Ustavni sud BiH ne smije biti predmet nikakvih pregovora

Ustavni sud Bosne i Hercegovine ponovo je postao predmet političke trgovine Milorada Dodika, koji njegovo preustroj postavlja kao uslov za ulazak SNSD-a u vlast na državnom nivou. Zahtjevom za izbacivanje evropskih sudija i uvođenjem nacionalnog pariteta, Dodik bi ostvario dugogodišnji cilj – kontrolisati odluke Ustavnog suda koji je u više navrata zaustavio neustavno djelovanje Dodika i njegovih političkih poslušnika.

Na današnjoj press konferenciji Dodik je kategorično poručio da SNSD neće učestvovati u konstituisanju novog saziva Vijeća ministara ukoliko se prethodno temeljno ne reformiše Ustavni sud BiH i ne revidiraju odluke visokih predstavnika.

"Ustavni sud je nešto što mora biti definitivno riješeno prije nego što se uspostavi Vijeće ministara. Ukoliko neko želi da vidi SNSD u vlasti u BiH, vidjet će nas samo ako se reformiše Ustavni sud BiH", rekao je Dodik.

SNSD zagovara izbacivanje stranih sudija i uvođenje paritetnog sastava od po tri sudije za svaki konstitutivni narod, uz zaštitu od preglasavanja. Pored toga, SNSD zahtijeva poništavanje svih odluka OHR-a koje nisu potvrđene u Parlamentarnoj skupštini BiH, dok za potvrđene traži detaljnu reviziju. Na osnovu jedne od tih odluka, Dodik je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja. Za ukidanje te odluke, Dodik se grčevito bori i lobiranjem kod američke administracije.

Ustavni sud, međutim, nije bilo kakva institucija čiji se sastav može prilagođavati interesima političkih stranaka koje pregovaraju o vlasti. Njegova osnovna uloga jeste zaštita Ustava, a time i ustavnog poretka i uređenja države.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine godinama je jedina državna institucija koja je u više navrata zaustavila propise i odluke vlasti Republike Srpske koji su narušavali ustavni poredak.

Dovoljno je prisjetiti se nekoliko slučajeva u kojima je Ustavni sud BiH intervenisao zbog pokušaja vlasti RS-a da jednostranim odlukama uređuju pitanja koja su u nadležnosti države.

Jedan od najvažnijih primjera odnosi se na državnu imovinu. Ustavni sud je još 2012. godine, u predmetu U-1/11, utvrdio da entitet RS nema nadležnost da samostalno uređuje pitanje statusa državne imovine koja se nalazi na njenoj teritoriji. Uprkos tome, vlasti RS-a nastavile su pokušavati zakonski regulisati ovo pitanje.

Tako je Ustavni sud u februaru 2020. godine proglasio neustavnim odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu RS-a kojima je predviđeno da poljoprivredno zemljište postane vlasništvo entiteta. U septembru 2022. godine istu sudbinu doživio je i Zakon o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti u RS-u.

Ni nakon tih odluka vlasti RS-a nisu odustale od pokušaja da pitanje državne imovine riješe na entitetskom nivou. Ponovno usvajanje zakona sličnog sadržaja bilo je povod za nove intervencije na državnom nivou.

Bez institucije koja može preispitati ustavnost odluka entitetskih vlasti, u ovom slučaju nezavisnog Ustavnog suda BiH, pitanje državne imovine moglo bi biti riješeno jednostranim odlukama, bez poštivanja ustavnih nadležnosti države.

U novembru 2025. godine Sud je, u predmetu U-26/25, proglasio neustavnim dijelove zaključaka Narodne skupštine RS-a kojima se osporavalo postupanje državnih institucija nakon oduzimanja mandata Miloradu Dodiku na funkciji predsjednika RS-a.

U svim navedenim slučajevima Ustavni sud je djelovao kao kontrolni mehanizam kada su vlasti RS-a pokušavale osporiti ustavne nadležnosti države ili obaveznost odluka njenih institucija.

