BHRT treba ponovo upriličiti debatu, Bećirović mora izaći pred javnost

Predizborna debata kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH na javnom servisu trebala je biti prilika da građani, makar posredno, vide kako oni koji traže njihov glas odgovaraju na pitanja, suočavaju se s kritikama i jedni s drugima. Umjesto toga, u studiju BHT1 pojavio se samo Semir Efendić.

Aktuelni član Predsjedništva Denis Bećirović nije došao, jer je bio u New Yorku, gdje je prisustvovao sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić potom nisu željeli učestvovati bez njega.

Bećirovićev odlazak u UN na prvu djeluje kao opravdan izostanak s debate, ali je sve osim opravdanog. Sjednice Generalne skupštine zakazuju se sedmicama unaprijed. Bećirović je početkom septembra, kada je dobio poziv za debatu, već znao da će se u tom terminu obraćati u UN-u. Kako je rečeno u sinoćnoj emisiji, dan ranije je javio da ne može prisustvovati debati.

Bez obzira na sve navedeno, nije tražio da se debata pomjeri i održi u drugom terminu i još jednom pokazao kukavičluk.

Građani su dobili gostovanje jednog kandidata, a Bećirović je još jednom pokazao da ne poštuje ni javnost ni javni servis, koji se mjesecima suočava s krizom i prijeti mu gašenje.

Ignorisanje javnog servisa u trenucima kada se ta kuća bori za goli opstanak šalje poruku o tome kako nosioci vlasti doživljavaju institucije. Ako Bećirović ne poštuje medij koji finansiraju građani ove zemlje, kako onda očekivati da poštuje iste te građane u naredne četiri godine?

I nije ovo prvi takav slučaj u ovoj kampanji.

Ista stvar dogodila se par dana ranije i na televiziji N1. Bećirović tada nije bio u New Yorku, ali se na debatu nije pojavio niti je, prema informacijama N1, odgovorio na poziv. Zbog njegovog nepojavljivanja nisu došli ni Radončić i Izetbegović, a Efendić je ponovo bio sam u studiju.

Dakle, predsjednik države ne smije se suočiti s protukandidatima iz straha od neugodnih pitanja. Iako su potezi Izetbegovića i Radončića u ovom slučaju logični, jer se ne žele pojaviti u debati ako nisu svi prisutni, pogotovo čovjek koji je na poziciji i brani funkciju, i oni bi trebali javnosti barem obrazložiti svoju odluku.

Za one koji prate Bećirovićev rad tokom ovog mandata, nedolazak u debate nije iznenađenje. Čak je i očekivan.

Većina novinara, iako to javno neće reći, nezadovoljna je Bećirovićevim odnosom prema medijima. U četiri godine nije imao nijednu press-konferenciju na kojoj mu je moguće otvoreno postavljati pitanja, osim dva unaprijed dogovorena i pripremljena.

Gostovao je samo na nekoliko medija, uglavnom na javnim servisima, gdje je također teme razgovora unaprijed dogovorio.

Biti kandidat za člana Predsjedništva, u Bećirovićevom slučaju, znači tražiti od građana da ponovo daju ogromnu političku moć i odgovornost. Ali, ako može samo neka ga niko o tome ne pita. Pa čak i administratori njegovih profila na društvenim mrežama blokiraju ljude koji ostave kritički komentar, ili reakciju na objavu koja ne izražava divljenje prema gospodinu predsjedavajućem.

Time je stvoren savršen, sterilni balon u kojem se njegov rad ne preispituje, nego mu se plješče. Politička funkcija ovog nivoa ne podrazumijeva samo privilegije, crvene tepihe i protokol. Član Predsjedništva ima prije svega obavezu polaganja računa svojim glasačima, a i onima koji kritikuju njegov rad.

Jedini logičan potez za BHRT-a sada jeste da, po Bećirovićevom povratku iz Amerike, ponovo organizuje debatu. Vremena i prostora ima. Do predizborne šutnje ostalo je deset dana. Bećirović bi se, ukoliko se ničeg ne boji, na toj debati pojavio, a ako poštuje i javni servis i građane, sam će tražiti novi termin. Na njemu je.