Velika Britanija u predizbornom ludilu tri godine prije roka

Nakon što su birači u Ujedinjenom Kraljevstvu 2024. godine dali jasan mandat Keiru Starmeru i Laburističkoj stranci za vođenje zemlje do ljeta 2029, politička scena u zemlji doživjela je značajne promjene u naredne dvije godine. Dopunski parlamentarni izbori početkom 2026. godine stvorili su atmosferu u kojoj se politički akteri ponašaju kao da su opći izbori neposredno pred vratima, iako je naredno glasanje za parlament moguće tek do augusta 2029.

U središtu ovog prijevremenog izbornog uzbuđenja nalazi se izborna jedinica Gorton i Denton u regiji Manchester, udaljena oko osam kilometara od gradskog središta, gdje će se 26. februara 2026. godine održati vanredni dopunski izbori za zastupnika u Donjem domu. Ovi izbori imaju potencijal da prerastu u događaj od nacionalnog značaja, jer Gorton i Denton trenutno odražavaju opće stanje nacije, ukazuju na političke trendove i pružaju prve naznake o tome može li desno-populistički Reform UK postati ozbiljna prijetnja političkom establišmentu.

U kontekstu etičkih afera, ministarskih ostavki i percepcije da vlada improvizira i djeluje bez jasne strategije, bilo bi očekivano da populistička desnica bilježi značajan porast podrške. Primjeri poput ostavke zamjenice premijera Angele Rayner zbog kršenja ministarskog kodeksa u vezi s porezom na nekretnine, kao i imenovanja Petera Mandelsona za ambasadora u Sjedinjenim Američkim Državama, što je izazvalo pozive na ostavku premijera, predstavljali su potencijalne podsticaje za Reform UK.

Ovaj niz skandala ne utječe isključivo kroz pojedinačne aktere i događaje, već dodatno produbljuje dugogodišnje nepovjerenje u političke institucije i jača percepciju građana da je politički sistem duboko nefunkcionalan. Zamor od kontinuiranih afera sve češće prerasta u opću sumnju da politička elita štiti vlastite interese bez odgovornosti prema biračima, čime populistički narativi postaju privlačniji nego ranije.

Međutim, podaci pokazuju drugačiju sliku. Partija Reform UK vodi u nizu nacionalnih anketa, ali se njihova podrška kreće između 24 i 32 posto, što bi im trebalo donijeti oko 60 do 80 mjesta u parlamentu. To jeste dobar rezultat, ali je daleko od nezaustavljivog talasa o kojem njihovi aktivisti maštaju. U isto vrijeme, i Laburisti i Konzervativci se drže na oko 20 do 23 posto, što ih čini ranjivim, ali i dalje relevantnim akterima..

Zašto Reformisti više ne mogu zanemarivati brojke? Dva su ključna razloga. Prvo, imigracija – tema koja ih je lansirala – više nije jedina na dnevnom redu. Čim se fokus javnosti prebaci na ekonomiju, poreze i troškove života, teren za Reformiste postaje klizaviji. Zato stranka pokušava promijeniti imidž: sve češće govori o fiskalnoj disciplini, nezavisnosti centralne banke i ozbiljnoj ekonomskoj politici. Njihova nova ekonomska uzdanica, Robert Jenrick, forsira priču o strogim rezovima i jačanju institucija poput Ureda za budžetsku odgovornost (OBR).

Drugi razlog je što preleti bivših torijevaca ne donose automatski nove glasove. Kada vam se pridruže političari koji su već podijelili javnost, dobijate više medijske pažnje, ali ne i više birača. Reformisti su se tako našli u kontradikciji: pokušavaju ući u radnička uporišta, a istovremeno zadržati identitet stranke nastale iz kulturnih sukoba. U kampanji za Gorton and Denton, njihov kandidat govori o kontroli javnih sindikata, dok rukovodstvo stranke pokušava biti prijateljski prema radnicima. Ukratko, Reformisti žele biti protiv sistema i njegov dio, a to jednostavno ne ide.

