Mark Carney: Čovjek koji poziva države i društva da iznutra rade na sebi

Kanadski premijer Mark Carney napravio je na sastanku Svjetskog foruma u Davosu nešto neuobičajeno: nije ponavljao poznate fraze, već je iznio dijagnozu koja se teško ignoriše.

"Trenutno se nalazimo u rascjepu svjetskog poretka, ne u tranziciji." Tom rečenicom srušio je uvjerenje da se svijet samo lagano prebacuje iz jedne faze u drugu, uz manja prilagođavanja politika i nekoliko novih izjava. Zamislite rascjep kao iznenadni potres koji duboko uzdrma tlo pod našim nogama: stari temelji popuštaju, novi još nisu stabilni, a vladaju nervoza, improvizacija i sirova moć. 

Ovo stvara potrebu za redefiniranjem politika u nestabilnom okruženju. Ključne promjene uključuju oblikovanje fleksibilnih i otpornih politika, s fokusom na poticanje domaćih inovacija i jačanje ekonomskih temelja. Zato njegov govor nije bio samo provokacija, već pokušaj da se javno prizna nova stvarnost.

Mark Joseph Carney je ekonomista i bivši bankar, školovan na Oxfordu i Harvardu, koji je na mjestu premijera zamijenio Justina Trudeaua. Prije nego što je postao premijer, radio je za Goldman Sachs, a zatim kao guverner Banke Kanade i Banke Engleske tokom izuzetno turbulentnih perioda. Poznat je kao smiren krizni menadžer, a danas njegov institucionalni pristup ima za cilj jačanje otpornosti države umjesto oslanjanja na stare garancije.

Dok Carney zagovara fleksibilnost i domaću inovaciju, drugi vodeći proizvođači politika, poput Janet Yellen ili Marija Draghija, često se oslanjaju na etablirane multilateralne sisteme i politike stabilizacije. Ovakvi kontrasti ističu Carneyjev novi pristup kao odgovor na sve kompleksnije globalne ekonomske izazove.

Najvažniji dio govora nije bilo nabrajanje trendova, već moralna slika preuzeta od češkog disidenta i kasnijeg predsjednika Václava Havela. Priča o trgovcu koji stavlja politički slogan u izlog ne zato što vjeruje u njega, već zato što mu je to najlakši način da izbjegne probleme, postala je Carneyjev način da objasni međunarodnu politiku.

Koliko puta danas možemo čuti izraz “poredak zasnovan na pravilima” kao da je dovoljno ponavljati tu frazu i sistem će se sam popraviti? Carney kaže da taj natpis više nikoga ne štiti: kada se pravila primjenjuju selektivno, slogan postaje ritual obmane, a ritual uspavljuje. Sistem, podsjeća, ne opstaje samo na sili; opstaje i na našem pristanku da učestvujemo u toj fikciji.

U tom kontekstu, Carney zagovara 'realizam zasnovan na vrijednostima': vrijednosti su kompas, a pragmatizam metoda. To nije poziv na idealizam, već nastojanje da se vrijednosti zaštite od naivnosti, a interesi od cinizma. Države često traže mir kroz prilagođavanje jačima, nadajući se da će tako izbjeći probleme. Ovakav pristup kratkoročno smanjuje napetost, ali dugoročno povećava zavisnost. Mir postignut poslušnošću obično je kratkotrajan, a cijena se kasnije povećava.

Primjer toga je nedavna odluka Malezije da slijedi smjernice velikih sila, čime je osigurala kratkoročnu ekonomsku pomoć, ali po cijenu značajnog gubitka političke nezavisnosti. S druge strane, slučaj Islanda tokom finansijske krize pokazuje kako je država odlučila očuvati svoje vrijednosti suočavajući se s ekonomskim sankcijama, ali je uspjela sačuvati integritet i povjerenje građana. Ovi primjeri pokazuju da svaki izbor između principa i pragmatizma nosi skrivene troškove i zahtijeva pažljivo balansiranje interesa.

