Eurokrate se kite Dodikovim perjem

Bio je posljednji dan februara 2018, a u Sarajevo je, nakon višesedmičnih najava i iščekivanja, stigao najvažniji čovjek Evropske unije, tadašnji predsjednik Evropske komisije – Jean-Claude Juncker.

Od ovog živopisnog i moćnog luksemburškog političara, čovjeka starog kova, neki su očekivali mnogo. Pamtili su se njegovi česti nediplomatski ispadi s jakim političkim porukama. Nije bio prijateljski nastrojen prema Evropskom parlamentu, gdje je jednom britanskog desničara Nigela Faragea, apostola Brexita, upitao: Zar si još ovdje? Mađarskog lidera Viktora Orbána jednom je blago, gotovo roditeljski pljesnuo po obrazu i polušaljivo ga nazvao diktatorom.

U Sarajevu nije bio ni oštar ni zabavan – razočarao je mnoge naše eurovjernike, koji su očekivali kakav-takav šamarčić našim liderima. Od njegovog obraćanja u punoj velikoj sali Parlamentarne skupštine BiH, gdje su se okupili sve relevantni politički akteri, očekivalo se mnogo. Ostalo je upamćeno da je na površan način afirmisao neki mutni bosanski politički identitet, kazavši „Ja volim biti Luksemburžanin, ali volim biti i Evropljanin“. Pohvalio je i organizaciju Evropskog olimpijskog omladinskog festivala (EYOF) u zajedničkom aranžmanu Sarajeva i Istočnog Sarajeva.

U Predsjedništvu se sastao s tadašnjim članovima (Dragan Čović, Mladen Ivanić, Bakir Izetbegović), kojima se pridružio i predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić. On i predsjedavajući Čović (kasnije nazvan „šampionom“ evropskih integracija) uručili su mu podebeo svezak – odgovore Bosne i Hercegovine na upitnik Evropske komisije. Bio je to prvi korak ka statusu kandidata.

Kandidatski status smo dobili krajem 2022, šest mjeseci nakon što su isti status, bezuvjetno, dobile Moldavija i Ukrajina. Taj gotovo iznuđeni status, dodijeljen nakon obesmišljavanja evropskih integracija ukrajinskim i moldavskim prečicama, bio je i izraz vjere ili nade EU da će „Bošnjački reformski blok“ (Trojka), ponovo i nanovo, omekšati Milorada Dodika, glavnog kočničara u našem eurovozu.

Evropska unija i tada je sama odustala od pravila koje je nama uvela: famoznih 14 prioriteta odjednom više nisu bili prepreka za kandidatski status. Oktobra 2022. Komisija je Vijeću unije preporučila kandidatski status, a Vijeće ga potvrdilo u decembru, „uz razumijevanje da će se preduzeti određene mjere kako bi se ojačale demokratske institucije i vladavina prava.“

Taj status je plaćen i ranije, kada je uveden „mehanizam koordinacije“, kompleksni sistem uključivanja nižih nivoa vlasti u proces evropskih integracija. Evropska komisija se prvo žalila na takav sistem, te ga u Mišljenju označila kao slabu tačku, naročito mogućnost kantona i entiteta da blokiraju proces. Na kraju je ipak odustala i prihvatila ga kakvog-takvog. Jer, Dodik je postavio svoje uvjete, a kada su ispoštovani, i kada je mehanizam koordinacije, 2016, usvojen, i kada je Dodik nagrađen povoljnim finansijskim aranžmanima, izjavio je: „Taj koncept mehanizma koordinacije smatram jednim od najvećih političkih uspjeha u posljednjih godinu dana“.

Nakon višegodišnjih peripetija oko načina odgovaranja na 3.000 pitanja Evropske komisije – što je bilo svojevrsno dubinsko skeniranje zemlje koja želi postati članica – država Bosna i Hercegovina štrihirala je još jedan zadatak Unije. Pobornici slabljenja države i jačanja entiteta i kantona – također su štrihirali svoje zadatke.