U današnjem britanskom političkom krajoliku s prisustvom sedam relevantnih stranaka, liderstvo ima izuzetno važnu ulogu. Nigel Farage ostaje prepoznatljivo lice Reform UK, ali istovremeno predstavlja i ograničenje za stranku. Najnoviji podaci britanske kompanije za istraživanje tržišta YouGov, prema kojima se neto rezultat računa kao razlika između pozitivnih i negativnih ocjena, nisu ohrabrujući za političara koji je oblikovao britanski euroskepticizam. Farage bilježi neto rezultat od -37, sa samo 27 posto pozitivnih i čak 64 posto negativnih ocjena. Iako ovaj podatak nije presudan u izbornom sistemu gdje se pobjede ostvaruju po izbornim jedinicama, predstavlja ozbiljno upozorenje za stranku.

Farage uspijeva maksimalno mobilizirati svoju biračku bazu, ali istovremeno odbija umjerene birače koji bi mogli biti ključni za širenje koalicije. Najave o ukidanju Zakona o jednakosti (Equality Act) dodatno radikaliziraju stranku i učvršćuju otpor među umjerenim dijelom javnosti. Što intenzivnije Reform UK privlači svoje pristalice, to postaje manje privlačna širem biračkom tijelu.

Dok Reformisti pokušavaju pokazati ekonomsku ozbiljnost, Konzervativna stranka pod vodstvom Kemi Badenoch traži temu koja će vratiti povjerenje birača bez oponašanja Faragea. Jedna od opcija je reforma studentskih zajmova, što je izvor velike frustracije za milione mladih i njihovih porodica. Ako Badenoch uspije preuzeti tu temu, mogla bi Reformistima oduzeti dio mlađih, urbanih protestnih glasova.

Posebno je značajna situacija unutar vladajuće stranke. Nakon uvjerljive pobjede 2024. godine, unutar Laburističke stranke formirao se krug koji je zagovarao ekonomski rast, izgradnju i uklanjanje birokratskih prepreka. Međutim, taj zamah sada djeluje iscrpljeno. Broj afera se povećava, a najteža je ona vezana za organizaciju Labour Together i optužbe da su naručeni izvještaji s ciljem diskreditacije novinara koji su istraživali finansiranje stranke.

Premijer Keir Starmer sve više djeluje kao lider čije odluke proizlaze iz kriznih situacija, a ne iz dugoročnih planova. Njegov neto rejting ostaje vrlo nizak, na -47. Dodatno, odluka o sprečavanju lokalno popularnog Andyja Burnhama da se kandidira na vanrednim izborima u Gorton and Dentonu tumači se ne kao potez protiv Burnhama, već kao izraz straha od unutrašnjih izazivača i dodatnog slabljenja već krhkog autoriteta unutar stranke.

Zašto je jedna izborna jedinica u postindustrijskom dijelu Manchestera postala nacionalni test? Slično kao Iowa i New Hampshire u američkim predizbornim ciklusima, jer je dovoljno mala da se vidi svaka slabost, a dovoljno reprezentativna da iz nje mogu izvući važne pouke. 

Gorton and Denton predstavljaju metaforu Britanije koja se osjeća zapostavljeno: radnička tradicija, bijes zbog zapostavljenosti i osjećaj da u Westminsteru niko više ne čuje običnog čovjeka. Za glasove nezadovoljnih borit će se sve stranke, i zato rezultat nije samo lokalna statistika, već politički pokazatelj.

Ukoliko Reformisti osvoje podršku u ovakvom okruženju, jačanje desnice postat će realnost. Ako Laburisti izgube podršku, mogli bi se suočiti s unutrašnjim sukobima i pojačanim medijskim pritiskom. U međuvremenu, ime Shabane Mahmood, aktuelne ministrice unutrašnjih poslova, sve se češće spominje kao potencijalne nasljednice premijera. Sama činjenica da se o tome već govori dovoljno pokazuje stanje u stranci.