Na pomolu “muslimanski NATO”?

Saudijska Arabija, Turska i Pakistan potpisali su zajednički odbrambeni sporazum kojim se oružani napad na jednu državu proglašava napadom na sve tri, prenosi Bloomberg. Klauzula podsjeća na temeljni princip NATO-a, ali novi savez zasad nema njegovu integriranu komandu, stalne institucije ni razrađene mehanizme zajedničkog odgovora. Ipak, više nije riječ o povremenoj vojnoj saradnji, već o prvom nacrtu zasebne sigurnosne arhitekture muslimanskog svijeta.

Sporazum su zaključili saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan i pakistanski premijer Shehbaz Sharif, uz prisustvo načelnika pakistanske vojske Asima Munira. Nazvan je Zajedničkim odbrambenim sporazumom iz Meke, a mjesto potpisivanja daje mu političku i vjersku simboliku koju bi teško imao bilo koji drugi grad. Prema zajedničkom saopćenju, cilj mu je ojačati kolektivno odvraćanje i sigurnost triju država.

Savez spaja tri različite vrste moći. Saudijska Arabija donosi novac, energente i političku težinu u arapskom svijetu; Turska drugu najveću vojsku NATO-a i sve razvijeniju namjensku industriju; Pakistan veliku armiju i jedini nuklearni arsenal među muslimanskim državama. Upravo ta kombinacija hrani poređenje s „muslimanskim NATO-om“— sintagmom koja mjesecima kruži zapadnom i regionalnom štampom, ali ne i zvaničnim rječnikom potpisnica: Saudijska Arabija, Turska i Pakistan izbjegavaju taj termin i insistiraju da je sporazum "čisto odbrambene prirode" te da nije uperen ni protiv koga. 

Njegov neposredni uzrok nalazi se u raspadu dosadašnjeg regionalnog poretka. Nakon američko-izraelskog napada na Iran 28. februara, iranske snage i njihove saveznice napadale su zaljevske države i ugrožavale energetske pravce. Istovremeno je ojačalo uvjerenje da američke sigurnosne garancije više nisu dovoljne.

Temelji saveza već postoje. Pakistan je u Saudijsku Arabiju rasporedio oko 8.000 vojnika, borbene avione, dronove i sistem protuzračne odbrane. Rijad kupuje turske bespilotne letjelice, dok Ankara i Islamabad godinama sarađuju u razvoju vojne opreme i organiziraju zajedničku obuku. Novi sporazum toj mreži bilateralnih odnosa daje zajednički politički okvir i pretvara je u začetak sistema kolektivne odbrane.

Turski zvaničnici tvrde da bi savez mogao biti otvoren i drugim državama regije, čime bi sporazum triju država postao jezgro mnogo šireg vojnog bloka.