Sedam godina i 200 dana od Junckerove posjete, u Sarajevo je, preko Srebrenice, stigla Junckerova nasljednica, Ursula von der Leyen. Njemački eurokrata, kadar demokršćana, ona je suprotnost Junckeru: uštogljena, predvidljiva, često osorna – jedna blijeda i pomalo iritantna kopija svoje bivše partijske šefice Angele Merkel.

Evropski zvaničnici u Sarajevu ne dolaze uprazno: neki korak u približavanju Uniji mora biti dovršen, neki milestone mora biti checked. Nakon dugotrajnih i mukotrpnih političkih trvenja, nešto se usvoji, iskoordinira – a eurokrate također štrihiraju svoje karijerne i političke uspjehe.

Von der Leyen je došla, vidi se iz izjava i odnosa tokom sastanaka, da pohvali i podrži sadašnju vladajući garnituru što je usvojila dokument Reformska agenda, čime se našoj zemlji otvaraju nova vrata famoznih evropskih fondova (nisu to samo bespovratna sredstva, ima tu i zajmova po povoljnim uvjetima).

Reformska agenda plod je vještog političkog trgovanja Milorada Dodika: njegovi su je ministri odobrili tek kad je on iz sudskog procesa izašao politički okrznut ali živ i zdrav. Ne može biti predsjednik RS, ne može biti na javnoj funkciji narednih šest godina – ali može upravljati SNSD-om. Dakle, može sve isto kao i prije.

U tom dokumentu usvojene su odredbe potpuno suprotne višedecenijskim zahtjevima Unije (zakonodavstvo u oblasti gasa, sporne odredbe o Ustavnom sudu) – ali Komisiji i Uniji sve je to dobro, checked. Von der Leyen nije rekla ništa konkretno o Dodikovim pokušajima rušenja ustavnog poretka i kočenju evropskog puta Bosne i Hercegovine.

Reformska agenda je još jedna politička pobjeda Milorada Dodika. Decenijama skupljajući iskustvo političkog trgovca, opremljen centraliziranim ovlastima entiteta, Dodik ima moć da koči i otkoči procese. A evropski lideri, na kraju, razumiju i poštuju logiku moći a ne evropske vrijednosti. Svjedočimo tome još od maja 2011, kada je tadašnja prva žena vanjske politike EU, Britanka Catherine Ashton, došla Dodiku na noge, uvjerila ga da ne raspisuje ko zna koji najavljeni referendum, a on je zauzvrat dobio „Strukturni dijalog o pravosuđu“, legalan i legitiman proces slabljena državnog pravosuđa.

Dodik može biti pod raznim sankcijama, može biti osuđen – i sve to mu otežava posao – ali on suštinski ostaje politički moćan, a Evropska unija u Bosni i Hercegovini, baš kao i svi oni koji se neiskusno i deklarativno, očajno, hvataju za evropski put, nije dovoljno moćna da bi nametala svoja pravila i svoje vrijednosti.

Od Ashton, preko Junckera do Von der Leyen, najviši zvaničnici Evropske unije dolaze u Sarajevo (pa i Banju Luku) pohvaliti se rješenjem problema koje Dodik napravi. A napravi ih upravo da bi mogao biti dio rješenja.

Jučer, odmah nakon posjete predsjednice Komisije, najavljeno je da će HDZ-ova predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto za glavnog pregovarača BiH sa Unijom (nova tačka za štrihiranje) predložiti dugogodišnju Dodikovu savjetnicu, Anu Trišić-Babić. Naravno, niko – čak ni popustljiva Trojka – ne usuđuje se takvo što prihvatiti. Trišić-Babić je predložena upravo da ne bi bila prihvaćena.

Zato ćemo sada na novoj etapi evropskog puta opet gledati Milorada Dodika kako nudi rješenje za problem koji je izazvao. A evropski lideri će doći u Sarajevo (ili Banju Luku) da se još jednom ponose Dodikovim rješenjima, kiteći se njegovim perjem.