Trojka igra igru ‘Čoviću, ne ljuti se’

SNSD-ovi ministri su, glasajući protiv dnevnog reda, spriječili održavanje sjednice državne vlade o zakonima potrebnim za nastavak evropskog puta BiH. Dobro, a šta su novosti? – kazao bi cinik.

Zaista nije više nikakva novost da Vijeće ministara ne radi svoj posao. Svi su se nekako navikli na to stanje. Čak u toj mjeri da Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a – dakle, stranke koja čini okosnicu državnoj vlasti – poručuje građanima da je iluzorno sa ovim Vijećem ministara očekivati napredak.

Predsjednik SDP-a je iskren, ali arogantan. Ne samo što priznaje neučinkovitost vlastite stranke već otvara prostor i masovnom bijesu građana, poručujući im da se nemaju čemu nadati s ovakvom vlašću.

Svjestan koliko je Nikšićeva poruka opasna, SDP-ov državni zastupnik Saša Magazinović ide drugim putem i, u svojoj jutrošnjoj izjavi, prebacuje teret odgovornosti na predsjedavajuću Vijeća ministara Borjanu Krišto.

Magazinović poziva Krišto da na mjesto nedostajućeg ministra sigurnosti BiH imenuje kandidata opozicije iz Republike Srpske. U tom trenutku, veli SDP-ov zastupnik, više ne bi bilo blokada, ni stagnacije.

Šansa da će predsjedavajuća uraditi ovo na što je poziva zastupnik SDP-a jednaka je šansi da će i čitaoca i mene, u istom trenutku, udariti grom. Zna to i Magazinović.

Kada bi Krišto učinila SNSD nebitnim u Vijeću ministara, to bi značilo da HDZ ulazi u politički sukob sa SNSD-om. A HDZ svoju snagu crpi upravo iz strateškog saveza sa strankom Milorada Dodika.

Svaki put kada je HDZ pokazao i najmanju naznaku da bi mogao podržati izbacivanje SNSD-a iz državne vlasti, Dodik je zaprijetio, kazavši da će, u tom slučaju, biti spreman napraviti dogovor sa Bošnjacima o proporcionalnoj zastupljenosti, čime bi se reducirao utjecaj hrvatskog faktora u državnoj strukturi.

”Šta mislite jednog dana ako se dogovorimo o nekoj novoj Bosni i kažemo da to bude procentualno – koliko će onda Hrvati imati? Hoće li pristati na 8 %? Hoćete da igramo tu priču ili ćemo ostati principijelni na dogovoru koji imamo?” kazao je Dodik, u martu ove godine, kada se počelo govoriti da bi HDZ mogao podržati smjenu SNSD-ovih državnih ministara.

U HDZ-u premru od straha svaki put kada čuju da Dodik kaže da je Hrvata 8 % u BiH, te da postoji scenarij, u kojem bi SNSD zagovarao da, shodno tome, Hrvati imaju samo 8 % vlasti, a ne 33% koliko sada imaju u Vijeću ministara, državnim agencijama itd.

Sve ovo razumije i Magazinović. Stoga on ne poziva Krišto da imenuje nedostajućeg ministra u vjeri da će ona to zaista i uraditi, već samo u želji da skine sa sebe i SDP-a odgovornost za trenutno stanje unutar državne vlade.

Pravo pitanje je kako su Magazinović i SDP sebe doveli u navedeno stanje nemoći, gdje nemaju nikakav mehanizam kojim bi prinudili Krišto da uradi to što traže od nje, već su im na raspolaganju samo očajni apeli, koje njoj lično i HDZ-u upućuju više od deset mjeseci.

Ne samo što SDP, kao i Trojka u cjelini, nema mehanizam da prinudi HDZ, već su i ovi pozivi koje upućuju Krišto blagi. ”Između otvaranja pregovora BiH sa EU i nastavka blokade stoji samo jedan potpis predsjedavajuće Krišto”, navode zastupnici Trojke u jutrošnjem zajedničkom saopćenju.

Pozivi Trojke upućeni Krišto su toliko blagi da čak ne djeluju kao pritisak. Razlog tome je što Trojka, s jedne strane, želi da, kroz fokusiranje Krišto, skine odgovornost sa sebe zbog zastoja na evropskom putu, a, s druge strane, žele zadržati dobre odnose sa HDZ-om na entitetskom nivou, kako bi sebi gradili poziciju da možda i nakon idućih izbora ostanu na vlasti.

Tako se iz ukupnosti poteza Trojke, kao i njihovog tonaliteta, iščitava namjera da konzumiraju vlast na svim nivoima, odnosno da se ne zamjere previše HDZ-u, a opet da skinu sa sebe odgovornost za stagnaciju i probleme. Nakon Nikšićeve čuvene izjave “Dragane, izvini”, jasno je da Trojka igra stratešku igru “Čoviću, ne ljuti se”.

“Prošla vlada je bila ispunjena sa jako mnogo kočenja, sa jako mnogo prepreka, sa jako mnogo međusobnih prebacivanja”, kazala je zastupnica Naroda i pravde Mia Karamehić-Abazović, na početku ovog mandata, gostujući u programu N1.

Na pitanje voditeljice – ko je najviše kočio u mandatu 2018–2022, zastupnica NiP-a je kazala: “To vam ne mogu reći, nisam ja osoba koja će vam to reći, imat ćete tri različite strane te priče.”

Na ovu ocjenu, kojom je Karamehić-Abazović skinula odgovornost za zastoj sa SNSD-a, voditeljica je reagovala, pitajući: “Kako Vama to izgleda?”

Zastupnica je odgovorila: “Zavisi kako za šta. Međutim cijela atmosfera rada tog Vijeća ministara, nije bila dobra. I naravno da neće biti dobra, ako vi stupite u vlast i sad kao ‘mi ćemo zajedno formirati Vijeće ministara’… Na bazi čega? Ako ga formirate da biste samo ljude stavili na određene pozicije, ako unaprijed nemate neki dogovor, neki normalan, pristojni, ljudski, politički dogovor ‘hajmo nešto napraviti’, onda naravno da ćete dolaziti u situacije koje će biti konfliktne.”

Tri godine poslije, otvara se niz pitanja. Prije svega, ima li državna zastupnica imalo stida i srama? Ako ima, zašto sada, u kontekstu aktuelne priče o blokadi evropskog puta, ne ponovi da ona nije osoba, koja će reći ko je kriv, te da i sada imamo tri različite strane priče?

Cijeni li državna zastupnica atmosferu rada ovog Vijeća ministara kao dobru? Da li je ta atmosfera loša zato što Trojka nije napravila neki normalan, pristojni, ljudski, politički dogovor sa SNSD-om (i HDZ-om) po principu “hajmo nešto raditi”?

Trojka, čiji je zastupnica Karamehić-Abazović najdrskiji predstavnik, ušla je u mandat sa velikim obećanjima o ubrzanom napretku Bosne i Hercegovine na evropskom putu. Time je pravdala svoju popustljivost u odnosu prema SNSD-u i HDZ-u.

Danas, tri godine poslije, nema ni minimalnog pomaka ka članstvu u EU, što je, uzgred budi kazano, jedan od manjih problema u svakodnevici građana, koja je u znaku ekstremnog povećanja životnih troškova. Zvaničnici Trojke, poput Magazinovića ili Karamehić-Abazović, koji imaju po 4-5 hiljada maraka plate (bez komisija, dnevnica itd.) ne osjećaju težinu poskupljenja, ali neka se pripreme: osjetit će, u najboljem slučaju na izborima.