Prema važećem Ustavu BiH, Sud ima devet članova. Četiri sudije bira Predstavnički dom Parlamenta FBiH, dvije Narodna skupština RS-a, dok troje međunarodnih sudija imenuje predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija s Predsjedništvom BiH. Oni ne mogu biti državljani BiH niti susjednih država.

Dodik traži uklanjanje stranih sudija i uvođenje modela prema kojem bi svaki konstitutivni narod imao po tri predstavnika, uz zaštitu od preglasavanja. Ukratko rečeno, funkcionisao bi kao Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, gdje je nemoguće usvojiti bilo koju odluku ako nije prisutna većina delegata u sva tri kluba. U mandatu koji je na izmaku, SNSD je koristio ovaj mehanizam za blokadu državnog Doma naroda.

Ustav BiH ne predviđa da sudije Ustavnog suda budu ni predstavnici ni pripadnici konstitutivnih naroda. Oni se biraju kao istaknuti pravnici visokog moralnog ugleda, a ne kao delegati političkih ili nacionalnih kolektiva.

Politička kontrola Ustavnog suda BiH odgovara i HDZ-u. SNSD i HDZ su još 2020. godine u parlamentarnu proceduru uputili zakon o prestanku mandata stranih sudija, koji tada nije dobio pozitivno mišljenje Ustavnopravne komisije.

Izmjene Ustava, odnosno Dejtona, moguće su samo dvotrećinskom većinom u Parlamentarnoj skupštini. Niko ko bude dio vlasti od predstavnika Bošnjaka ne podržava ovakvu transformaciju Ustavnog suda.

Često se kao argument u izbacivanju stranih sudija iz Ustavnog suda uzima rečenica iz Mišljenja Evropske komisije o članstvu u BiH 2019. gdje je navedeno kako pitanje stranih sudija u Ustavnom sudu treba biti riješeno. Evropska komisija odlazak stranih sudija direktno ne navodi kao uslov za pristupanje BiH Evropskoj uniji, što nije spriječilo Dodika da ovu rečenicu koristi kao osnovu za osporavanje legitimiteta Ustavnog suda. Kako saznajemo, Evropska komsija traži da strane sudije budu iz zemalja EU, a ne njihov odlazak iz Ustavnog suda.

Dodikov zahtjev za uklanjanje stranih sudija također nije nešto novo. Njihovo prisustvo u Ustavnom sudu predviđeno je Dejtonskim ustavom.

Dodik njihovo prisustvo predstavlja kao narušavanje suvereniteta države i tvrdi da domaće institucije trebaju preuzeti punu odgovornost za izbor svih sudija. Međutim, nezavisnost Ustavnog suda ne može se posmatrati odvojeno od političkog konteksta u kojem institucije BiH funkcionišu.

Ustavni sud BiH već je upozoravao na opasnost od blokiranja njegovog rada. Ustavom je predviđeno da kvorum čini pet sudija, za donošenje odluka potrebna je većina od ukupno devet sudija, a RS godinama odbija imenovati dvoje.

Ovim zahtjevima Dodik od budućih političkih partnera traži da prihvate promjenu mehanizma kojim može kontrolisati rad Ustavnog suda, imenovanjem podobnih sudija iz RS-a.

Dodikovi zahtjevi ne mogu biti predstavljeni kao realna osnova za politički dogovor, jer za ovakve izmjene Ustava BiH ne postoji neophodan politički konsenzus. Probosanske stranke ne prihvataju model u kojem bi se Ustavni sud pretvorio u instituciju nacionalnog pariteta i veta, a nijedna probosanska politička stranka do sada nije bila spremna ni otvoriti pregovore o rješenjima koja bi mogla ugroziti njegovu nezavisnost i sposobnost da štiti ustavni poredak države.

To, međutim, ne sprečava Dodika da takve zahtjeve ponavlja i postavlja kao uslov za formiranje vlasti, iako je jasno da se o budućnosti jedne od najvažnijih institucija BiH ne može odlučivati kao o predmetu političke trgovine.

Zato reforma Ustavnog suda ne može biti cijena za formiranje Vijeća ministara.