Hoće li zbog specifičnih prava manjine formiranje vlasti u Sarajevu potrajati ‘četiri godine’

"Onaj ko najavljuje da će blokirati, on nema pravo tražiti da ga ova većina potvrdi", poručio je predsjednik Stranke za BiH Semir Efendić, odgovarajući na najave SDP-a da će ova stranka imati većinu u rukovodstvu Skupštine Kantona Sarajevo.

Efendić je, gostujući na portalu Klix, iznio opširnu argumentaciju te obrazložio zašto ustavno pravo na predlaganje kandidata u Kolegij Skupštine ne podrazumijeva i obavezu parlamentarne većine da ga izabere ukoliko isti taj kandidat unaprijed najavljuje blokade.

Argumentacija lidera Stranke za BiH polazi od toga da Skupština Kantona Sarajevo nije Dom naroda i da se odluke u ovom zakonodavnom tijelu donose većinom glasova. Stranke koje su najavile formiranje nove vlasti – SDA, Stranka za BiH i Demokratska fronta – imaju 18 od ukupno 35 zastupnika, što im daje parlamentarnu većinu. Efendić smatra da ta većina ne može biti primorana da potvrdi kandidate koji unaprijed najavljuju da će koristiti pozicije u rukovodstvu za blokiranje formiranja nove Vlade.

"Onaj ko najavljuje da će blokirati, on nema pravo tražiti da ga ova većina potvrdi, a on ne može doći u rukovodstvo samo prijedlogom kluba određenog konstitutivnog naroda. Ukoliko se bude insistiralo na imenima, onda nema razloga da oni budu potvrđeni. A onda oni moraju voditi računa o tome šta znači predlagati kandidate koji najavljuju blokade i šta znači da oni ne dobiju podršku. Oni ne mogu ni na koji način natjerati većinu u Skupštini da izabere oni+e koji unaprijed najavljuju da će blokirati. Ima više proceduralnih načina da se ove stvari riješe", rekao je Efendić.

Član 18a Ustava Kantona Sarajevo propisuje da svaki klub konstitutivnih naroda predlaže jednog kandidata za mjesto predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg Skupštine, dok njihovu potvrdu vrši Skupština u skladu s Poslovnikom. Dakle, kao što i Efendić kaže, pravo predlaganja rukovodstva pripada klubovima, ali konačna potvrda pripada Skupštini.

Pojednostavljeno rečeno, predlaganje kandidata nije isto što i imenovanje. Kada bi većina bila obavezna potvrditi svaki prijedlog bez mogućnosti da o njemu glasa, ustavna odredba o potvrđivanju izgubila bi svoj smisao. Parlamentarna većina ima pravo odlučivati, ali i političku odgovornost za odluke koje donosi. Nije nelogično očekivati da zastupnici neće podržati nekoga za koga vjeruju da će svoju funkciju koristiti za onemogućavanje rada Skupštine – da danas svjesno izglasaju nekog ko je sutra spreman da zloupotrijebi poziciju.

Ali važno je zapitati se: ko i na osnovu čega procjenjuje da će neko blokirati rad Skupštine? Iz SDP-a nikad nije eksplicitno izrečena takva tvrdnja. Nikad nisu rekli da će blokirati rad Skupštine, ali su jasno dali do znanja da mogu to uraditi? Zašto indirektno prijetiti nečim što nećete koristiti, pitanje je za rukovodstvo sarajevskog kantonalnog SDP-a.

Zastupnik SDP-a Davor Čičić, jedini u Klubu Hrvata u Skupštini, rekao je za N1 da SDP neće blokirati formiranje nove vlade.

Međutim, istakao je da skupštinska većina i izbor predstavnika klubova naroda u rukovodstvo Skupštine predstavljaju različite korake u formiranju vlasti. Prema njegovim riječima, SDP i partneri iz Trojke imat će većinu u tri od četiri kluba, što im omogućava izbor njihovih predstavnika u skupštinsko rukovodstvo.

Čičić je rekao da nakon formiranja klubova slijedi izbor njihovih predstavnika, a potom potvrđivanje četveročlanog rukovodstva na sjednici Skupštine.

„Ta većina od 18 zastupnika mora potvrditi to četvero članova rukovodstva Skupštine. I tu je ključ“, rekao je.

Prema njegovom tumačenju procedure, odbijanje potvrđivanja tako izabranog rukovodstva dovelo bi do paralize Skupštine, onemogućilo izbor nove vlade i ugrozilo izbor delegata iz Sarajeva u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH.

Kritikovao je izjave Semira Efendića, koje je protumačio kao najavu takvog postupanja.

„Mi poštujemo većinu zastupnika koju imaju u Skupštini Kantona Sarajevo. Isto tako treba da se poštuje izborni rezultat“, poručio je.

Istina, odbijanje podrške novoj Vladi nije isto što i blokiranje njenog formiranja. Biti opozicija podrazumijeva pravo da se uvijek ne podržavaju politički prijedlozi većine.

S druge strane, ni pravo klubova da predlažu svoje predstavnike ne može se pretvoriti u sredstvo političkog uslovljavanja. Činjenica da neko dolazi iz određenog kluba ne znači da može koristiti funkciju u rukovodstvu za proizvoljno odgađanje procedura i sprečavanje rada Skupštine. Ustavna prava podrazumijevaju i odgovornost za njihovo korištenje.

Upravo zato je problematična i retorika u saopćenju SDP-a Sarajevo, koji Efendićeve izjave predstavlja kao najavu kršenja Ustava, a u isto vrijeme ne daje dovoljno jasan odgovor na pitanje kako će se njegovi predstavnici ponašati ukoliko budu izabrani u Kolegij.

Čičić je poručio da njegova stranka neće blokirati formiranje nove vlasti, ali je, govoreći o konsultacijama predsjedavajućeg sa zamjenicima prilikom imenovanja mandatara, izjavio: "Te konsultacije mogu trajati dva dana, četiri dana, tri mjeseca, četiri godine mogu trajati konsultacije".

Takva izjava teško se može odvojiti od rasprave o mogućnosti institucionalnih blokada. Čak i ako je riječ o političkoj poruci kojom se ukazuje na nedorečenost ustavnih odredbi, najava da bi konsultacije mogle trajati godinama ostavlja sumnju da SDP namjerava koristiti poziciju u rukovodstvu za odgađanje procesa formiranja nove vlasti. Stoga, njegova najava da SDP neće blokirati novu vlast, nije garancija niti se uklapa u prethodno izrečene poruke.

Zato bi politički akteri u Kantonu Sarajevo morali prestati unaprijed jedni drugima pripisivati namjere i odgovoriti na suštinska pitanja. Nova većina mora prihvatiti da njena politička snaga ne podrazumijeva neograničenu slobodu u tumačenju Ustava. SDP, s druge strane, mora jasno pokazati da pravo na učešće u rukovodstvu neće koristiti kao instrument za usporavanje ili onemogućavanje formiranja vlasti.

U konačnici, jasno je da argumenti o neblokiranju gube na uvjerljivosti kada se proces imenovanja mandatara svede na opciju konsultacija koje „mogu trajati i četiri godine“.