S koje strane zakona je Milanko Kajganić?

Da u Bosni i Hercegovini postoji vladavina prava sinoć bi policijske snage rastjerale bagru u Zvorniku i Višegradu koja je, na mjestima najvećih ratnih zločina, veličala Ratka Mladića nakon njegove smrti. Da postoji vladavina prava, Milorad Dodik i njemu slični ne bi pisali hvalospjeve o Mladiću jer bi već bili iza rešetaka zbog ranijih veličanja.

Da postoji vladavina prava, ovakav tekst ne bi bilo potrebno ni pisati. Ali ne postoji.

Nije dugo trebalo da predstavnici vlasti iz Republike Srpske krenu s veličanjem presuđenog ratnog zločinca i onoga što je ostavio iza sebe: genocid, etničko čišćenje, stotine masovnih grobnica, hiljade raseljenih i nestalih.

Sada bi, da postoji vladavina prava, tekst slijedio ovako: Ubrzo nakon prvih reakcija, Tužilaštvo BiH sazvalo je vanrednu press konferenciju, po službenoj dužnosti formirali su predmete zbog javnog činjenja krivičnog djela, SIPA je privela Milorada Dodika na saslušanje, SIPA je uhapsila okupljene u Višegradu zbog veličanja Ratka Mladića. Ali ne postoji.

SDP BiH je najavio da će danas Tužilaštvu BiH podnijeti krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika, Staše Košarca, Nenada Stevandića i Draška Stanivukovića.

Razlog podnošenja prijave je, kako navode iz SDP BiH, počinjenje krivičnog djela javnog odobravanja, poricanja, grubog umanjivanja i pokušaja opravdavanja zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravosnažnom presudom, u skladu sa članom 145a (3) Krivičnog zakona BiH.

Najavili su da će Tužilaštvu podnositi prijave i protiv drugih javnih dužnosnika koji budu veličali Mladića. Iz te stranke pozvali su građane da i sami prate javne objave te da i sami dokumentiraju i podnose prijave protiv svih počinitelja kada uoče spomenutu praksu.

Kao da Tužilaštvu BiH nešto znači još par krivičnih prijava koje će završiti u ladicama skupljajući prašinu. Da postoji vladavina prava, krivične prijave ne bi niko trebao ni podnositi jer bi, kao što rekoh, Tužilaštvo samo formiralo predmete po službenoj dužnosti jer se ova krivična djela ne dešavaju daleko od očiju javnosti nego pred nosom i Milanka Kajganića i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća koje mu ništa ne može i postaje institucija za protokole.

I idemo tako u krug: prijava, odbacivanje, saopćenje, zaborav pa novo veličanje, novi incident i prijava.

Krajem prošle godine Tužilaštvo je saopćilo da su odbacili krivičnu prijavu protiv Dodika zbog psovanja genocida te da neće pokrenuti istragu jer nema dokaza da je izjava Milorada Dodika predstavljala kirivično djelo. Psovanje genocida se desilo na sastanku Dodika s koalicionim partnerima iz HDZ-a i Trojke.

O svemu je javno svjedočio državni ministar odbrane Zukan Helez. Isto je potvrdio i Kemal Ademović. Vjerujem da bi bilo još sudionika tog sastanka koji bi isto potvrdili, ali jok. Kako će ih ispitati kad je neko u Tužilaštvu (Milanko Kajganić) odlučio da nema dokaza za istragu.

Od kada je u julu 2021. godine proglašena zabrana negiranja zločina, do kraja 2022. godine, prema podacima koje je prikupio BIRN, državni tužioci odlučili da neće provoditi ukupno 27 istraga o negiranju genocida, drugih ratnih zločina i veličanja osuđenih ratnih zločinaca.

Desetine, ako ne i stotine krivičnih prijava je podneseno, ali je do sada podignuto samo šest optužnica za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, uključujući i tri za negiranje zločina ili veličanje ratnih zločinaca. Od tri za negiranje, Sud BiH je jednu optužnicu odbacio, a dvije optužnice protiv Vojina Pavlovića spojio u jedan predmet, da bi ga Sud BiH presudom od 22. maja prošle godine osudio na jedinstvenu kaznu od dvije i po godine zatvora za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti opravdavanjem genocida i veličanjem Ratka Mladića.

Godinu dana nakon donošenja izmjena Krivičnog zakona BiH Dodik je sedam puta umanjio ili negirao genocid u Srebrenici. Tada je Milanko Kajganić, glavni državni tužilac, rekao da je teško podići optužnicu jer je potrebno dokazati posljedicu poticanja ili raspirivanja mržnje.

Dodik je i u maju ove godine veličao zločinca Mladića. Naravno da nema nikakvih pravnih posljedica. Ne vidi gospodin glavni tužilac posljedicu poticanja. Neka pita majke Srebrenice osjećaju li posljedice. Neka pita ono malo Bošnjaka što je ostalo u Zvorniku i Višegradu osjećaju li posljedice nakon sinoćnjeg divljanja. Ali naravno da neće.

Ako glavni tužilac traži posljedicu, neka pogleda gdje je Mladićev režim ostavio svoj trag. U masovnim grobnicama. U praznim kućama. U porodicama koje i danas traže svoje mrtve. I neka onda objasni kakvu još posljedicu treba proizvesti veličanje čovjeka koji je za te zločine pravosnažno osuđen.

Da postoji vladavina prava u Bosni i Hercegovini, ovaj tekst sada ne biste ni čitali, ali ne postoji. Zato postoji nekažnjivost. I zato ćemo, izgleda, još dugo pisati iste tekstove o istim ljudima, istim zločincima i istoj šutnji institucija.