika, postao je poznat 1995. godine kada je tokom NATO zračnih napada na položaje Vojske Republike Srpske zarobio pripadnike UNPROFOR-a i koristio ih kao ljudske štitove.

On je prvi Kanađanin koji je procesuiran za otmicu počinjenu izvan granica Kanade. Ribić je optužen prema članu Krivičnog zakona Kanade koji se nikada ranije nije koristio, a koji omogućava Kanadi da preuzme nadležnost nad otmicama i uzimanjem talaca izvan zemlje kada je uključen Kanađanin kao počinilac ili žrtva.

Ribićev talac bio je također Kanađanin, kapetan Patrick Rechner, koji je u Bosni bio nenaoružani vojni posmatrač UN-a. U maju 1995. godine fotografija kapetana Rechnra, vezanog za gromobransku šipku na skladištu municije u bosanskosrpskoj utvrdi Pale, obišla je svjetske medije. Ribić je bio u uniformi bosanskih Srba, naoružan puškom AK-47, u društvu drugih srpskih vojnika.

Taoce su odveli u srpsku bazu južno od grada, gdje je Rechner bio lisicama vezan za gromobransku šipku ispred skladišta koje je služilo za čuvanje minobacačkih granata. Ribić je tada navodno pozvao UN i upozorio: „Tri posmatrača UN-a su na lokaciji skladišta. Ako bude još bombardovanja, oni će biti prvi.“ Zabilježeno je da su zatvorenici tokom pritvora „dobro tretirani“ i dobrovoljno su vraćeni u kancelariju UN-a 18. juna.

Rechner je držan 24 dana, a njegova fotografija postala je simbol nesposobnosti UN-a da se nosi sa ofanzivama Srba.

Godine 2000. Kanadska kraljevska konjička policija locirala je Ribića u njegovom novom domu u Njemačkoj i uhapsila ga u februaru. Devet mjeseci kasnije izručen je Kanadi gdje mu je branilac bio advokat D’Arcy DePoe.

Suđenje Ribiću počelo je u Ottawi, Ontario 8. oktobra 2002. Međutim, tri mjeseca kasnije, 20. januara 2003., sudija Douglas Cunningham Vrhovnog suda Ontarija proglasio je suđenje nevažećim nakon samo devet dana svjedočenja.

Ribić je ponovo suđen 2005. godine za otmicu i navodno prijetnje smrću. Njegov advokat, D’Arcy DePoe, izjavio je da je riječ o „jednom od najneobičnijih krivičnih procesa u historiji Kanade“, budući da je prvi put Kanađanin procesuiran na ovaj način. „Iako je ovo neobična forma prekoračenja, tvrdi se da je NATO bacanjem bombi od 900 kg na ovu imovinu izvršio jasno prekoračenje,“ izjavio je DePoe.

Ovaj put nije proglašena nevažnost suđenja i Ribić je osuđen za otmicu i prijetnje smrću te mu je izrečena kazna od tri godine zatvora. Dva svjedoka Kanadskih oružanih snaga, poznata samo kao Svjedok A i Svjedok B, svjedočila su isključivo putem transkripta tokom suđenja 2005.

Godine 2008. Ribić je uložio žalbu Vrhovnom sudu Ontarija, a njegov advokat DePoe prigovorio je na činjenicu da su svjedoci svjedočili samo putem transkripta. Sud je odbio žalbu, zaključivši da Ribić nije imao nikakvu vezu sa skladištima municije koja bi mu omogućila da ih brani od „prekoračenja“, te da je postupanje sudije u vezi sa Svjedokom A i B bilo prihvatljivo.

Tokom opsade Sarajeva, bogati strani državljani, tzv. „turisti-snajperisti“, dolazili su u grad i, iz zabave ili zadovoljstva, pucali na civile. Priču o ovim događajima reaktualiziralo je italijansko tužilaštvo u Milanu, koje je otvorilo istragu protiv nekoliko nepoznatih italijanskih državljana. Istragu je pokrenuo italijanski novinar i pisac Ezio Gavazzeni, koji je milanskom tužilaštvu dostavio dokumente i svjedočenja prikupljena tokom višegodišnjeg istraživanja.

Gavazzeni tvrdi da je imao kontakte s ljudima koji su svjedočili o grupama italijanskih „turista-snajperista“ koji su dolazili na brda oko Sarajeva da pucaju na civile. O „safariju Sarajevu“ pisao je i ratni reporter sarajevskog Oslobođenja Šefko Hodžić, navodeći da mu je informacije prenio Mustafa Hajrulahović Talijan, visoki oficir Armije RBiH.

Prije nekoliko godina je objavljen i dokumentarni film „Sarajeva safari“ auotra Miran Župančić, koji govori o ovom fenomenu.

Novinar portala !Odgovor Haris Imamović je u svom dokumentarističkom romanu Vedran i vatrogasci, pisao o svjedočanstvu američkog vatrogasca John Jordan, koji je radio u Sarajevu tokom rata i bio ranjen 1994. Jordan je u Haškom tribunalu svjedočio o stranim snajperistima koje su lokalni vojnici vodili po poznatim položajima. Prepoznavali su se po odjeći i oružju, a ponašali su se kao neiskusni „novajlije“ u ratnoj zoni.

Jordan je također opisao kako su snajperisti birali žrtve, često pogađajući najmlađe članove porodica, što je imalo razarajući efekat na cijele porodice.