Hrvati u BiH između demografskog i izbornog oportunizma

Nakon što su dominantni politički predstavnici Hrvata u BiH svoju strategiju lobiranja i plašenja Zapada dokazivali bošnjačkim demografskim opurtinizom, krenuli su u svoju demografsku i izbornu kampanju.

Tragom teksta “Hercegovina opet spašava ilirske narode” nameće nam se šira analiza demografskih procesa vezanih za Hrvate u Bosni i Hercegovini u kontekstu preuranjene izborne kampanje koja ima jednu značajnu novu dimenziju u odnosu na ranije izborne cikluse.

Navikli smo da se bosanskohercegovačka dijaspora u kontekstu izbora u pravilu veže za stranke koje sebe percipiraju kao državotvorne politike. Dominacija Bošnjaka u tim procesima bila je očita, dok su pojedini političari iz druga dva naroda osporavali taj koncept, većina ga je negirala.

Nažalost, porazni podaci o broju prijavljenih i još manjeg odziva pokazuju da su sve te bosanskohercegovačke i bošnjačke politike odavno kapitulirale u dijaspori, ponajviše zahvaljujući autogolovima kroz opskurne kampanje.

Velikosrpska politika godinama uspješno i neometano radi dvosmjernu manipulaciju demokratijom preko Drine, odnosno u trokutu BiH, Srbija i Crna Gora.

U međuvremenu, od maja se intenzivnije na društvenim mrežama pojavljuju pozivi za mobilizaciju hrvatskog izbornog tijela. koje je odavno brojnije izvan BiH. Indikativno je da se na prvom “pozivu” nalazi slika Starog mosta u Mostaru što pokazuje smjer u kojem se kreće politika bh. Hrvata.

U pozivu se navodi tvrdnja da bi “50.000 glasova dijaspore moglo trajno promijeniti političku sliku BiH” te se posebno naglašava registracija birača iz Hrvatske, Njemačke, Austrije, Irske i Slovenije.

Kreatori kampanje navode kako bi dodatni glasovi iz dijaspore, zajedno sa postojećim biračkim tijelom hrvatskih stranaka u BiH, mogli značajno utjecati na buduće političke odnose i pregovore o unutrašnjem uređenju države.

U tekstu objave spominje se i “reorganizacija BiH”, za koju autori tvrde da “neminovno slijedi”, dok se registracija birača predstavlja kao ključan politički cilj hrvatske dijaspore.

Poznato je da Hrvati u BiH imaju vrlo disciplinovane glasače koji organizovano porodično dolaze u rodna mjesta na dan izbora, a ova kampanja je očito pokazatelj osjećaja da mogu ostvariti više. Da li se radi o agresivnijoj kampanji mobilizacije novije dijaspore ili je u pitanju motivacija otvorenim prilikama koje je generisala servilna politika Trojke ostaje da vidimo.

Pored lokalnih medija, u kampanju su se uključili i mediji u dijaspori, udruženja i mnogi političari. 

Irska, kao država u kojoj je hrvatska zajednica posljednjih godina rapidno rasla, u fokusu je ove kampanje.

Ključna poruka “analize” s portala Logicno.com jest da Zapadnohercegovački kanton je izuzetak u FBiH, jer jedini u 2025. godini ima pozitivan natalitet. “To nije statistička slučajnost. To je poruka”, tvrdi nepotpisani autor.

Druga ključna poruka teksta jest da ovaj Kanton “pokazuje da stabilna obitelj, jasne vrijednosti i društvena kohezija donose mjerljive rezultate”, te da je “to demografska osviještenost na djelu – bez velikih parola, ali s konkretnim ishodom.”

Treća poruka se temelji na podatku da se u ovom kantonu desilo samo pet razvoda istoj godini, što autor definiše kao “pokazatelj stabilnosti, odgovornosti i snažne obiteljske kulture.”

U “analizi”, koja obiluje superlativima za ovaj Kanton, četvrta ključna poruka je usmjerena na narativ da ova sredina porodicama pruža “sigurnost, podršku i smisao.” 

Slažemo se da ovaj “model koji zaslužuje pažnju”, ali smo jako daleko od tvrdnje da “ono što Zapadnohercegovačka županija pokazuje jest da demografski oporavak nije utopija.”

Ovakav pseudonaučna narativ prema demografiji neodoljivo podsjeća na nadrimeteorologe koji površno percipiraju klimu. Klimatske analize zahtijevaju praćenje meteoroloških elemenata i pojava u vremenskom periodu od minimalno od 30 godina.

Također, demografija kao nauka se temelji na analizama procesa koji traju desetljećima pa i stoljećima. Bosna i Hercegovina je završnu fazu demografske tranzicije, za razliku od regije, dosegnula krajem 1980-ih godina, ali je tokom i nakon Agresije prošla kroz tešku posttranzicijsku fazu. Zbog toga, ozbiljne demografske analize su vrlo zahtjevne i složene.

Mjesečni izvještaji Federalnog zavoda za statistiku nisu dovoljni za ozbiljne analize, ali jesu za prepoznavanje mogućih trendova. U ovom slučaju oni su iskorišteni za spinovanje i manipulaciju. 

Strah od bošnjačke demografije prvo je srpski nacionalizam formalizovao kroz Memorandume SANU sredinom 1980-tih godina. Dobro znamo šta se desilo nakon toga.

Sličnom matricom se vodi velikohrvatska ideologija koja je na suptilan način označila bošnjački natalitet kao najveću opasnost za opstanak BiH kroz “izvještaj” Instituta za vanjsku politiku Univerziteta Johns Hopkins i Wilson centra iz januaru 2022. godine. Nagovještaje realizacije strategije utemeljene na ovom konceptu smo djelomično već vidjelo kroz dominaciju hrvatske politike u FBiH uz pomoć stranaca (OHR) te pretvaranje FBiH u hrvatski entitet.

S obzirom da hrvatske i srpske velikodržavne ideologije destruktivno djeluju BiH, logično je da će njihove žrtve u najvećoj mjeri biti sunarodnjaci za čije se “interese” bore. Svima koji se bave demografijom poznato je da su demografski bazeni Hrvatske i Srbije upravo sunarodnjaci u susjednim državama, a ponajviše u BiH.

Narodi koji imaju “podvojeni” identitet, odnosno koji ne pripadaju tamo gdje žive, a nisu prihvaćeni tamo gdje streme, imaju neizvjesnu budućnost.

Tu generacijsku zbunjenost odlično je ekranizirala vrijedna ekipa Božanstvene komedije.

Ipak, vrijedilo bi temeljitije analizirati demografske, sociološke i religijske procese i pronatalne politike ZHK i Kantona Sarajeva u kontekstu demografskog populizma Trojke koji nije dao rezultate u glavnom gradu.

U tom kontekstu potrebno je skrenuti pažnju na nedavno objavljene podatke o razvijenosti općina i kantona u FBiH, gdje upravo zapadna Hercegovina prednjači u pozitivnim parametrima. Ali kao i kod demografije i dalje se radio o maloj bazi odnosno kantonu koji nije opterećen velikim budžetskim potrošačima a i dalje ima poprilično niske plate u javnom sektoru.

Ekonomski pokazatelji ovog kantona bi zasigurno bili još pozitivniji kada bi se značajnije smanjio nivo „tradicionalne“ sive ekonomije. Međutim, to je prije svega nacionalno pitanje.

Pohvalna činjenica jest da je među hercegovačkim Hrvatima prisutan trend višebrojnih porodica kao stila življenja, što je dobar temelj za demografski oporavak i nešto na što se trebaju ugledati svi.