Drž’te izdajnika: Dževad Mahmutović i nečista savjest Trojke

Taktika “drž’te lopova” je ono kad lopov nešto ukrade, pa zatim počne da viče: “Lopov, ljudi, drž’te lopova!” I dok svi tragaju za lopovom pretpostavljajući da to mora biti neko drugi, a ne taj koji viče, pravi lopov uspijeva šmugnuti.

Isto se desilo, prije nekoliko dana, kada je vladajuća Trojka počela napadati Dževada Mahmutovića, delegata u Klubu Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a, da je izdajnik, zato što nije, u vezi s imenovanjem Vlade RS-a, glasao za pokretanje mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka.

Da je Mahmutović glasao za pokretanje mehanizma VNI-a, kako navode tužioci, “usporio bi, zakomplikovao i možda (sic!) ozbiljno poremetio Dodikove planove da što brže legalizira vladu”.

Ovo možda sve govori. Ono znači da bi Mahmutovićev potez možda ozbiljno poremetio Dodikove planove, ali i da ih možda ne bi poremetio, jer ozbiljno optužba ne može počivati na možda.

Kako sam Mahmutović u sinoćnjoj Istrazi sedmice pojašnjava: da je Klub Bošnjaka pokrenuo mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interes, Ustavni sud RS-a, koji je pod Dodikovom kontrolom, odbacio bi taj prigovor u roku od pet-šest dana.

Mahmutovićevi tužioci kažu da bi se procedura “razvukla sedmicama, možda i cijeli mjesec”.

Evo ga opet u osnovi optužnice – možda.

Dakle, Klub Bošnjaka, odnosno Mahmutović je kriv što nije usporio imenovanje nove Vlade Republike Srpske za pet-šest dana ili “možda i cijeli mjesec”. Da nije smiješno, bilo bi samo poluretardirano. Ovako je oboje.

Naime, Ustavni sud RS-a je pod Dodikovom kontrolom, te nema šanse da bi, protivno interesu režima, sudije odugovlačile postupak “sedmicama, možda i cijeli mjesec”. Stvar bi bila završena za pet-šest dana, te bi nova Vlada RS, umjesto 18. januara, bila izabrana danas. Sigurno prije 23. februara kada bi, u slučaju da pobijedi, Branko Blanuša mogao biti imenovan za predsjednika RS-a.

Dakle, pokretanje vitalnog nacionalnog interesa ne bi, u suštinskom smislu, značilo ništa.

Mahmutoviću se stavlja na teret izdaja, bez ikakvih dokaza. Pri tome valja uzeti u obzir ko iznosi optužbe.

Mahmutovića za izdaju optužuje federalni zastupnik Damir Mašić zbog toga što je, kako se navodi na zvaničnoj stranici SDP-a, Mahmutović “spriječio ulaganje veta…”, itd.

Mahmutović nije mogao spriječiti ulaganje bilo kakvog veta, jer mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa nije isto što i veto. Kada neko uloži veto znači da nema odluke. Kada neki od klubova u Vijeću naroda RS-a pokrene mehanizam zaštite VNI, to onda znači da će Ustavni sud RS kazati ima li odluke.

O tome da se Mašić oglasio o nečemu o čemu nema pojma ukazuje činjenica da se u svojoj izjavi najviše bavi detaljima iz Mahmutovićeve biografije, a ne njegovim glasanjem na nedavnoj sjednici Vijeća naroda RS-a.

O Mahmutovićevom glasanju oglasio se i njegov kolega, delegat u Vijeću naroda RS-a Armin Hamzić, te stranka Narod i pravda, sve bacajući drvlje i kamenje na Mahmutovića.

Ali ni Hamzić, ni NiP nisu objasnili u čemu bi bila razlika da je nova Vlada Republike Srpske, na čelu sa Savom Minićem, umjesto 18. januara, imenovana danas.

Dakle, pet-šest dana nakon što bi Ustavni sud RS-a odbacio pokretanje mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa.

Da li su, u međuvremenu, održali ponovljeni izbori za predsjednika RS-a na 136 glasačkih mjesta? Nisu.

Da li je Blanuša pobijedio i je li u mogućnosti da imenuje drugog mandatara? Nije.

Šta je onda Mahmutović promijenio u historijskom hodu? Ništa.

Paradoks situacije je u tome što su Mahmutovića optužili za izdaju oni, koji su, na početku ovog mandata, počinili niz teških izdaja.

Podsjetimo, zvaničnici SDP-a i NiP-a koji tobože brinu o bošnjačkom nacionalnom interesu u Republici Srpskoj, podržali su u aprilu 2023. godine odluku kojom je visoki predstavnik Christian Schmidt oduzeo pravo veta potpredsjedniku Federacije iz reda Bošnjaka i Klubu Bošnjaka u procesu imenovanja Vlade Federacije.

Navedenim činom je Bošnjacima oduzet status konstitutivnog naroda i svako ko je pružio podršku tome može se smatrati izdajnikom.

Što se tiče Dodikovog ulaska u vlast u ovom mandatu, tu su stvari također jasne.

Potpredsjednik SDP-a i ministar odbrane Zukan Helez je više puta govorio o tome da je, na početku ovog mandata, bio protiv toga da SDP ide u formiranje vlasti s Dodikom, ali da je većina unutar rukovodstva SDP-a smatrala drugačije i izjasnila se u korist koalicije sa SNSD-om.

Nedugo nakon toga, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović je sa Željkom Cvijanović preglasao Željka Komšića, kako bi se formiralo Vijeće ministara sa SNSD-ovim kadrovima.

Također, zastupnici SDP-a su pomogli SNSD-u da dođe do četvrtog delegata u Domu naroda BiH.

Za razliku od svega navedenog, glasanje Dževada Mahmutovića nije nikakav čin izdaje, već manifestacija autonomije pojedinca u sistemu koji nije navikao na to. Ili, kako je pojasnio predsjednik SDA Bakir Izetbegović, Mahmutović nije postupio po stranačkoj direktivi, već vođen profesorskom sujetom.

Ogromna potreba zvaničnika Trojka i medijskih djelatnika bliskih ovoj vladajućoj koaliciji da ga okrive za izdaju ukazuje samo na njihovu nečistu, izdajničku savjest. Njihova želja da i Mahmutović (čitaj: SDA) počini izdaju proizlazi iz osjećaja krivice zbog svega što su Trojkaši uradili na početku ovog mandata. Sve njihove optužbe nisu ništa drugo do priznanja.