Glagol spengati u savremenom bosanskom jeziku znači: uhapsiti, svezati. Riječ nije standardizirana i pripada svakodnevnom govoru, pa je stilski obilježena kao dio žargona, bliskog ulici, policijskom ili kriminalnom miljeu.

Na srbijanskoj, već slavnoj stranici Vukajlija, gdje korisnici sami objašnjavaju značenja riječi, često šaljivo, jedan je korisnik pronašao i dobar primjer, u pjesmi Zabranjenog pušenja: „Spremna čeka carina / nema šverca, mita, malverzacija / spengala ih marica...“

Ovu riječ je koristio i konceptualni umjetnik i političar Damir Nikšić (SDP, pa Naša stranka, pa samostalni političar). U intervjuu za zagrebački Behar on 2012. godine govori: Sitnoj i jadnoj duši je najgore vidjeti svoga koji se je oslobodio okova kompleksa i gluposti. Drugoga će cijeniti i poštovati, ali svog će nastojati saplesti i spengati jer ovdje se uspjeh, sreća i sloboda ne praštaju.“

U bosanski je jezik ušla iz italijanskoga. U završnom diplomskom radu o romanizmima u bosanskom jeziku, odbranjenom na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2019, Dženana Uzunović piše da je glagol u bosanskom razgovornom jeziku poprimio novo značenje. Izvorno je, u obliku spegnere, značio „ugasiti, otpuhati ili izbaciti, dok u bosanskom jeziku nalazimo značenje uhapsiti koga ili svezati, sputati šta“. Prilagodbom bosanskom jeziku došlo je do inverzije mjesta g i n, pa je značenje na kraju drugačije.

U istraživanju u okviru ovog diplomskog rada, 78,9 posto ispitanika prepoznalo je značenje glagola spengati kao sputati, uhapsiti koga.

Moguće je da bi glagol vremenom izgubio svoje mjesto u našem govoru, ali za njegovu sigurnu budućnost pobrinuo se federalni premijer Nermin Nikšić, odnosno portal Istraga.ba, koji je objavio prepiske koje dokazuju direktno miješanje premijera u rad policije.

Nakon što je premijer direktoru Federalne uprave policije (FUP) Vahidinu Munjiću produžio mandat 2023. godine, prvo je preko posrednika Muhameda Ohranovića, a potom i direktno od prvog policajca Federacije tražio da spenga bivše rukovodioce Autocesta Federacije, Adnana Terzića i Elmedina Volodera.

Nakon što je Munjiću produžio mandat vršioca dužnosti, Nikšić započinje pripreme za akciju usmjerenu protiv bivših čelnika JP Autocesta, Adnana Terzića i Elmedina Volodera. Prvu poruku prenosi Muhamed Ohranović, Nikšićev čovjek od povjerenja:

Ohranović, 22.8. 2023 13:36:43 : Jesmo li mi poslali ono za Autoceste prema tužilastvu? Premijer pita. Dokle je to. Spominjao si mi HNK. Samo da vidim jel otišlo od nas.

Munjić, 22.8.2023 13:42:10 : Otišlo je odmah čim je Jovanović došao sa G. O. [godišnji odmor] otići ćemo nas dvojica uskoro u Mostar kod glavnog tužioca u vezi navedenog. S tim da smo mi i ranije njega radili za sličnu problematiku, tako da ćemo uvezati predmet.

Dva dana kasnije u priču se uključuje premijer Nikšić, koji prvo od Munjića traži da mu provjeri navode jednog saopćenja stranke NES, a potom se uključuje u priču o Autocestama, piše Istraga.

Nikšić, 25.8. 2023 9:29:34: Možete li provjeriti na neki način ima li istine ovdje pa da im onda odgovorimo

Munjić, 25.8.2023 9:30:23 Odmah ću Premijeru

Nikšić 25.8. 2023 9:32:14 : Vidi molim te sada nam ljudi vjeruju i prijavljuju. Da nam je da kakvog kriminalca spengamo. Rade li ono oko autocesta?

