Taktika “drž’te lopova” je ono kad lopov nešto ukrade, pa zatim počne da viče: “Lopov, ljudi, drž’te lopova!” I dok svi tragaju za lopovom pretpostavljajući da to mora biti neko drugi, a ne taj koji viče, pravi lopov uspijeva šmugnuti.

Dževad Mahmutović (Foto: FENA)
Haris Imamović
26.01.2026. 12:42
Taktika “drž’te lopova” je ono kad lopov nešto ukrade, pa zatim počne da viče: “Lopov, ljudi, drž’te lopova!” I dok svi tragaju za lopovom pretpostavljajući da to mora biti neko drugi, a ne taj koji viče, pravi lopov uspijeva šmugnuti.
Isto se desilo, prije nekoliko dana, kada je vladajuća Trojka počela napadati Dževada Mahmutovića, delegata u Klubu Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a, da je izdajnik, zato što nije, u vezi s imenovanjem Vlade RS-a, glasao za pokretanje mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka.
Da je Mahmutović glasao za pokretanje mehanizma VNI-a, kako navode tužioci, “usporio bi, zakomplikovao i možda (sic!) ozbiljno poremetio Dodikove planove da što brže legalizira vladu”.
Ovo možda sve govori. Ono znači da bi Mahmutovićev potez možda ozbiljno poremetio Dodikove planove, ali i da ih možda ne bi poremetio, jer ozbiljno optužba ne može počivati na možda.
Kako sam Mahmutović u sinoćnjoj Istrazi sedmice pojašnjava: da je Klub Bošnjaka pokrenuo mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interes, Ustavni sud RS-a, koji je pod Dodikovom kontrolom, odbacio bi taj prigovor u roku od pet-šest dana.
Mahmutovićevi tužioci kažu da bi se procedura “razvukla sedmicama, možda i cijeli mjesec”.
Evo ga opet u osnovi optužnice – možda.
Dakle, Klub Bošnjaka, odnosno Mahmutović je kriv što nije usporio imenovanje nove Vlade Republike Srpske za pet-šest dana ili “možda i cijeli mjesec”. Da nije smiješno, bilo bi samo poluretardirano. Ovako je oboje.
Naime, Ustavni sud RS-a je pod Dodikovom kontrolom, te nema šanse da bi, protivno interesu režima, sudije odugovlačile postupak “sedmicama, možda i cijeli mjesec”. Stvar bi bila završena za pet-šest dana, te bi nova Vlada RS, umjesto 18. januara, bila izabrana danas. Sigurno prije 23. februara kada bi, u slučaju da pobijedi, Branko Blanuša mogao biti imenovan za predsjednika RS-a.
Dakle, pokretanje vitalnog nacionalnog interesa ne bi, u suštinskom smislu, značilo ništa.
Mahmutoviću se stavlja na teret izdaja, bez ikakvih dokaza. Pri tome valja uzeti u obzir ko iznosi optužbe.
Mahmutovića za izdaju optužuje federalni zastupnik Damir Mašić zbog toga što je, kako se navodi na zvaničnoj stranici SDP-a, Mahmutović “spriječio ulaganje veta…”, itd.
Mahmutović nije mogao spriječiti ulaganje bilo kakvog veta, jer mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa nije isto što i veto. Kada neko uloži veto znači da nema odluke. Kada neki od klubova u Vijeću naroda RS-a pokrene mehanizam zaštite VNI, to onda znači da će Ustavni sud RS kazati ima li odluke.
O tome da se Mašić oglasio o nečemu o čemu nema pojma ukazuje činjenica da se u svojoj izjavi najviše bavi detaljima iz Mahmutovićeve biografije, a ne njegovim glasanjem na nedavnoj sjednici Vijeća naroda RS-a.
O Mahmutovićevom glasanju oglasio se i njegov kolega, delegat u Vijeću naroda RS-a Armin Hamzić, te stranka Narod i pravda, sve bacajući drvlje i kamenje na Mahmutovića.

Ali ni Hamzić, ni NiP nisu objasnili u čemu bi bila razlika da je nova Vlada Republike Srpske, na čelu sa Savom Minićem, umjesto 18. januara, imenovana danas.
Dakle, pet-šest dana nakon što bi Ustavni sud RS-a odbacio pokretanje mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa.
Da li su, u međuvremenu, održali ponovljeni izbori za predsjednika RS-a na 136 glasačkih mjesta? Nisu.
Da li je Blanuša pobijedio i je li u mogućnosti da imenuje drugog mandatara? Nije.
Šta je onda Mahmutović promijenio u historijskom hodu? Ništa.
Paradoks situacije je u tome što su Mahmutovića optužili za izdaju oni, koji su, na početku ovog mandata, počinili niz teških izdaja.
Podsjetimo, zvaničnici SDP-a i NiP-a koji tobože brinu o bošnjačkom nacionalnom interesu u Republici Srpskoj, podržali su u aprilu 2023. godine odluku kojom je visoki predstavnik Christian Schmidt oduzeo pravo veta potpredsjedniku Federacije iz reda Bošnjaka i Klubu Bošnjaka u procesu imenovanja Vlade Federacije.
Navedenim činom je Bošnjacima oduzet status konstitutivnog naroda i svako ko je pružio podršku tome može se smatrati izdajnikom.
Što se tiče Dodikovog ulaska u vlast u ovom mandatu, tu su stvari također jasne.
Potpredsjednik SDP-a i ministar odbrane Zukan Helez je više puta govorio o tome da je, na početku ovog mandata, bio protiv toga da SDP ide u formiranje vlasti s Dodikom, ali da je većina unutar rukovodstva SDP-a smatrala drugačije i izjasnila se u korist koalicije sa SNSD-om.

Nedugo nakon toga, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović je sa Željkom Cvijanović preglasao Željka Komšića, kako bi se formiralo Vijeće ministara sa SNSD-ovim kadrovima.
Također, zastupnici SDP-a su pomogli SNSD-u da dođe do četvrtog delegata u Domu naroda BiH.
Za razliku od svega navedenog, glasanje Dževada Mahmutovića nije nikakav čin izdaje, već manifestacija autonomije pojedinca u sistemu koji nije navikao na to. Ili, kako je pojasnio predsjednik SDA Bakir Izetbegović, Mahmutović nije postupio po stranačkoj direktivi, već vođen profesorskom sujetom.
Ogromna potreba zvaničnika Trojka i medijskih djelatnika bliskih ovoj vladajućoj koaliciji da ga okrive za izdaju ukazuje samo na njihovu nečistu, izdajničku savjest. Njihova želja da i Mahmutović (čitaj: SDA) počini izdaju proizlazi iz osjećaja krivice zbog svega što su Trojkaši uradili na početku ovog mandata. Sve njihove optužbe nisu ništa drugo do priznanja.

Haris Imamović
Član redakcije portala !Odgovor. Ranije pisao za „Istragu“, „E-novine“, “Analiziraj.ba”, „Dane“. U mandatu 2018–2022. bio savjetnik člana Predsjedništva iz reda bošnjačkoga naroda i tokom tog perioda sudjelovao u radu Organizacionog odbora za obilježavanje genocida u Srebrenici. Objavio roman „Vedran i vatrogasci“ (2022).
Više od istog autora