Politički tetris: Ko je najslabija karika u opozicionoj hrvatskoj Petorci

Nakon što smo pisali o ideološkim razlikama te o limitima višestranačja na hrvatskoj političkoj sceni, ovaj put analiziramo ko je najslabija a ko najjača stranka hrvatske opozicije.

S obzirom na zajedničku demografsku bazu, očekivano je da dijele slične prednosti, nedostatke i izazove. Njihova regionalna zastupljenost daje im priliku da djeluju koordinirano bez sudaranja na terenu.

„Sve stranke s hrvatskim predznakom koje su uspjele nekako izaći iz ‘gravitacijskog' polja HDZ-a su stranke koje imaju neku vrijednost. Svaka od njih uspjela je naći neko biračko tijelo na kojem opstaje i u pravilu su to različite skupine ljudi. Tako da su sve stranke 'Petorke' jake i žilave na svoj način”, kaže za portal !Odgovor Tvrtko Milović, međunarodni tajnik HSS-a.

Procjene rezultata izbora ove godine su dodatno otežane zbog novih pravila koja će, očito je, ići najviše na štetu HDZ-u BiH, koji je u mnogim sredinama imao gotovo potpunu kontrolu nad izbornim procesom.

“Nezahvalno je govoriti i o broju glasova jer stranke Petorke najveću snagu imaju u svojoj kvalitetnoj teritorijalnoj zastupljenosti, pa je tako važnije koliko će koja stranka osigurati mandata nego koliko će glasova donijeti koaliciji”, pojašnjava Milović.

Prema ustaljenoj praksi, nakon izbora se nastavlja politička drama u kojoj su preletači i njihovi “razlozi” su u fokusu javnosti.

“HDZ je uvijek uništavao opoziciju kombiniranom metoda kupovine i pritiska. Sve su stranke to već prošle. Najviše je izložen HDZ 1990, koji u pravilu osvoji najviše opozicijskih mandata i onda zbog toga bude izložen najvećem pritisku. Dobar primjer je Zapadnohercegovački kanton, gdje je odmah poslije prošlih izbora troje od četvero zastupnika HDZ90 prešlo u HDZ BiH”, zaključuje Milović.

Površno bi bilo analizirati stranke petorke po broju glasača, vijećnika ili zastupnika. Pravu sliku njihove snage, odnosno slabosti možemo dobiti kroz omjer broja glasova i „izgubljenih ovčica“ u bespućima HDZ-ovih klopki.

Drugi parametar jest podanički odnos, odnosno kvaziopoziciono djelovanje kroz sporedna pitanja, a izbjegavanje suštinskih tema. U navedenom kontekstu najviše se dokazao mostarski ogranak HRS-a u Gradskom vijeću. Na takav modus operandi ukazivale su njihove stranačke kolege iz Širokog Brijega prilikom prvog izbora Marija Kordića za gradonačelnika Mostara. Posljedica, takvog stava i drugih složenih unutrašnjih izazova bila je očekivana. Raspuštanje!

U zajedničkom saopćenju izbačeni članovi HRS-a su naveli vrlo složenu historiju saradnje s HDZ BiH te kršenje unutarstranačkih pravila.

Također, postoji i vrlo složena historija odnosa između stranaka Petorke i razmjene kadrova. Naravno, najveći dio kadrova je na početku svoje karijere bio u HDZ-u BiH.

Zanimljivo je uporediti razloge izlaska Slavena Raguža i drugih kadrova iz HDZ 1990 te argumentaciju za osnivanje novog političkog subjekta Hrvatska republikanska stranka 2014. godine s njihovim dvostrukim pristupom prema HDZ-u BiH.  

Prelasci iz HDZ-a 1990 u HRS dešavali su se i tokom ove godine, kao uvod u izbornu kampanju u Zapadno-hercegovačkom kantonu.

Zahvaljujući kontinuiranoj vlasti u većinskim hrvatskim općinama, gradovima, kantonima i na višim nivoima, HDZ-a BiH kontroliše zapošljavanje u državnoj službi, javnim preduzećima (EP HZHB, HT Eronet) te u zdravstvu, policiji i obrazovanju.

