Traži li Moskva zamjenu za Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini?

Nekoliko sati uoči dolaska Donalda Trumpa Juniora u Banju Luku opozicionar Nebojša Vukanović postavio je pitanja “da li će ruski ambasador Kalabuhov biti na ručku i sastancima sa gostom iz SAD, kako on i Rusija gledaju na zaokret Dodika i njegovo intenzivno približavanje Washingtonu i Zapadu”.

„Dodik, koji se zaklinjao u Rusiju i Vladimira Putina, koji je na sastanku sa njemačkim parlamentarcem tvrdio da će nakon samostalnosti uvesti rublju kao platežno sredstvo, sada je bezuslovno uz Ameriku i njenog predsjednika i vratio se na fabričke postavke kad je bio 'dašak svježine Madeleine Albright'“, upozorio je Vukanović.

Odgovor je stigao istoga dana, u isto vrijeme kada je Trump Mlađi bio na panelu i gozbi sa porodicom Dodik i njihovim partijskim sljedbenicima.

Igor Kalabuhov nije bio počašćen ručkom u Banskom dvoru, ali je istog dana u Ambasadi Ruske Federacije u Sarajevu primio gradonačelnika Banje Luke i lidera Pokreta Sigurna Srpska Draška Stanivukovića.

Susret je bio srdačan, razmijenjeni su pokloni, brojne značajne političke teme našle su se na stolu, navedeno je u saopćenju.

Slučajnosti u politici teško može biti, pozadina sastanka se analizira, budući potezi naslućuju.

Ova vijest vidno ignorirana je i prešućena u Dodikovim medijima, ali je istaknuta na službenoj stranici Ambasade Ruske Federacije.

Samo nekoliko sati nakon odlaska Donalda Juniora sa Mahovljana, Stanivuković se obrušio na Dodika Juniora.

„Da organizacioni sekretar jedne stranke predstavlja RS, ja imam mnogo protiv toga. To se gadi običnom narodu. Da zato što je neko sin, pa onda organizacioni sekretar, bude važniji, da predsjednika RS-a gospodina Karana nema nigdje, a da negdje u zapećku bude Minić. I da ovo bude priča o sinu, a ne o potencijalu Republike Srpske", kazao je Stanivuković.

Susret ruskog ambasadora i lidera Pokreta Sigurna Srpska „na marginama“ posjete Trumpovog sina, u danu u kojemu je obavljena inicijacija Dodika Juniora kao nasljednika na tronu RS-a, otvorio je pitanje eventualnog kadrovskog redefiniranja odnosa Ruske ambasade u BiH i manjeg bh. entiteta. 

Traži li Moskva novog proksija u Bosni i Hercegovini ili je prerano za ispraćaj Dodika u zasluženu političku penziju?

Dodik odaje dojam čovjeka koji nije zabrinut, pokušava preduhitriti glasine, te u istom danu najavljuje odlazak u Ameriku, ali, što mu je puno važnije, prisustvo vojnoj paradi na Crvenom trgu 9.maja.

Njegove su crvene linije diktirane sirovim pragmatizmom i motivom ostanka u sedlu vlasti, što u konačnici znači zaštitu vlastite porodice i kriminalno stečenog ogromnog bogatstva.

Mali (politički, ne fizički) Orban iz Laktaša, iako nema destruktivni antievropski potencijal niti geopolitički značaj, uspio je u proteklim mjesecima američko-ruske silnice usmjeriti u vlastitu korist. Kratkoročno ili dugoročno, ostaje da se vidi.

Iz proruskih medija u ovom dijelu Evrope – Sputnik, Russia Today – vidi se, ipak, blago distanciranje prema njihovom dosadašnjem glavnom igraču u BiH.

Posjetu Trumpa Juniora su potpuno minimizirali i objavili u sporednim sekcijama vijesti, dok su se istovremeno žestoko obrušili na Izraelsko-američku koaliciju koja napada Iran.

Vladimir Kršljanin, bivši bliski saradnik Slobodana Miloševića, diplomat i publicist koji je lično od Putina dobio ruski pasoš, “biranim riječima” piše o Dodikovim novim-starim prijateljima i pokroviteljima.

“Glavni agresori današnjeg svijeta su SAD i Izrael, čeda svjetske kriminalne oligarhije, čeda zla! I moglo bi se reći – dvije države i dva najstrašnija oruđa oligarhijske bande”, piše Kršljanin u tekstu pod naslovom “Hrišćanski cionizam” – posljednji ulog u velikoj igri.

„Danas je jasno“, piše Kršljanin, „da se radi o očajničkom pokušaju najvećih zločinaca u ljudskoj istoriji, sponzora “krstaških ratova”, kolonizacije, svjetskih ratova, obojenih revolucija, hibridnih ratova i manipulacija ljudskom sviješću, da po svaku cijenu očuvaju svoj ljudožderski sistem i njegov uticaj, a da svakako sebe spasu od kazne.

Milorad Dodik ima istrenirane receptore za suptilne diplomatsko-medijske poruke i zna prepoznati kontekst i pravac procesa.

Ali s obzirom na bezrezervnu predanost i požrtvovanost koju je uložio u realiziranju svih ciljeva ruske agende u BiH, očite rezultate koje je ostvario prema njihovim mjerilima, po svemu sudeći, još ne treba brinuti za svoju poziciju. On je svoj ruski orden zaslužio.

Ono što ga vjerovatno više uznemirava i uzrokuje akutnu nesanicu je namjeravano pozicioniranje svog potomka nasljednika u budućim relacijama sa Ambasadom na Vracama.

Političke kladionice za sada favoriziraju Draška Stanivukovića, međutim rasplet mnogi najavljuju u mjesecima koji slijede do bh. izbora u oktobru.

Bez simultane podrške političke Moskve i Beograda teško bilo koji političar ili stranka u bh. entitetu RS mogu računati na ozbiljniji rezultat ili izbornu pobjedu.

Dodik Senior do sada je bio njihov neprikosnoveni favorit.

Da li će zaokret prema Amerikancima i pokušaj povratka pod njihov politički kišobran utjecati na njegov rejting kod Kalabuhova i Vučića – vrlo brzo ćemo saznati.

Za skidanje sankcija se izborio uz ogromne novčane troškove, ali još je njegova pozicija u krugovima bliskim State Departmentu poprilično nejasna i ambivalentna.

S Dodikom ili bez njega, sa Stanivukovićem ili nekim trećim kao njihovim proksijem, ne treba očekivati nikakav spektakularan zaokret u politici Ruske Federacije.

Njihov cilj je jasan – što je moguće duže sabotirati Bosnu i Hercegovinu, držati je politički izoliranom i paraliziranom bez mogućnosti napretka na euroatlantskom integrativnom putu.

Pod plaštom poštivanja dejtonskog legaliteta i koristeći sav destruktivni potencijal njegovih nedovršenosti i mogućnosti opstrukcija, nastavit će se „ruski maligni utjecaj“ u Bosni i Hercegovini, kako su politiku ove velike sile i ponašanje njihovih diplomata u našoj zemlji, više puta definirali službeni Brisel, a i Washington.