Primirje koje niko nije potpisao: Mearsheimer o Trumpovim ratovima u Ukrajini i Iranu

U utorak, 13. oktobra, John Mearsheimer, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Chicagu, ponovno je gostovao kod Andrewa Napolitana, bivšeg sudije i voditelja emisije Judging Freedom. Razgovor je započeo pitanjem može li Donald Trump blefiranjem natjerati Iran na predaju. Mearsheimer je odgovorio da Washington više nema čime blefirati ni u Ukrajini ni u Iranu.

Povod je bio „dogovor“ koji je Trump najavio poslije razgovora s Vladimirom Putinom: Rusija i Ukrajina prestaju gađati energetska postrojenja druge strane, a sankcije se djelimično ukidaju kako bi američke kompanije mogle kupovati ruski dizel. Pismenog dokumenta nema, a Kremlj dogovor nije potvrdio. Mearsheimer tvrdi da primirja nema ni u praksi. Zelenski je, kaže, poručio da za njega nije ni čuo i da ga se neće držati, a Rusi bi, po njegovom mišljenju, bili „budale“ da se uoči zime odreknu napada na ukrajinsku energetiku, jednog od svojih najjačih aduta.

Ni dizel, prema Mearsheimeru, ne mijenja mnogo. Trump nestašicu na svjetskom tržištu pripisuje ukrajinskim napadima na ruske rafinerije, a Mearsheimer glavni uzrok vidi u ratu s Iranom, koji je započeo upravo Trump. Dodatne količine neće bitno oboriti cijenu, a Putinu pomažu tek malo, jer ruska ekonomija, tvrdi gost, ni prije nije bila u krizi.

Ni Trumpov zahtjev da Zelenski odstupi Mearsheimer ne vidi kao rusku cijenu dogovora. Rusi, kaže, nikad nisu pokušali ukloniti Zelenskog, a s njihove tačke gledišta korisno je da ostane, jer rat vodi loše. Zahtjev tumači kao Trumpovu frustraciju: predsjednik vjeruje da mu ukrajinski napadi na rusku naftnu infrastrukturu poskupljuju gorivo i ugrožavaju republikance na izborima za Kongres.

Napolitano je pitao zašto Trump jednim pozivom ne zaustavi CIA-u, koja, kako obojica tvrde, pomaže Ukrajini u odabiru i gađanju ciljeva u Rusiji. Mearsheimer kaže da bi mogao, ali nije. Rusi, prema njegovom opisu, razlikuju Trumpa, kojem pripisuju iskrenu želju za dobrim odnosima s Putinom, i „duboku državu“, CIA-u i vojsku, koju smatraju smrtnim neprijateljem. Ovu drugu Trump, po njemu, ne kontroliše.

Primjer je bio napad od istog jutra: ukrajinski dronovi pogodili su objekat Yandexa, ruskog tehnološkog giganta, istočno od Moskve. Mearsheimer smatra „gotovo sigurnim“ da su u napadu učestvovale CIA i MI6, a jedini argument mu je da Ukrajinci bez zapadnih obavještajnih podataka ne bi mogli. Važnija mu je posljedica. Što su ukrajinski napadi uspješniji, to će ruski odgovor biti jači, a Rusija ima mnogo veću sposobnost razaranja.

Za Moskvu je rat egzistencijalan, upozorava, i zato ljudi poput Sergeja Karaganova već govore o nuklearnim udarima na ciljeve na Zapadu. Onima koje raduju snimci dima nad Yandexom postavlja pitanje kako se ta priča sretno završava za Ukrajinu.

O Iranu je Mearsheimer bio još oštriji. Tokom septembra, kaže, administracija je gradila utisak da je Iran pred slomom: ekonomija mu je razorena, nafta ponovo teče kroz Hormuški moreuz, a nakon izbora u novembru slijedi udar pojačanim snagama.

Taj narativ, tvrdi, ostao je retorika. Napadi Huta na Saudijsku Arabiju, kojoj Trump, kaže, odbija pomoći, i iranske akcije od Perzijskog do Omanskog zaljeva prošle sedmice su, prema njemu, dodatno usporili izvoz nafte. Iran trpi teške ekonomske gubitke, ali ne pokazuje znakove predaje. Citirao je naslov iz Wall Street Journala od tog jutra: Iran se priprema za još rata usred Trumpovih prijetnji.

Prema Mearsheimeru, ni vojna računica ne drži vodu. Dolazak nosača Theodore Roosevelt ne znači tri nosača u regiji nego zamjenu za George Washington, dok je George H. W. Bush već kod Tajlanda. Kopnenih snaga nema ni blizu dovoljno za invaziju. Trump je prošle sedmice spominjao da bi bombardovanje mogao pomjeriti prije izbora, ali radilo se o kampanji od tri dana, jer, kaže Mearsheimer, zalihe municije više nisu kakve su bile. Pita šta bi postigla tri dana kad to nije uspjelo četrdesetodnevno bombardovanje na početku rata. Trump napad na kraju nije ni naredio.

Razgovor je završio Mearsheimerovom ocjenom da je Trump „bez opcija“: nema rješenja za Hute, ni izlaza iz rata s Iranom koji bi izgledao kao pobjeda, ni plana za Ukrajinu, a u Gazi je, kaže, već propao. Napolitano je dodao da Amerikance cijene hrane i goriva zanimaju više od vanjske politike. Ako je Mearsheimer u pravu da dva rata spaja upravo cijena goriva, Trump će izbore dočekati s problemom koji ne rješava ni primirje koje niko nije potpisao ni bombardovanje od tri dana.