Kada opozicioni kadar ostvari značajan rezultat ili utjecaj, ponude im se rukovodeće pozicije, direktorske funkcije u javnim preduzećima ili mjesta na izbornim listama HDZ-a. Time se motivišu ključni pojedinci da napuste opoziciju.

Na nivou kantonalnih skupština, gdje su opozicione stranke u pojedinim trenucima znale dobiti značajne mandate, HDZ BiH je prelaskom zastupnika osiguravao ili utvrđivao većinu.

HDZ BiH godinama koristi Hrvatski narodni sabor (HNS) kao krovnu političku organizaciju pod izgovorom borbe za nacionalne interese. Ulaskom opozicionih stranaka u HNS stvara se privid svehrvatskog jedinstva. Opozicione stranke unutar HNS-a često bivaju politički neutralisane, jer im se svaka oštrija kritika HDZ-a BiH imputira kao "razbijanje nacionalnog jedinstva". Kadrovi iz opozicionih stranaka koji se priklone općoj liniji HNS-a s vremenom se asimiliraju ili pređu u redove HDZ-a.

Za razliku od HDZ-a BiH, koji ima stabilne izvore finansiranja kroz vlast i privatni sektor blizak vlasti, opozicione stranke pate od hroničnog nedostatka novca i infrastrukture.

Preuzimanjem istaknutih opozicionih pojedinaca unutar lokalnih odbora, HDZ BiH izaziva unutrašnje sukobe, rascjepe i frakcijske borbe u opozicionim strankama što se dešavalo u HDZ-u 1990 i drugim manjim političkim opcijama.

Kombinacija institucionalne moći, privilegija u javnom sektoru i narativa o "nacionalnom jedinstvu" generirala je okruženje u kojem je jačanje opozicije izuzetno teško, jer se pojedinci koji se izdignu iz opozicionih redova brzo suoče s ponudom prilaska vladajućoj strukturi ili potpunom političkom marginalizacijom.

Almin Pehilj, politolog iz Stoca, smatra da je došlo vrijeme za demokratski obračun opozicije koja želi doći na vlast i HDZ-a koji želi ostati.

„Bez vlasti sva priča pada u vodu. Nove izborne tehnologije otvaraju prostor za potpuno novu utakmicu u kojoj, politološki gledano, nema unaprijed sigurnog favorita. Sam način glasanja više ne daje mogućnost kontrole nad izbornim procesom kao ranije”, kaže Almin Pehilj, politolog iz Stoca.

Dvoboj na hrvatskoj političkoj sceni uključuje i pozadinu kandidata, odnosno gradove iz kojih dolaze.

“U Hercegovini će ulogu igrati i porijeklo kandidata. S jedne strane je zapadna Hercegovina, s druge istočna Hercegovina. Ljudi možda ne obraćaju uvijek pažnju na to, ali Hercegovcima je politički identitet itekako važan. Odakle kandidat dolazi, kojem prostoru pripada i ko stoji iza njega može imati značajnu ulogu u konačnom rezultatu. Vrlo je bitno i ko će stati iza kojeg kandidata i pružiti mu podršku, naročito unutar privrednog sektora”, pojašnjava Pehilj.

Naš sagovornik smatra da, iako je HDZ-ov kandidat favorit, Lučić može postići gol u 90. minuti, jer je ključno zavisiti od toga kakav će mu biti stručni tim i ko će istrčati u napad.

“Kada sagledamo cjelokupnu situaciju u HNK-u i ZHK-u, ali i srednjoj Bosni, možemo reći da nas čeka tvrda utakmica u kojoj Petorka itekako ima šansu. Više niko ne može sa sigurnošću kontrolisati što će na kraju ući u glasačku kutiju. Vidimo da je njihov kandidat stalno među narodom i da otvara teme iz prošlosti koje kod birača očito još uvijek 'piju vode'. Pitanje je koliko je stanovništva nezadovoljno trenutnim stanjem, ali i postoje li frakcije unutar vladajuće stranke koje bi mogle utjecati na rezultat”, dodaje Pehilj.

Ova preuranjena kampanja je već ušla u žestoku fazu u kojoj se ne biraju sredstva za pobjedu.