Umihanić za !Odgovor: Dubinski razlozi paradoksa na tržištu rada

Dok hiljade ljudi traži posao u Bosni i Hercegovini, poslodavci i dalje upozoravaju na manjak radnika.

Paradoks tržišta rada postao je jedno od ukorijenjenih pitanja domaće ekonomije – kako je moguće da zemlja sa stotinama hiljada nezaposlenih istovremeno nema dovoljno radnika?

Prema podacima Agencije za statistiku, u julu 2025. godine broj registriranih nezaposlenih osoba u Bosni i Hercegovini iznosio je 320.940.

Profesor Bahrija Umihanić s Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Tuzli ocjenjuje da ovaj prividni paradoks ima svoje duboke strukturne uzroke.

„Jedan od ključnih problema leži u neadekvatnim rješenjima postojećeg Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba. Naime, veliki broj osoba prijavljenih na evidencijama službi za zapošljavanje nisu stvarno zainteresirane za zaposlenje, već su prijavljene kako bi ostvarile različita prava, naročito pravo na zdravstveno osiguranje. Trenutno važeći zakon ne omogućava službama za zapošljavanje da brišu pasivne tražioce posla, niti one koji odbijaju ponuđeni posao, čime se stvara nerealna i napuhana slika o broju nezaposlenih“, kazao je on za portal !Odgovor.

Navodi da su takve evidencije u suštini, statistički nepouzdane i ne odražavaju stvarno stanje tržišta rada.

„Zbog toga dolazimo u situaciju da se poslodavci žale na nedostatak radnika, dok istovremeno imamo desetine hiljada formalno nezaposlenih osoba koje u praksi nisu ni raspoložive za rad. Nadam se da će novi Zakon o posredovanju u zapošljavanju, koji je trenutno u proceduri, donijeti preciznija, modernija i funkcionalnija rješenja – kako u pogledu zaštite prava nezaposlenih osoba, tako i u smislu stvaranja pouzdanih evidencija i veće efikasnosti u povezivanju poslodavaca i tražilaca zaposlenja“, pojašnjava profesor Umihanić.

Ističe i da se u praksi zapravo radi o kombinaciji dva problema - stvaran nedostatak radne snage i neprihvatanje ponuđenih uslova rada.

„U određenim sektorima, poput informatičkih tehnologija, inženjeringa, zdravstva i visokospecijaliziranih djelatnosti, stvarno postoji nedostatak kvalifikovanih kadrova. S druge strane, mnoge ponude poslova u realnom sektoru ne zadovoljavaju minimalne kriterije radnika, bilo zbog niskih plata, nestabilnih ugovora, neadekvatnih radnih uslova ili prekomjernog radnog opterećenja“, istkanuo je on.

Naglasio je i kako mnogi radnici, naročito mlađi i obrazovaniji, odbijaju poslove koji im ne omogućavaju dostojanstven život i umjesto toga biraju odlazak u inostranstvo, samozapošljavanje ili ostanak u neformalnim oblicima rada.

Osvrnuo se i na to da obrazovni sistem značajno doprinosi problemu neusklađenosti potreba tržišta rada i profila radnika.

„Kurikulumi su zastarjeli i u mnogim slučajevima ne odgovaraju savremenim tržišnim potrebama. Dovoljno je pogledati listu zanimanja budućnosti, koja je dostupna na brojnim međunarodnim portalima i istraživanjima – poput poslova u oblastima umjetne inteligencije, podataka, digitalne ekonomije i obnovljivih izvora energije – te ih uporediti s obrazovnim profilima koji su se u Bosni i Hercegovini tek neznatno promijenili u posljednjih trideset godina“, smatra on.

Govori i da tome dodatno doprinosi rascjepkanost nadležnosti između kantona i Federacije BiH u oblasti obrazovanja i nauke.

„Nedostatak koordinacije i jedinstvene strategije onemogućava brže usklađivanje obrazovnih programa s realnim potrebama tržišta. Reforma kurikuluma, veće uključivanje privrede u planiranje obrazovnih politika i osnaživanje karijernih centara na univerzitetima predstavljaju ključne korake ka stvaranju fleksibilnijeg, modernijeg i tržišno orijentisanog obrazovanja“, kategoričan je.

„Između zakonskih okvira i realnosti, između ponude i potražnje, te između obrazovnog sistema i potreba privrede. Bez ozbiljne zakonodavne reforme, modernizacije obrazovanja i veće saradnje između javnog sektora i privrede, BiH će i dalje imati paradoks - velik broj nezaposlenih i istovremeno nedostatak radnika“, zaključuje profesor Umihanić.