Knjiga Ermina Veličanina: Vašingtonski sporazum kao uvod u sistem blokada

Ermin Veličanin, Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela, GEOPOL, Sarajevo 2025.

Iako se ove godine obilježavaju tri decenije od potpisivanja Dejtonskog sporazuma i kraja Agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, politička sadašnjost ukazuje da je jednako važna 1994. godina i Vašingtonski sporazum.

Razmotrimo prvo promjenu odnosa vojnih snaga tokom 1993. godine, što je natjeralo paradržavnu tvorevinu „Herceg-Bosnu“, potpomognutu regularnom vojskom susjedne Republike Hrvatske, za pregovarački sto.

Naime, za Armiju RBiH je upravo to bila najteža godina, ali je ipak uspjela preuzeti inicijativu na ratištima, zaustaviti većeg agresora, a manjeg primorati na pregovore.

Slično je bilo i u drugoj polovini 1995. godine kada je zaustavljeno napredovanje Armije RBiH prema Banja Luci, a zatečeno stanje je cementirano u Dejtonu. U javnosti možemo često čuti da je prvi sporazum zaustavio sukob između Bošnjaka i Hrvata, a drugi okončao agresiju na RBiH. Ovo je samo djelomično tačno.

Ako povučemo paralele između navedenog i trenutnog omjera snaga tri strane u BiH, bit će nam jasno da „savjetovanje“ Dodik-Čović u Banja Luci nije izolovan događaj, kao ni Čovićevo predavanje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Podsjećamo, Čović je govorio na temu “30 godina nesavršenog dejtonskog putovanja”, najviše se osvrćući na negativne posljedice utjecaja stranaca.

Na pitanje novinara nalazi li se BiH na raskrsnici između dejtonske i briselske faze, Čović je odgovorio kako je dejtonska faza trebala završiti prije više od 20 godina, a da je danas BiH pred vratima konsocijacijskog ambijenta i federalizma.

Tom prilikom je jasno poručio da je protiv prakse da o BiH i dalje odlučuje neko izvana.

“Ja sam uvjeren da ćemo naći rješenje za BiH i da će ona biti evropska”, kazao je Čović te nam potvrdio da su tri decenije poslije okolnosti za Hrvate i Srbe u BiH višestruko naklonjenije i povoljnije. Ko je sve odgovaran za to je kompleksna tematika.

Knjiga Vašingtonski sporazum: konsocijacija ili kontinuitet podjela, autora Ermina Veličanina, dorađena je verzija magistarskog rada koji je odbranio na Pravnom fakultetu u Sarajevu pod mentorstvom dr Fikreta Karčića.

Veličanin, ugledni advokat i doktorant na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, donosi sveobuhvatan uvid u jedan od važnih, ali često nedovoljno analiziranih momenata savremene političke historije Bosne i Hercegovine.

Ključno pitanje ove knjige jeste da li je Vašingtonski sporazum bio most ka miru ili temelj dugotrajnih podjela?

Autor je knjigu pisao jezikom koji čitatelja previše ne opterećuje akademskom terminologijom, očuvavši ipak neophodnu naučnu preciznost, jer je tema značajna ne samo za akademsku zajednicu, novinare, političare, već i za sve građane koji žele razumjeti sadašnje odnose u Bosni i Hercegovini.

S obzirom da je većina dosadašnjih istraživanja fokusirana na vojno-politički kontekst i institucionalno-pravni okvir entiteta FBiH, te da je izostala dublja analize odnosa između ta dva nivoa, ova knjiga predstavlja prvorazredni doprinos razumijevanja slojevitosti Vašingtonskog sporazuma.

To nije bio dogovor koji je zaustavio sukobe, već i dokument koji je trajno oblikovao političku arhitekturu Federacije unutar Bosne i Hercegovine, te poslužio kao preduslov za Dejtonski sporazum i okončanje agresije.

