Kešo o državnoj imovini: Geopolov prijedlog dobra osnova za razgovor, RS se bori za teritorij

Država mora ostati vlasnik državne imovine, a njeno korištenje i raspolaganje treba urediti zakonom usvojenim u Parlamentarnoj skupštini BiH, poručuje državni zastupnik Stranke demokratske akcije Safet Kešo komentirajući prijedlog koji je izradio Centar za geopolitička istraživanja GEOPOL iz Sarajeva. Smatra da ponuđeni model sadrži dovoljno osnova za politički dijalog i konačno rješavanje jednog od najdugotrajnijih sporova u BiH.

Kešo je istakao da mu nije poznat stav SDA o ovom prijedlogu, ali je on mišljenja da je Geopol imao ispravan pristup i da su zapravo učinili jedino moguće da bi se državna imovina stavila u funkciju. Podsjetio je da su u izradi ovog dokumenta bili uključeni stručnjaci.

„Učinili su dvije ključne stvari, da država ostaje titular državne imovine i, druga stvar, na tragu onoga što je Ustavni sud donio kao svoje odluke, da se to pitanje raspolaganja državnom imovinom može riješiti jedino u Parlamentarnoj skupštini BiH, znači kroz osvajanje odgovarajućih zakona. Dakle, jedan potpuno čestit i ispravan pristup. Ja to pozdravljam“, započeo je.

Prema tekstu Geopola, rekao je Kešo, imovina je podijeljena u tri kategorije, na stratešku državnu imovinu, funkcionalnu javnu imovinu i lokalnu razvojnu imovinu.

„Država ostaje titular imovine, a ovi niži nivoi bi u skladu sa njihovim funkcionalnim nadležnostima dobili pravo na dugotrajno ili na trajno raspolaganje“, naveo je.

Pretpostavlja da su autori dokumenta na neki način razmišljali kako da privuku i one protivnike rješavanja kroz zakon pitanja državne imovine, te da se to ogleda u raspodjeli prihoda koji bi pripadali nadležnom nivou vlasti koji raspolaže imovinom.

„Problem je što mi imamo pokušaj, prvenstveno sa adrese entiteta RS, vlasti, da oni ovo pretvore u pitanje zapravo borbe, ne za državnu imovinu, nego za teritorij. Oni hoće da praktično otmu ono što je državna imovina od države, da državu razvlaste, da joj dokinu suverenitet, a da suverenitet i državnu imovinu daju praktično administrativnoj jedinici - entitetu RS. Dakle, riječ je ovdje zapravo o tome“, upozorava Kešo.

Ukazuje da ne postoji nigdje na svijetu zemlja u kojoj pitanje državne imovine nije riješeno upravo kroz državni zakon.

„I sama činjenica da oni odbijaju da sjednu za stol i da razgovaraju s pristupom da se pitanje državne imovine mora riješiti na adresi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, jasno je da zapravo žele završiti ono što su započeli“, dodaje.

Kaže da su sa teritorije entiteta RS protjerali nesrbe, prvenstveno Bošnjake, u najvećoj mjeri, i Hrvate i druge građane, i da bi sada otimanjem imovine od države sa prostora tog entiteta htjeli da protjeraju i samu državu.

„Dakle, da ne bude ni onih koji vole državu, a ni same države u smislu nekog utjecaja i raspolaganja, odnosno u smislu države kao titulara državne imovine. Dakle, to je neka, ne znam kako bi je nazvao, hajdučko-razbojnička politika. Nema nigdje u svijetu. Zašto to rade, sasvim je jasno. Obili su, protjerali, popalili, opljačkali '90. godina sve što su stigli. E sad bi htjeli da protjeraju, naravno, i državu. I šta je poruka? Poruka je, naravno, da to neće proći. Neće im to proći, no pasarán, što bi rekli“, jasan je Kešo.

Sa druge strane, mišljenja je da, iako HDZ strateški iz vrlo praktičnih razloga prati SNSD, u ovom prijedlogu ima stvari koje bi im se mogle dopasti.

„Zapravo, ko god bi želio pristupiti ovom pitanju na jedan odgovoran i ozbiljan način, s ciljem da se državna imovina stavi u funkciju razvoja, i države, i kantona, i gradova, i općina itd. našao bi dovoljno osnova da sjedne pa da vidimo zapravo šta još treba popraviti i da se popravlja, ali da konačno jednom riješimo to pitanje državne imovine koje je kamen spoticanja na razvojnom putu Bosne i Hercegovine, pa ja bih rekao i na evropskom putu“, rekao je.

Podsjeća i da je državna imovina jedan od uvjeta u okviru 5+2, ali i jedna od ključnih spornih tačaka. Međutim, zaključuje da je ovo jedan od najboljih načina da privučemo i strane, a i domaće investitore, da investiraju, otvaraju radna mjesta, te jednostavno da država jača. Problem je očigledno, naglašava, što ove veliko državne politike ne odustaju od namjere da slabe državu, a da jačaju entitet, pa i kantone.