Presjek bh. ekonomije: Skok cijena, manje posla, stabilni porezi

Tri su stuba makroekonomske stabilnosti Bosne i Hercegovine u protekle tri decenije: valuta vezana za euro, učinkovito prikupljanje indirektnih poreza i perspektiva članstva u Evropskoj uniji, piše u presjeku naše ekonomije koji je Svjetska banka objavila u Redovnom ekonomskom izvještaju za Zapadni Balkan.

U ovom dokumentu, koji se objavljuje svakih šest mjeseci, stoji da je snažna fiskalna politika u periodu 2015–2019 omogućila budžetske suficite, da bi pandemija gurnula budžete u minus. No, javni dug je, zahvaljujući odgovornom fiskalnom upravljanju, ostao na prosječnih 34 posto BDP-a

Međutim, rast realnog dohotka od svega 3 posto godišnje u proteklih 11 godina nije bio dovoljan da smanji jaz između BiH i prosjeka EU: naš BDP po glavi stanovnika je tek jedna trećina evropskog u 2024.

Ovakav spor rast ograničio je napredak u smanjivanju siromaštva. Iako je zvanična stopa siromaštva pala sa 16,9 posto u 2015. na 13,5 u 2021, Čak 40 posto odraslih građana izjavilo je da, u slučaju gubitka dohotka, ne bi mogli pokrivati osnovne troškove duže od mjesec dana. Niska stopa aktivnog stanovništva na tržištu rada i velika ranjivost starijih domaćinstava posebna su briga u ovom pogledu.

Za otvaranje vrata bržem rastu, zemlja se mora prebaciti sa modela rasta zasnovanog na potrošnji na model rasta vođen investicijama i višom produktivnošću. Za takvo što su neophodne ključne dubinske reforme, bolji nadzor nad javnim preduzećima, bolja poslovna klima, smanjenje radnih doprinosa i tranzicija ka zelenoj ekonomiji.

Realni BDP je u prvom kvartalu 2025. iznosio tek 1,7 posto, u usporedbi sa 3,0 u istom periodu prošle godine. Ponajveći su razlozi pad ključnih sektora: proizvodnja (-5,3%) i građevinarstvo (-0,8%), te inflacija koja podriva realnu vrijednost dohodaka, pa su potrošnja i investicije pali u prva četiri mjeseca ove godine.

Izvoz je rastao tek za 0,4 posto, a uvoz se uvećao za 1,6 posto u ovom periodu, pa je tako vanjskotrgovinski deficit dodatno rastao. Pojednostavimo, Bosna i Hercegovina ima vanjskotrgovinski deficit zato što više kupuje iz inostranstva nego što prodaje. To znači da svake godine više novca izađe nego što uđe, što ekonomiju čini zavisnijom od stranih investicija i doznaka, odnosno slanja novca iz inostranstva.

U istom periodu inflacija je čak i više nego duplo ubrzala: sa 1,7 na 3,6 posto, uzrokovano ponajviše rastom cijena hrane. Cijene hrane su rasle brže nego cijene većine drugih roba i usluga: 8,5 posto.

Ubrzan rast cijena hrane uzrokovan je poremećajima nakon poplava, globalnim ekonomskim neizvjesnostima te odlukom Vlade FBiH da poveća minimalnu platu za preko 60 posto.

Nezaposlenost je u prvom kvartalu 2025. porasla za 0,8 postotnih poena u odnosu na isti period 2024, uz pad stope radne aktivnosti za 0,4 poena – što znači da sve manje ljudi radi ili aktivno traži posao. To znači da se tržište rada sužava, a država ostaje bez novih radnika u ključnim sektorima – i bez doprinosa za penzionere, kojih svakako ima gotovo jednako kao i radnika.

Na tržištu rada naročito je nisko učešće osoba sa osnovnim obrazovanjem (samo 14,7 posto), a ova populacija čini čak 30 posto radno sposobnog stanovništva.

Ova pomjeranja svjedoče o rastućim izazovima na tržištu rada, naročito za ranjive grupe, te pokazuju da će biti potrebne ciljane intervencija vlasti da se potakne inkluzija na tržištu rada i potpomogne ekonomska otpornost.

Porastao je i deficit tekućeg računa, i to za 0,6 posto, a vanjskotrgovinski deficit u oblasti roba porastao je do 23,1 posto BDP-a. Tekući račun se držao u relativno istim okvirima uglavnom zbog stranih investicija.

Deficit tekućeg računa znači da zemlja više troši nego što zarađuje u odnosima sa svijetom. BiH ga za sada pokriva zahvaljujući doznakama dijaspore i stranim ulaganjima – ali to nije održivo dugoročno, ako se izvoz ne poveća.

Međutim, uprkos debalansu, ukupni vanjski dug je relativno nizak, ispod 45 posto BDP-a. Javni dug je još niži, oko 35 posto BDP-a, zahvaljujući niskom budžetskom deficitu.

Realni BDP će usporiti 2025. godine u atmosferi tekućih političkih tenzije koje usporavaju suštinske reforme. Inflacija će skočiti do čak 3,5 posto, i to zbog rastućih cijena hrane i usluga, planiranih povećanja režijskih troškova i tekućih globalnih neizvjesnosti.

Potrošnja će i dalje biti glavni motor rasta, pod uvjetom da ne dođe do kratkoročnih poremećaja.

Nezaposlenost je na istom nivou, a peripetije oko Plana rasta i povećanje minimalnih plata ograničavaju otvaranje radnih mjesta.

Nakon 2026. rast bi se trebao oporaviti te u toj godini dosegnuti 3,2, a naredne, 2027. godine – oko 3,2 posto, potaknut jačim investicijama, oporavkom domaćeg tržišta rada i boljim uvjetima ekonomije EU koja se oporavlja.

Privatna potrošnja će rasti, a uvođenje mehanizma za prekogranično prilagođavanje ugljika (CBAM) će povećati uvoz. Odgovornom fiskalnom politikom, budžeti bi iz deficita mogli ući u suficit 2027, zahvaljujući rastu prihoda i stabilnom sistemu PDV-a po jedinstvenoj stopi.

Prioritet donosilaca odluka treba biti usklađivanje sa zakonodavstvom EU i reforme tržišta rada. Iako će ovi poduhvati biti usporeni zbog Općih izbora 2026, ipak će naredne godine donijeti neka poboljšanja u životnom standardu i održivom rastu.

Međutim, i ovakvi izgledi nose rizike. Mogući rast globalnih neizvjesnosti i domaćih političkih trvenja mogao bi smanjiti investicije i odgoditi strukturne ekonomske reforme. Sukobi u Ukrajini i na Bliskom Istoku mogu usporiti ekonomije EU, što bi se odrazili na izvoz iz Bosne i Hercegovine, strane investicije i doznake dijaspore.

Inflacija i pad domaće potrošnje, kao i manji priliv privatnog novca iz inostranstva, također su dodatni izazovi za smanjenje siromaštva.