Najzanimljiviji dio govora ipak nije bila politička filozofija, već konkretan program. Carney povezuje geopolitiku i ekonomiju: ako su trgovina, tehnologija, finansijska infrastruktura i energija postali alati moći, otpornost postaje politička kategorija. To nije samo metafora, već stvarna sposobnost. Zato u istom dahu govori o smanjenju poreza, uklanjanju federalnih prepreka unutrašnjoj trgovini, ubrzanju ulaganja u energiju, umjetnu inteligenciju, kritične minerale i trgovačke koridore, kao i jačanju odbrane i domaće industrije do 2030. godine. Davos voli velike riječi, ali Carney ih spušta na konkretan nivo: barijere, dozvole, ulaganja, proizvodnju. Tu se zapravo stvara moć malih država. 

Međutim, sprovedba ovih politika nije bez izazova. Politički otpor unutar Kanade mogao bi usporiti reforme, dok bi federativna struktura države mogla stvoriti neslaganja oko raspodjele resursa. Osim toga, globalna ekonomska neizvjesnost može otežati pronalaženje potrebnih investicija za pokretanje projekata u područjima kao što su energija i umjetna inteligencija. Smanjenje poreza, iako privlačno, mogao bi naići na otpor zbog potencijalnog smanjenja javnih prihoda. Usprkos ovim preprekama, jasno prepoznavanje i adresiranje ovih izazova ključno je za ostvarivanje dugoročnih ciljeva otpornosti.

U vanjskoj politici Carney zagovara “varijabilnu geometriju”, gdje se koalicije formiraju prema temama, a ne prema tradicionalnim vezama. Za Ukrajinu postoji jedan krug partnera, za Arktik drugi, za trgovinu treći, a za tehnologiju četvrti. Izraz “ako nisi za stolom, na jelovniku si” ovdje nije samo šala, već opisuje svijet u kojem se odluke donose brzo, a cijena pasivnosti raste.

Carneyjev govor predstavlja neugodno ali precizno ogledalo i za domaći kontekst gdje se suverenitet često svodi na formalnost: odluke se donose na papiru, dok se u praksi prilagođava vanjskim tržištima, kreditima, energetskim putevima i sigurnosnim savezima. Carneyjev poziv da se 'slogan skloni iz izloga' otvara pitanje stvarnih kapaciteta u odnosu na deklarativne izjave. Potrebno je preispitati koliko otpornosti se zaista gradi u oblastima energetike, infrastrukture, digitalne sigurnosti, industrije i obrazovanja, a koliko se prepušta vanjskim utjecajima i krizama.

Za povećanje otpornosti potrebno je razmotriti nekoliko konkretnih koraka. Prvo, ulaganje u lokalne izvore energije smanjuje zavisnost od uvoza i povećava energetsku sigurnost. Drugo, razvoj infrastrukture koja povezuje domaće regije olakšava logistiku i smanjuje troškove. Treće, unapređenje digitalne sigurnosti i transformacije štiti od cyber prijetnji i podstiče tehnološki razvoj. Četvrto, obrazovanje usmjereno na vještine relevantne za buduće tržište rada jača radnu snagu i podstiče inovacije. Na kraju, podrška istraživanju i razvoju jača lokalnu proizvodnju i diversificira ekonomske aktivnosti. Ove mjere, ako se pažljivo implementiraju, mogu doprinijeti izgradnji trajne otpornosti i nezavisnosti.

Naravno, sve ove mjere imaju svoju cijenu. Dosljedni standardi najteže se održavaju među partnerima, a strateška autonomija zahtijeva značajne budžetske i političke troškove. U vrijeme recesije, ambiciozne strategije su prve na udaru tako da Carneyjev pravi test neće biti aplauz, već provedba: hoće li Kanada uz pomoć ove dijagnoze ojačati institucije, investicije i saveze koji traju duže od jednog mandata? Ako uspije, Davos 2026 može biti upamćen kao trenutak kada je jedna sila srednje jačine počela graditi otpornost umjesto da održava privid stabilnosti.