Poraz Zapada (3): Rat protiv Irana kao tragedija američke oligarhije
Ilustracija: !Odgovor
!Odgovor
08.04.2026. 09:55
Share
Naš intelektualni problem je, u suštini, to što volimo Ameriku. Sjedinjene Američke Države bile su jedna od zemalja koje su srušile nacizam; pokazale su nam put ka boljitku i opuštanju. Da bi se u potpunosti prihvatila ideja da danas oni trasiraju put koji vodi u siromaštvo i društvenu atomizaciju, neophodan je koncept nihilizma.
Tako francuski historičar i sociolog Emmanuel Todd u knjizi Poraz Zapada objašnjava zašto je koncept nihilizma ključan ali i teško probavljiv u opisivanju preobraćenja „Amerike iz dobra u zlo“.
Todd, proslavljeni autor, majstor kombiniranja antropoloških, demografskih i drugih alata u analizi dubinskih kretanja u društvima, već početkom stoljeća, u knjizi Nakon imperije, „prorekao“ opadanje moći Sjedinjenih Država. Decenijama ranije, krajem 1970-ih, najavio je i raspad Sovjetskog Saveza iznutra.
U knjizi objavljenoj 2023, i to prije napada Izraela na Gazu, Todd je postavio centralnu tezu: Zapad tone u duhovno i idejno ništavilo, koje se odražava u svakoj sferi društva te prijeti cijelom svijetu. Američko-izraelski napad na Iran, te neuspjeh tog poduhvata, dobri su pokazatelji da je Todd, po ko zna koji put, ispravno procijenio šira kretanja.
Pad protestantizma
Koristeći se svojim višedecenijskim iskustvom i znanjem, vodeći se preciznim podacima, Todd smatra da je iščezavanjem protestantizma pala i ideja nacionalne države kao okvira koji objedinjuje društvo.
U Americi, koja je bila perjanica takve modernizacije, umjesto demokratske vlasti odgovorne pred nacijom, dolaze oligarhije, ili „banda iz Washingtona“, kako kaže.
Ponašanje i vrijednosti američkog društva danas su negativni, kaže Todd, a ta negativna osnova posljedica je „nultog stanja“ religije. Ovaj autor duhovnost i idejnu potentnost jednog društva, moglo bi se reći, mjeri stepenom religioznosti. U aktivnoj fazi, značajan dio populacije su praktični vjernici; u zombi fazi – manji dio društva je aktivno religiozan ali društvo suštinski živi vrijednosti iz te religije. U nultoj fazi – vlada nihilizam, neutaživa želja za razaranjem i ovladavanjem.
Todd, priznajući, pa i ograđujući se, da je sam ateista, ipak priznaje da su religijski svjetonazori i iz njih iznikli moralni okviri i dalje najvažnije osnove nematerijalnog života zajednica.
U tom pogledu, on uspoređuje njemački nihilizam 1930-ih sa savremenim američkim nihilizmom, koji upravo ovih dana, u Iranu i na Bliskom Istoku, neoborivo dokazuje osnovne Toddove postavke.
Emmanuel Todd (Foto: Screenshot)
Poput nekoć njemačkog nihilizma, ova negativnost proizvod je nestajanja protestantizma, s tim da se ne događa u istom stadiju. Nacizam se u svojoj prvoj fazi pojavio nakon što je protestantizam prestao biti aktivna religija između 1880. i 1930. Nacizam se podudario s erupcijom očaja tokom svoje zombi faze, u vrijeme kada su protestantske vrijednosti, pozitivne i negativne, još opstajale uprkos opadanju prakticiranja vjere. Zombi faza američkog protestantizma bila je pretežno pozitivna. Ugrubo, ta se faza proteže od Rooseveltovog do Eisenhowerovog predsjedavanja, i svjedočila je izgradnji socijalne države, univerzitetima koji pružaju masovno i kvalitetno obrazovanje, te širenju optimistične kulture koja je očarala svijet. Ova Amerika je vratila pozitivne vrijednosti protestantizma (visok obrazovni nivo, egalitarizam među bijelcima) i pokušala se riješiti njegovih negativnih vrijednosti (rasizma, puritanizma).
Nasuprot tome, trenutna kriza odgovara ateriranju protestantizma u nulto stanje. Ova nam faza omogućava da razumijemo i fenomen Trumpa i Bidenovu vanjsku politiku, unutrašnje truhljenje kao i spoljnju megalomaniju, nasilje koje američki sistem vrši nad svojim građanima i nad građanima drugih zemalja.
Njemačka dinamika 1930-ih i današnja američka dinamika imaju zajedničku crtu: motor koji ih pokreće je praznina. U oba slučaja, politički život funkcionira bez vrijednosti; to je samo pokret koji teži nasilju. (...) U današnjoj Americi, u smislu misli i ideja, zapažam opasno stanje praznine, s preostalim opsesijama novcem i moći. Novac i moć ne mogu biti ciljevi sami po sebi, niti vrijednosti. Ova praznina izaziva sklonost ka samouništenju, militarizmu, endemskoj negativnosti, ukratko, nihilizmu. (Todd, Poraz Zapada, IK Vrijeme, Zenica, 2025, str. 186-187).
Od meritokratije do oligarhije
Prateći nekoliko demografskih indikatora, poput stope smrtnosti novorođenčadi, procenta stanovništva u zatvorima, stope ubistava i samoubistava, stope fekondideta (biološkog potencijala za reprodukciju), pretilost, ali i pad inteligencije – Todd pokazuje i dokazuje da je američko društvo u dubokoj višestrukoj krizi.
Ta se kriza razvijala već od kraja Drugog svjetskog rata, odlaskom stare generacije WASP-a (White Anglo-Saxon Protestant), liberalnom ekonomijom i rastom nejednakosti – da bi na kraju rezultirala oligarhijom.
Ministar odbrane/rata SAD-a Pete Hegseth i premijer Izraela Benjamin Netanjahu, 2025. (Foto: Pentagon)
Primjer administracije Donalda Trumpa zastrašujući je dokaz Toddovih teza: to više nije ni partijska oligarhija, nego najuži krug porodice, prijatelja, poslovnih partnera i zamjenjivih poslušnika sumnjive stručnosti.
Odustajanje od meritokratskog principa zatvara demokratsku fazu američke historije. Vrh društvene piramide je raslojen, neegalitaran i sigurno ne možemo staviti u istu ravan s jedne strane, advokate, doktore i akademike koji zarađuju između 400.000 i 500.000 dolara godišnje, prihod umanjen za troškove obrazovanja njihove djece i zdravstvenog osiguranja, i s druge strane, četiri stotine najbogatijih Amerikanaca koje je identificirao list Forbes. Ali svi ti ljudi čine vrh oligarhijskog društva u kojem sami oligarsi žive okruženi o sebi zavisnim osobama koje su također privilegirane. Zajedno se izruguju teškoćama s kojima se suočava 90 % njihovih sugrađana.
(...)
Historija je poznavala osvajačke oligarhije – u kasnom republikanskom Rimu ili u Kartagi – ali su one vladale nad razumno efikasnim društvima. Tragedija američke oligarhije u tome je što ona vlada propadajućom i uglavnom fiktivnom ekonomijom... (Poraz Zapada, str. 202).
Svjesni da je živi dijalog istinski ravnopravnih sagovornika temelj razumijevanja i postizanja općeg dobra, platformu nudimo svim zainteresiranim autorima, organizacijama i grupama koje dijele naše osnovne ciljeve.