Jubilej američke nezavisnosti u sjeni bosanske sumnje

Kako ćemo mi u Bosni i Hercegovini propratiti obilježavanje velikog jubileja, 250 godina nezavisnosti Amerike, datum koji dočekujemo 4. jula 2026. godine?

Obilježavanje ovog velikog datuma američke povijesti imati će karakter nespornog globalnog diplomatskog događaja.

Međutim, ovaj jubilej Amerika dočekuje u trenutku velikih političkih promjena i ozbiljnih geopolitičkih lomova. U Bosni i Hercegovini taj datum dolazi u vrijeme otvorene borbe oko mjesta i uloge institucije Visokog predstavnika i same budućnosti dejtonske strukture.

Drama je nedavno izašla na vidjelo Schmidtovim priznanjem da nije samo on pod pritiskom već da su pod pritiskom i dejtonske institucije.

Treba podsjetiti kako su nekoliko posljednjih mjeseci u BiH protekli u znaku pravne i političke bitke za veliku američku investiciju Južne interkonekcije.

Međutim, o samoj realizaciji ove investicije, o njenim pravim finansijerima, ostalo je mnogo nepoznanica i zagonetki kao što su još žive sumnje zbog čega u ovom projektu nema niti jedne bh. državne institucije.

Možda upravo u takvom ozračju treba tražiti razloge što je naša javnost ostala prilično ravnodušna prema obilježavanju ovog velikog jubileja američke povijesti.

Trumpova politika, posebno poslije skidanja sankcija Dodiku i njegovom cijelom timu, dodatno je ostavila javnost razočaranom jer nema adekvatnog odgovora o stvarnim razlozima ovog vrlo rijetkog čina u američkoj diplomatiji.

Međutim, valja danas podsjetiti kako je duh američke Deklaracije o nezavisnosti snažno odredio sudbinu naše zemlje posebno u epohalnom prelomu 1990-ih godina.

Amerika je među prvim dala nedvosmislenu podršku Badinterovoj komisiji o referendumu za nezavisnost zemlje.

Poslije referenduma jedva je prošlo mjesec dana a Amerika je među prvima priznala nezavisnost Bosne i Hercegovine.

Ovaj događaj bio je velika vododijelnica u globalnoj diplomatskoj zajednici ka priznanju zemlje koja je godinu dana prije toga u Karađorđevu bila osuđena na podjelu i nestanak.

Priznanje nezavisnosti Bosne i Hercegovine nije, međutim, utišalo srpsku artiljeriju koja se tih dana raspoređivala po brdima oko Sarajeva.

Istini za volju, ostale su sve do danas velike rasprave: da li je Amerika mogla učiniti više uprkos evropskim saveznicima, Britaniji i Francuskoj, koje su imale sasvim drugačije vizije Bosne i Hercegovine.

No, ono što je danas posve izvjesno jeste činjenica da je američko priznanje Bosne i Hercegovine predstavljalo vrlo snažan argument za odbranu duha američke Deklaracije o nezavisnosti iz 1776. godine i potvrdu njene historijske važnosti za međunarodnu zajednicu.

Sa dozom neizbježne rezignacije ovih dana sjećam se, međutim, jednog sasvim drugačijeg vremena.

Bilo je to vrijeme kada sam stigao na svoju prvu diplomatsku dužnost u Canberru.

Među prvim ambasadorima koje sam imao čast upoznati bio je američki ambasador Edward Perkins, ljudska i diplomatska gromada, koji mi je dao više od pola sata da govorim o svojim iskustvima iz opkoljenog Sarajeva.

Ambasadora Perkinsa sjećamo se još iz historijskih dana 1992. godine kada je na zasjedanju Vijeća sigurnosti UN-a podigao ruku za rezoluciju kojom je preporučen prijem Bosne i Hercegovine u punopravno članstvo Ujedinjenih nacija.

Perkinsova podignuta ruka ostala je do danas živjeti u memoriji ove zemlje kao glas koji je promijenio našu historiju i značio odstupanje od jednog utabanog historijskog puta marginalizacije i poništavanja Bosne i Hercegovine.

Tako je upravo na primjeru Bosne i Hercegovine bio vidljiv i sam duh američke Deklaracije o nezavisnosti koji je značio promjenu jednog ranijeg historijskog reda stvari.

Perkinsa sam poslije toga susreo još jedanput, 4. jula 1996. godine na prijemu povodom 220 godina američke Deklaracije o nezavisnosti.

Sjećam se kako je tada govorio o „globalnoj prekretnici“ i o tome kako je 220 godina ranije rođena „ustavna demokratija sa velikim temperamentom za budućnost“.

Kao i u ranijem razgovoru, Perkins je i ovoga puta podigao moju samouvjerenost i vjeru da bi i Bosna i Hercegovina izborom demokratskog puta mogla krenuti putem konsolidacije i prosperiteta.

Poslije mnogih godina diplomatske službe bilo mi je sasvim jasno značenje američke Deklaracije o nezavisnosti.

Svako obilježavanje 4. jula kojem sam prisustvovao, bilo da sam bio na dužnosti u Kanadi, Japanu ili Saudijskoj Arabiji, događalo se u vremenu koje je bilo obilježeno povjerenjem u snagu zapadne alijanse i američke predanosti opstanku i demokratiji u Bosni i Hercegovini.

Moram priznati kako tada nije postojao današnji stepen sumnje i rasprava o dvosmislenosti američke vanjske politike.

No, danas kada sumiram sva ta sjećanja postoje razlozi i za drugačija razmišljanja.

Nedavno oglašavanje bivšeg ambasadora Murphyja dodatno je pojačalo osjećaj političke zbrke i nepovjerenja u dijelu domaće javnosti.

Njegova poruka djelovala je kao direktno uključivanje u domaće političke rasprave i ostavila je utisak diplomatije koja je ostala vezana za jedan politički koncept i nakon završetka mandata.

Međutim, nije samo Murphyjeva poruka pokazala drugo lice današnje američke diplomatije.

Utisak je kako je danas u pitanju mnogo veći i značajniji ulog.

To je bitka za resurse, energiju, teritoriju i geopolitički položaj Balkana u vremenu velikih globalnih promjena.

U takvim okolnostima sve su vidljiviji pokušaji slabljenja institucija koje su predstavljale temelj dejtonske strukture.

Kao što sam već istakao, smjena visokog predstavnika Schmidta nema za cilj popravljanje nesavršenih alata i nesavršenih rješenja nego dalje slabljenje ove institucije što otvara vrata novim i opasnim revizijama Daytona.

Govoreći sasvim otvoreno: iza svega stoje novac, interesi i borba za politički uticaj.

Ova diplomatija više ne govori jezikom ranijih principa već često jezikom pragmatičnih interesa iza kojih se pod riječju „reforme“ krije povlačenje od ranije proklamovanih politika.

Zato bi najbolja poruka američkoj diplomatiji u vremenu obilježavanja 250 godina nezavisnosti mogla biti vrlo jednostavna:

Vaša veličina i historijska važnost u Bosni i Hercegovini neće biti potvrđene slabljenjem institucija koje ste pomagali uspostaviti.

Vaša stvarna snaga bit će vidljiva samo ukoliko pokažete spremnost da ozbiljno dovršite posao stabilizacije Bosne i Hercegovine koji je poslije Daytona ostao nedovršen.