Nastavljajući potom operativno sarađivati s Ohranovićem, te s novim izvršnim direktorom Autocesta, Asmirom Dževlanom, Munjić će sve uraditi da spenga Terzića i Volodera. Spengani su, 18. februara 2025, po nalogu nadležnog Tužilaštva HNK, Terzić i Voloder.

„Niko od uhapšenih nije zadržan u pritvoru. To je, zapravo, bilo svojevrsno pokriće za istragu protiv Nikšićevog rukovodstva JP Autoceste sa Asmirom Dževlanom i Denisom Lasićem na čelu. Protiv njih dvojice, naime, Ured evropskog tužioca provodi istragu zbog kriminala prilikom izgradnje Koridora Vc“, piše Istraga.ba.

Pravosuđe u dejtonskoj Bosni i Hercegovini projekat je međunarodne zajednice. Antikorupcijskim narativima i radovima nastojao se vršiti pritisak na novu političku i upravljačku elitu. Međutim, ako pravosuđe kontrolira neko, ako nije u osnovi neovisno, taj neko mogu biti jednom stranci, drugi put jedna lokalna stranka, treći put neka druga.

Hapšenje političara i zvaničnika, njihovo spektakularno privođenje pred kamerama, montiranje afera, razvlačenje procesa, čuvanje optužnica u ladicama – to su danas ponajmoćniji alati u međusobnim političkim obračunima.

Stranci pravosuđe iskoriste kada baš zapne: kada ih kakva stranka ne posluša, kada žele promijeniti vlast, pa uhapse premijera itd.

Teško je, nakon decenije spengavanja, vjerovati našem pravosuđu, što ne znači da ne treba insistirati da se ono spasi od političkog uplitanja.

Svakako, teško je vjerovati policiji nakon što se ispostavi da operativni rukovodilac – koji bi morao biti strogi profesionalac, za razliku od ministra unutrašnjih poslova, koji po opisu posla provodi neku politiku – dogovara spengavanja direktno s čovjekom na najmoćnoj i najvišoj političkoj funkciji.

Stranke koje su Nikšiću dale povjerenje za premijerski rad na vlast su došle, između ostalog, i pomoću pompeznih korupcijskih slučajeva (Memić, Respiratori...), koristeći se glasnom antikorupcijskom pričom.

Naviknuti na takav rad, osokoljeni jer im narod vjeruje, kako kaže premijer Nikšić, nastavili su pravosuđe i policiju koristiti za rušenje političkih i interesnih protivnika.

Nije ovo Nikšiću ni Munjiću prvi slučaj koji pokazuje da rade u sivim zonama na granici zakona i morala. Naprimjer, tek se rijetki mediji usuđuju baviti slučajem firme u suvlasništvu premijera koja iz državne tvornice municije Igman mjesečno izvlači između 100 i 150 hiljada maraka.

Ni Nikšić ne djeluje uznemireno zbog sinovske i bratovske firme. Očigledno je svjestan da će možda i njega neko spengati kao što je i on spengao druge. Optužnica, pritvor i presuda postali su sastavni dio političkog rada, prihvaćeni kao dio redovnog rizika u toj profesiji. Malo sramote pred kamerama, eventualno malo pritvora, u najgorem slučaju presuda do godinu dana koja će se otkupiti, a novac i utjecaj stečen nezakonitim putem uglavnom se ne može vratiti, stranačka mašina klijenata ostat će vjerna.

Važnije je, međutim, pitanje: može li se vratiti povjerenje građana u policiju, tužilaštva i sudove.

Nakon tri decenije borbe protiv korupcije, kojom su dirigirali i finansirali je stranci, pomoću mnoštva organizacija, medija i opozicionih političara, ispostavlja se da je borba protiv korupcije tek jedno suptilno sredstvo dublje korupcije. Spengavanje kao antikorupcija.