Pokrajinski izbori u Njemačkoj kao test za veliku koaliciju

Pokrajinski izbori u Njemačkoj rijetko ostaju samo lokalna stvar. Iako se bira vlast u jednoj saveznoj zemlji, ovi izbori zapravo pokazuju koliko su jake stranke koje zemljom upravaljaju iz Berlina, koliko su disciplinirane i kakvo je raspoloženje birača prema saveznoj vladi. Zato izbori u Baden-Württembergu i Rheinland-Pfalzu imaju značaj koji prelazi granice regije. 

U poređenju s ranijim izbornim ciklusima, sada su promjene u odnosima snaga među strankama izraženije. To pokazuje rast nepovjerenja prema tradicionalnim partijama i jačanje alternativnih opcija. Prije su izbori donosili male promjene, dok su posljednjih godina rezultati često neočekivani i oscilacije veće. Ovdje se ne odlučuje samo o Stuttgartu i Mainzu, već i o stabilnosti crno-crvene koalicije na saveznom nivou. Analitičari upozoravaju da bi loš rezultat CDU-a ili SPD-a mogao utjecati na stabilnost savezne vlade.

Baden-Württemberg i Rheinland-Pfalz nisu izoliran događaj, nego početak dužeg izbornog niza: već u septembru 2026. slijede Sachsen-Anhalt, Berlin i Mecklenburg-Vorpommern, a tokom 2027. politički test čeka i druge važne savezne zemlje, uključujući Sjevernu Rajnu-Vestfaliju, Saarland i Donju Sasku.

Najveći simbol ovih izbora postao je Baden-Württemberg, pokrajina koja je decenijama važila za prirodno uporište CDU-a, ali je posljednjih petnaest godina pod dominacijom Zelenih (Alijansa Bündnis 90/Die Grünen), najprije pod Winfriedom Kretschmannom, a sada s Cemom Özdemirom kao nasljednikom tog političkog kontinuiteta. U tome je suština priče: Özdemir nije bio tek još jedan kandidat Zelenih, nego figura koja je trebala pokazati može li ta partija preživjeti poslije ere Kretschmanna i zadržati jednu od svojih najvažnijih uporišta. 

To je podatak koji vrijedi i više od stranačkog rezultata, jer otkriva da je Özdemir uspio personalizirati kampanju i privući birače izvan tradioicionalne baze. Jedina stvar koja mu nije pošla za rukom je mobiilizacija useljeničkih i manjinskih grupa. 

Kada se pogleda izborna struktura, mlađi birači i visokoobrazovani stanovnici urbanih sredina tradicionalno su bili naklonjeni Zelenima, posebno zbog tema kao što su zaštita okoliša i inovacije u ekonomiji. S druge strane, stariji birači, stanovnici ruralnih područja i oni zaposleni u industriji automobila i tradicionalnim sektorima bili su skloniji CDU-u, uprkos promjenama u političkom pejzažu. 

Konačni rezultati su pokazali koliko je ova promjena bila značajna. Zeleni su osvojili 30,2%, CDU 29,7%, AfD 18,8%, a SPD samo 5,5%. Po broju mandata, Zeleni i CDU imaju po 56, AfD 35, a SPD 10. Özdemir je kao kandidat Zelenih zadržao prvo mjesto za svoju stranku i pokazao da je Baden-Württemberg i dalje poseban slučaj u njemačkoj politici: nekadašnja tvrđava CDU-a sada je i uporište Zelenih. Treba podsjetiti kako su Zeleni u ovoj pokrajini tradicionalno jači nego na saveznom nivou i da su pobjeđivali i 2016. i 2021. pod Kretschmannom. Sada je Özdemir dokazao da taj uspjeh ne zavisi samo od jednog lidera.

Ovo je loša vijest za CDU, posebno u Berlinu. Unija smatrala Baden-Württemberg svojim prirodnim područjem, a dugogodišnju vladavinu Zelenih kao izuzetak. Zato neuspjeh Manuela Hagela nije samo lokalni poraz, već i znak da savezna vlast Friedricha Merza ne donosi automatsku prednost kršćanskim demokratama. Ako stranka ne može iskoristiti vlast ni u pokrajini koju smatra svojom, postavlja se pitanje strategije, poruka i kadrova. Ukratko, postavlja se pitanje autoriteta.

Rezultat u Baden-Württembergu ima i drugu, za saveznu vladu zabrinjavajuću dimenziju. AfD je porastao na 18,8 posto i pritom zadržao svoj jedini već postojeći mandat, što pokazuje da svako slabljenje velikih stranaka gotovo automatski otvara prostor za desnu protestnu politiku. Ovaj trend se često objašnjava pomoću teorije političke dealignacije, prema kojoj birači sve manje vezuju svoju lojalnost za tradicionalne partije, a sve češće glasaju prema trenutnom raspoloženju ili specifičnim pitanjima, što omogućava uspon novih i ekstremnijih opcija. 

Pored toga, primjetan je i proces polarizacije, gdje se politički centar sužava, a stranke sa ekstremnim stavovima postaju privlačnije razočaranim biračima. To mijenja cijelu političku atmosferu, jer pitanje više nije ko može formirati većinu, dok su ekstremi sve glasniji i sigurniji u sebe.

Ako su izbori u Baden-Württembergu test za CDU, onda su izbori u Rheinland-Pfalzu, zakazani za 22. mart, test za SPD. Za socijaldemokrate, kako upozorava Frankfurter Allgemeine Zeitung, na tim izborima „sve stoji i pada“. Ako bi Alexander Schweitzer izgubio od CDU-ovog Gordona Schniedera, unutar SPD-a odmah bi se otvorila ozbiljna pitanja o političkom kursu Larsa Klingbeila, o tome koliko je centristički pristup još održiv i treba li stranku dodatno disciplinirati. Drugim riječima, poraz u Mainzu ne bi ostao lokalna epizoda, nego bi mogao izazvati ozbiljan potres u samom vrhu SPD-a.

U takvoj situaciji, SPD bi morao razmotriti nekoliko mogućih strategija: jačanje veze s tradicionalnim biračima kroz socijalno-ekonomske teme, pomak ulijevo radi jasnijeg razlikovanja od CDU-a, ili nastavak centrističke politike s naglaskom na modernizaciju i nove društvene vrijednosti. Takođe, mogli bi razmotriti koalicije s manjim strankama ili veće uključivanje mladih u stranačku strukturu. Sve ove opcije otvaraju prostor za unutrašnju debatu o budućem smjeru politike kod socijaldemokrata.

TV duel kandidata u Rheinland-Pfalzu pokazao je koliko je ova trka neizvjesna. Schnieder i Schweitzer su nastupili ozbiljno i bez velikih sukoba. Schweitzer je kampanju vezao za svoju ličnost i premijersku poziciju, računajući na veću prepoznatljivost i bolje lične rejtinge, dok je CDU pokušavala iskoristiti umor birača nakon dugotrajne vladavine SPD-a. Važno je i da se ovdje osjeća utjecaj izbora u Baden-Württembergu: čak je i u TV debati Schnieder odbacio ideju o “izraelskom modelu” podjele vlasti, rekavši da je bliži stavu Cema Özdemira, koji je pobijedio u susjednoj pokrajini. To pokazuje koliko je Özdemirova pobjeda odmah imala nacionalni odjek.