Autor je analizirao pitanje da li je Vašingtonski sporazum donio konsocijacijski model ili kontinuitet podjela. Ako govorimo u prilog tezi o konsocijaciji, izdvajamo činjenicu da je Sporazum uspostavio institucionalni okvir saradnje dva tadašnja politička entiteta – državnog, koji su većinom činili Bošnjaci, ali i brojni Hrvati, Srbi, ostali, te hrvatskog, oličenog u paradržavnoj tvorevini HB-HZ. Cilj je bio prevladati sukobe i strahove putem dijeljenja vlasti. Međutim, vrijeme iza nas pokazalo je da se taj okvir često pretvara u mehanizam blokada, što opravdava tezu o kontinuitetu podjela.

Konsocijacija je pojam koji označava društveno-političko uređenje u kojem je određenim društvenim grupama ili zajednicama garantovano učestvovanje u vlasti. Ovaj sistem je karakterističan za heterogene države, a svrha mu je prevencija sukoba koji se generišu iz podjela. Ukoliko se takva podjela vlasti nastoji sprovesti kroz demokratsko ustrojstvo vlasti, koristi se izraz konsocijacijska demokratija.

Državno uređenje koje se temelji na ovom principu u različitim oblicima i nivoima imaju ili su imali Kosovo, Sjeverna Makedonija, Švicarska, Belgija, Nizozemska, Liban i Malezija.

Prema mišljenju autora knjige, Vašingtonski sporazum je uspostavio sistem koji je u teoriji trebao biti most, ali u praksi je često nepremostiva prepreka. Formiranjem Federacije BiH, entitetska struktura i konstitutivnost uvedeni su i prije samog Dejtona. Kantonalni sistem, uspostavljen u cilju decentralizacije, u međuvremenu je postao izvor političke fragmentacije i nestabilnosti. Najveći gubitnik ovakvog sistema jesu država BiH i njene institucije.

Vašingtonski sporazum, dakle, treba promatrati i kao polazište za razumijevanje današnjih političkih blokada i kriza u Federaciji. Složena konstrukcija Vašingtonskog modela je u etničkoj simetriji, dvostrukim legitimnostima i nejasnoj podjeli nadležnosti.

Jedno od poglavlja knjige, „Herceg-Bosna“ nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, naročito je aktuelno danas, kada se ratni zločinci poput Slobodana Praljka glorificiraju, a medijima kruže najave „trećeg entiteta“

„U momentu potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, u martu 1994. godine, ova struktura je nastavila egzistirati i nakon njegovog zaključenja. Implementacija samog Sporazuma odvijala se otežano, ponajviše zbog toga što se umjesto uspostavljanja legalnih institucija predviđenih novim ustavno-pravnim okvirom, činilo sve kako bi se zadržale dotadašnje vlastodržačke strukture. Ovakav pristup bio je rezultat dvostrukog shvatanja Vašingtonskog sporazuma: s jedne strane, kao prijelazne faze ka konačnom miru i ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine; s druge, kao izraz otpora političkih i administrativnih aktera, prvenstveno iz reda hrvatskog naroda, naspram Sporazuma koji je nametnut pod pritiskom međunarodne zajednice, posebno uz prijetnju uvođenja sankcija Republici Hrvatskoj“, piše Veličanin.

Također, autor je obradio i vrlo zanimljive teme koje su često u žiži javnosti, kao što su: Hrvatska samouprava: od konstitutivnosti do krize ustavnosti; Hrvatski narodni sabor; Izborni zakon i dilema političkog predstavljanja u Bosni i Hercegovini; Zastupljenost Hrvata u državnim institucijama; Centralizacija i raspodjela javnih prihoda: stavovi HNS-a; RTV-kanal na hrvatskom jeziku u okviru javnog RTV-servisa BiH; Sadržaj i poruke iz udžbenika historije na hrvatskom nastavnom planu i programu; Hrvatska i njen utjecaj; „Herceg-Bosna”, 30 godina poslije.

Knjiga je naročito važna za razumijevanje i praktično djelovanje u kontekstu razumijevanja supremacije Hrvata u onim općinama „Herceg-Bosne“ gdje su Bošnjaci i Srbi manjina, ali i u kontekstu ovladavanja Hrvata cijelom Federacijom FBiH.