Borba za Schmidtovog nasljednika: Landija podržavaju Amerika i Italija, Evropljani podijeljeni

Vijeće za implementaciju mira (PIC) će na sjednici zakazanoj za srijedu i četvrtak birati novog visokog predstavnika. U opticaju je nekoliko imena, a krajnji ishod može značajno promijeniti međunarodnu politiku prema Bosni i Hercegovini, posebno nakon najava da će ovlasti visokog predstavnika biti reducirane.

Još uvijek aktuelni visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Christian Schmidt priznao je da je pritisak iz Sjedinjenih Američkih Država uticao na njegovu odluku da prije vremena napusti tu funkciju.

Christian Schmidt, koji tu dužnost obavlja od avgusta 2021. godine, objavio je 12. maja da podnosi ostavku, kazavši da je riječ o ličnoj odluci.

Međutim, odgovarajući na pitanje njemačkog dnevnog lista "Augsburger Allgemeine" da li je američki predsjednik Donald Trump izvršio pritisak na njega da napusti funkciju, Schmidt je priznao da je Washington imao određenu ulogu u njegovoj odluci.

Iako je kazao da ne zna kakav je lični stav Trumpa o tom pitanju, dodao je "da je postojao ogroman i neočekivan pritisak iz SAD".

Prema nezvaničnim informacijama, Schmidt je mjesecima bio izložen pritisku iz Washingtona. Kako su pisali strani mediji, navodno je američka administracija insistirala na njegovom povlačenju kako bi se otvorio prostor za novu fazu međunarodne politike prema Bosni i Hercegovini i redefinisala uloga Ureda visokog predstavnika (OHR).

Iz Washingtona su stigli signali da bi naredni visoki predstavnik mogao imati znatno ograničenije ovlasti, što bi predstavljalo najveću promjenu u radu OHR-a od uspostavljanja institucije nakon Dejtonskog sporazuma.

Američka ambasadorica u Ujedinjenim nacijama Tammy Bruce je još u maju pred Vijećem sigurnosti rekla kako SAD cijeni Schmidtov angažman, ali želi vidjeti drugačiji pristup međunarodne zajednice pa tako i ulogu OHR-a koja neće biti intervencionistička nego posrednička.

Ponovo je pokrenuta priča o gašenju OHR-a, što je dugogodišnja želja vlasti u Republici Srpskoj, ali je ovo pitanje puno složenije od političkih zahtjeva koji se povremeno pojavljuju u javnosti.

Institucija visokog predstavnika uspostavljena je Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma kao mehanizam za nadzor civilne implementacije mira i političke stabilnosti nakon rata.

Još od sredine 2000-ih govori se o postepenom zatvaranju OHR-a, ali je 2008. godine PIC definisao takozvanu “Agendu 5+2”, kojom su predviđeni uslovi za gašenje Ureda visokog predstavnika.

Pet ciljeva podrazumijeva rješavanje pitanja državne i vojne imovine, završetak arbitražnog procesa za Brčko distrikt, fiskalnu održivost države i jačanje vladavine prava. Pored toga, postavljeni su i dodatni uslovi – potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom te pozitivna procjena PIC-a ukupne političke situacije u Bosni i Hercegovini.

Iako je BiH još 2008. godine potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, ključni politički uslovi nikada nisu u potpunosti ispunjeni. U više izvještaja visokih predstavnika navodi se da nije postignut dovoljan napredak u pitanjima državne imovine, vojne imovine i funkcionalnosti institucija, zbog čega proces zatvaranja OHR-a još uvijek nije moguć.

Pisali smo ranije o tome da je OHR već u dobroj mjeri reduciran, kakva je njegova budućnost te zašto je u ovom trenutku loše za BiH gašenje ove institucije.

