Neutemeljena opsesija proizvodnjom

Globalni narativ Pokrenimo ekonomski rasta kroz proizvodnju tema je koja povremeno izbija na površinu. Svoj najnoviji impuls dobio je u kampanji američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je agresivno zagovarao obnovu domaće proizvodnje kroz uvođenje carina I državnih poticaja, piše Financial Times.

Sklonost političkih režima širom svijeta podršci proizvodnje jasna je i vidljiva. Ujedinjeno Kraljevstvo nastoji subvencionirati račune za električnu energiju u industriji, dok administracija indijskog premijera Modija provodi opsežan program poticaja za industrijski sektor. Ovaj trend entuzijastično slijede i mnoge druge vlade, koje sve snažnije podstiču domaću proizvodnju.

Mnogi ekonomisti i političari, i lijevi i desni, romantično gledaju na proizvodnju, često obuzeti nostalgijom za radom u fabrikama. Jedni smatraju da je obnova proizvodnog sektora rješenje nezaposlenost, dok je drugima snažna domaća industrijska baza ključ nacionalne sigurnosti, posebno u strateškim industrijama.

Prošlog mjeseca je ugledni britanski časopis The Economist, u članku pod naslovom Svijet se mora osloboditi zablude o proizvodnji, ustvrdio kako je opća opsesija fabrikama utemeljena na mitovima i da bi takva iracionalna fascinacija mogla imati autodestruktivne posljedice. Magazin je naglasio kako globalni zamah ka jačanju proizvodnje ne samo da neće ostvariti ciljeve nego može biti i štetan. Izlaz je, po njima, u djelatnostima visoke dodane vrijednosti, ma koje bile.

Iako se tradicionalno smatra da je industrijalizacija put u blagostanje, empirijski dokazi upućuju na to da se države mogu obogatiti i fokusiranjem na sektor usluga. Tokom posljednja tri desetljeća, ovaj se sektor u mnogim zemljama u razvoju širio brže od proizvodnje. Prema Indermittu Gilu, glavnom ekonomistu Svjetske banke, usluge su do 2019. godine činile čak 55% BDP-a i 45% ukupne zaposlenosti u zemljama u razvoju. Udio usluga u razvijenim ekonomijama bio je još izraženiji, dosežući u prosjeku 75%. Štaviše, u razdoblju od 2005. do 2017. godine, među deset najvećih svjetskih izvoznika usluga našlo se i nekoliko zemalja niskog i srednjeg dohotka.

Danas je Indija ekonomski gigant, a rast njene privrede prvenstveno pokreće sektor usluga. Mnogi komentatori ističu da je Indija naprosto „preskočila“ proizvodni sektor, čime je osporila uvjerenja da je industrijalizacija jedini put za zemlje u razvoju. Ekonomisti u Indiji zaključili su da je model rasta zasnovan na uslugama održiv ne samo s ekonomskog nego i sa društvenog i ekološkog aspekta. Također, otpornost indijske ekonomije pripisuju upravo vitalnosti i dinamičnosti sektora usluga.

Opsesija proizvodnjom, ipak, ima široke posljedice. Uvođenje trgovinskog protekcionizma kao ključnog elementa takvih politika direktno ugrožava potrošače kroz više cijene i ograničen izbor. Štaviše, iskrivljivanje tržišnih mehanizma putem subvencija za određene sektore često dovodí do neefikasne alokacije resursa, što dugoročno koči ekonomski rast.