Gledati djela i slušati riječi: Šta očekujemo i šta je nama važno u kampanji

Danas zvanično počinje predizborna kampanja. Vladajućim strankama otvara se širi prostor predizbornog reklamnog djelovanja. Sada mogu i na bilborde i na televizije s direktnim oglasima. Do sada su tek koristeći javne resurse i novac građana vodili tzv. preuranjenu kampanju bez ikakvih posljedica.

Tempiranje svečanih otvaranja raznih projekata, od kružnog toka pa nadalje, dodjeljivanje socijalne pomoći, povećanje penzija, podjela novca učenicima i penzionerima – sve je to predizborna kampanja.

Strožija pravila koja je nametnuo bivši visoki predstavnik Christian Schmidt samo su oštetila opoziciju i kandidate koji nisu na funkciji pa su do danas morali tražiti razne načine da se oglase a da im iz Centralne izborne komisije (CIK) ne stigne kazna.

Ma koliko bili u nepoštenoj prednosti, sadašnji vladajući akteri, naročito Vlada Federacije, toliko su loše radili da će im malo šta pomoći. Možda bi im mogla pomoći opozicija: dio je smušen, a veći dio kalkulira s kim će i kako će poslije izbora. U okruženju u kojem bi svako mogao završiti sa svakim, svi su pomalo oprezni i suzdržani.

Svakako, pred nama je mjesec dana. Opoziciji da dokaže i uvjeri glasače da mogu biti bolja vlast od sadašnje, a vladajućima da pokušaju uvjeriti i svoje baze i potencijalne glasače da će se popraviti.

Trenutak je pogodan i da kao urednik ovog medija kažem šta je nama bitno, premda su se naši strateški okviri poprilično isprofilirali tokom gotovo godinu dana rada.

Za nas su važne teme: proporcionalna zastupljenost u ustavno-administrativnoj arhitekturi; pravedna i srazmjerna raspodjela prihoda od poreza; razvoj putne infrastrukture tamo gdje živi većina stanovništva, a ne tamo gdje hrvatske općine treba spojiti s Republikom Hrvatskom; rasterećenje privrede i poticanje poduzetništva, nasuprot parazitskom isisavanju novca iz sektora koji novac upravo proizvode; te reformiranje koncepta neradne nedjelje, kakva u ovom obliku ne postoji ni u najkatoličkijim zemljama Evropske unije. Jasno je svakome ko nas prati da su nam to važna pitanja. Kao i mnogim građanima.

Mnogim građanima, dakako, ova pitanja nisu važna. I postoje i mediji i drugi javni krugovi koji ova ili druga pitanja postavljaju na drugačiji način. U tome je ljepota demokratske slobode i živog javnog prostora, pogotovo onog stasalog na teritoriji koju je oslobodila i odbranila Armija Republike Bosne i Hercegovine.

U pogledu kadrova – zgađeni smo prosjekom koji nam nude kao genijalnost; o ispodprosječnim slamarima i političkoj fukari svakako više nema potrebe govoriti.

Sve velike stranke, SDA i SDP, u prvom redu – koje već i koketiraju oko potencijalne velike koalicije – morat će ponuditi mnogo bolje, poštenije i vrjednije kadrove od ovih koje sada, zabrinuti i zblanuti, gledamo.

Izbori nisu – mada neki tako hoće predstaviti – historijski. Takav pridjev zaslužuju veći događaji: ratovi, revolucije, referendumi o nezavisnosti, veliki sabori, nacionalne pobjede i porazi.

Upravo u tom svjetlu – ako već neko upita za savjet – mogu reći jedino ovo: na one koji su vladali gledajte kroz to šta jesu radili; na one koji žele da vladaju – slušajte kako i šta pričaju. Ako vam kandidat za kantonalnu skupštinu drži predavanje o ustavnom uređenju – zaboravite ga. Ako, opet, počne pričati o čistoći gradova, naprimjer, saslušajte ga. Ako kandidat za državni parlament kritikuje kantonalnu vlast, razmislite zašto se ne bavi krupnijim pitanjima.

U maloj zemlji, u kulturi jakih porodičnih i drugih društvenih veza, poznajemo mnogo ljudi. Među njima i one na listama i u klupama. Ja, recimo, volim glasati za poznanike, jer ih poslije mogu upitati šta rade ili ne rade i zašto nešto rade ili ne rade ništa.

Nakon tri decenije kakve-takve demokratije, u državi koja se, uprkos napornim i zlonamjernim prognozama o raspadu i ratu, nije raspala, uložimo, i mi glasači, a i sa nama kandidati, malo više energije da porazgovaramo o važnim problemima koje možemo riješiti.