Iako PIC čini više od pedeset država, novog visokog predstavnika birat će Upravni odbor koji čine SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Francuska, Italija, Kanada, Japan, Evropska unija, Evropska komisija te Organizacija islamske saradnje, koju predstavlja Turska. Rusija je također formalno članica Upravnog odbora, ali od imenovanja Christiana Schmidta 2021. godine ne učestvuje u radu.

Geopolitičke promjene utjecat će i na izbor novog visokog predstavnika jer se prepliću interesi Washingtona s jedne, i zemalja Evropske unije s druge strane. Amerika podržava italijanskog diplomatu Antonija Zanardi Landija, koji od 2016. obavlja funkciju ambasadora Suverenog malteškog viteškog reda pri Svetoj Stolici. Osim SAD-a, ima još samo podršku Italije.

Tokom dugogodišnje diplomatske karijere služio je u Generalnom sekretarijatu Ministarstva vanjskih poslova Italije, kabinetu ministra vanjskih poslova te Uredu ministra za odnose s Parlamentom. U inostranstvu je radio u Ottawi, Teheranu, Londonu i pri italijanskoj ambasadi kod Svete Stolice.

Od 2004. do 2006. godine bio je ambasador Italije u tadašnjoj Državnoj zajednici Srbije i Crne Gore. Nakon toga obavljao je funkciju zamjenika generalnog sekretara Ministarstva vanjskih poslova Italije, a potom i ambasadora Italije pri Svetoj Stolici i Suverenom malteškom viteškom redu.

Od 2010. do 2013. godine bio je ambasador Italije u Ruskoj Federaciji i Turkmenistanu, dok je od 2013. obavljao funkciju diplomatskog savjetnika predsjednika Republike Italije.

Zbog veza s Rusijom i Srbijom, njegovom imenovanju za novog visokog predstavnika, kako je potvrđeno za portal !Odgovor, protive se Velika Britanija i Francuska. Ni ostale evropske zemlje nisu zadovoljne ovim prijedlogom, jer bi tako Italija preuzela vodeću ulogu u BiH jer je aktuelni šef Delegacije EU u BiH Luigi Soreca iz ove zemlje kao i komandant EUFOR-a Maurizio Fronda.

Drugo ime koje Amerikanci vide kao opciju je William Ruger, koji nema nikakve direktne veze s BiH ni Balkanom. Trenutno je zamjenik direktora Nacionalne obavještajne službe za integraciju misija (Deputy Director of National Intelligence for Mission Integration) u okviru Ureda direktora nacionalne obavještajne službe SAD-a (ODNI).

Saradnik portala !Odgovor Jasmin Mujanović u objavi na platformi X naveo je da Rugerovi politički stavovi mogli izazvati otpor među evropskim članicama Vijeća za implementaciju mira, podsjećajući na njegove veze s Projectom 2025, Charles Koch Institutom, kao i protivljenje ulasku Ukrajine u NATO.

Kada je riječ o evropskim kandidatima, Mujanović navodi da se spominju bivši predsjednik Slovenije Borut Pahor i diplomata Emanuele Giaufret, nekadašnji šef Delegacije EU u Srbiji.

Za Pahora tvrdi da, prema njegovim informacijama, više nije ozbiljno u igri, dok za Giaufreta kaže da je iskusan diplomata, ali da nije jasno da li bi imao podršku SAD-a niti političku težinu potrebnu za bosanskohercegovački kontekst.

Posebno se osvrnuo na navode da Milorad Dodik podržava Johanna Sattlera, bivšeg šefa Delegacije EU u BiH, ocjenjujući da bi takva podrška dodatno otvorila pitanja o njegovom odnosu prema političkim akterima koji osporavaju državu BiH.

Diplomatska borba za Schmidtovog nasljednika vodi se iza zatvorenih vrata, a ime novog visokog predstavnika trebalo bi biti poznato nakon sastanka Upravnog odbora PIC-a. Možda i važnije pitanje od imena novog visokog predstavnika je kakav će mandat dobiti što bi moglo promijeniti budućnost OHR-a i međunarodne politike prema BiH.