Kretanje ratnog zločinca: Gdje je Ratko Mladić bio u julu 1995.

Dok se u manjem bosanskohercegovačkom entitetu slavi lik i djelo ratnog zločinca Ratka Mladića, a u Srebrenici, gradu u kojem je počinjen genocid, najavljuje okupljanje u njegovu čast, važno je podsjetiti na kretanje presuđenog ratnog zločinca u danima izvršenja genocida.

Radovan Karadžić, predsjednik i vrhovni komandant oružanih snaga Republike Srpske, Momčilo Krajišnik, predsjednik Narodne skupštine RS, i Radislav Krstić, načelnik štaba Drinskog korpusa Vojske RS, napad na Srebrenicu dogovorili su još 28. juna.

Otprilike u 3 sata ujutro 6. jula, pod kontrolom Ratka Mladića, započinje operacija kodnog naziva Krivaja 95.

U narednih desetak dana, kada je izvršen genocid nad Bošnjacima Srebrenice, Ratko Mladić kretao se između komandnih mjesta VRS-a, Srebrenice, Bratunca, Potočara, mjesta na kojima su držani zarobljeni Bošnjaci, a potom i Beograda.

Njegovo prisustvo na pojedinim lokacijama zabilježeno je kroz svjedočenja, vojne izvještaje i druge dokaze koje je razmatralo Sudsko vijeće Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).

Kada je 6. jula počeo napad na Srebrenicu, Istureno komandno mjesto (IKM) Bratunačke brigade nalazilo se u Pribićevcu, jugoistočno od Srebrenice. To je u Haagu potvrdio Momir Nikolić, tadašnji oficir za bezbjednost Bratunačke brigade. Nekoliko dana nakon početka borbi, Mladić je posjetio brigadu.

Prema svjedočenju zaštićenog svjedoka RM-284, Mladić je 9. i 10. jula gotovo stalno boravio na IKM-u Bratunačke brigade. Od generala Radislava Krstića i Zdravka Tolimira, odnosno drugih oficira koji su mu dostavljali informacije, dobijao je izvještaje o napredovanju napada na Srebrenicu.

Ujutro 11. jula Mladić se već nalazio u neposrednoj blizini Srebrenice. Svjedok Dražen Erdemović opisao je kako je njegov odred dobio zadatak da uspostavi kontrolni punkt na ulazu u grad i javi kada kroz njega prođe Mladić.

Približno sat ili dva nakon što su se vratili na punkt, Erdemović je vidio Mladića kako u vojnom vozilu bivše JNA prolazi pored njih. O tome je odmah obavijestio svog nadređenog.

Srebrenica je istog dana pala. Prema svjedočenju RM-284, oko 11 sati ili podneva Mladić, zajedno s Krstićem i drugim pripadnicima VRS-a, ušao je u grad.

“Evo nas, 11. jula 1995. godine, u srpskoj Srebrenici. Uoči još jednog velikoga praznika srpskoga, poklanjamo srpskome narodu ovaj grad. I napokon, došao je trenutak da se posle bune protiv dahija Turcima osvetimo na ovom prostoru”, rekao je Mladić pri ulasku u grad, a sve su zabilježile kamere.

Nakon ulaska u Srebrenicu, Mladić se istog dana kretao prema Bratuncu i Potočarima. U Bratuncu su održani sastanci predstavnika VRS-a i holandskog bataljona UN-a, a tema je bila sudbina hiljada ljudi koji su se sklonili u bazu UN-a u Potočarima.

Mladić je 11. jula direktno rukovodio i dijelom aktivnosti usmjerenih prema Potočarima. Policijski general Ljubomir Borovčanin stigao je oko podneva u Bratunac, gdje je stupio u kontakt s Mladićem. U svom izvještaju naveo je da mu je Mladić naredio da s raspoloživim snagama i opremom krene prema Potočarima i Milačevićima, a potom da u ranim jutarnjim satima 12. jula započne napad.

Narednog dana Mladić je bio u Potočarima, među hiljadama Bošnjaka koji su se nalazili u i oko baze UN-a.

Mile Janjić je u Haagu svjedočio da je tog dana vidio Mladića i oficire Glavnog štaba VRS-a. Mladić je neko vrijeme stajao pored rampe, među civilima koji su čekali da se ukrcaju u autobuse. Prema ovom svjedočenju, šetao je među izbjeglicama i dodirivao djecu po glavi.

Kada je Janjić protestovao zbog njegove odluke da počne evakuaciju, Mladić mu je, prema svjedočenju, rekao da će uraditi šta želi i zaprijetio mu: “Ako mi se suprotstaviš, neće biti dobro po tebe”.

Potom se obratio okupljenim ljudima i rekao da će žene, djeca i stariji biti prevezeni autobusima prema Kladnju. Govorio je da nema razloga za strah i da im “niko neće ništa uraditi“.

Istovremeno, dok se u Potočarima odvijalo prisilno premještanje stanovništva, u Bratuncu su održavani sastanci o njegovoj sudbini. Prema dokazima izvedenim pred Tribunalom, 11. i 12. jula održana su tri sastanka u hotelu Fontana. Na njima su učestvovali Mladić, njegovi pomoćnici, pripadnici Dutchbata, a na drugom i trećem sastanku i predstavnici Bošnjaka iz Srebrenice.

Dana 13. jula Mladić je ponovo bio na području Srebrenice i Bratunca.

Eelco Koster, pripadnik holandskog bataljona, svjedočio je da je tog dana vidio Mladića u vojnom džipu kako, zajedno s dva kamiona vojske, ide u pravcu Srebrenice.

Istog dana Mladić je obišao muškarce i dječake koji su nakon zarobljavanja bili okupljeni na livadi u Sandićima. Jednom od preživjelih kazao je da su njihove porodice evakuisane i da će zarobljeni muškarci biti razmijenjeni za dva dana.

“Vaše porodice, djeca, žene i starci su evakuisani”, kazao je Mladić, prema svjedočenju preživjelog. “A vi ćete biti tamo razmijenjeni za dva dana i sastat ćete se s njima”.

Dok je to govorio, stajao je pored mrtvog tijela.

U Sandićima je zabilježeno svjedočenje Momira Nikolića. Nikolić je rekao da su mu oficiri koji su tog jutra bili na sastanku s Mladićem u hotelu Fontana prenijeli da je naređeno da zarobljenici budu pobijeni. Kada je kasnije ostao nasamo s Mladićem i pitao ga šta će biti s tim ljudima, Mladić mu nije odgovorio riječima. Umjesto toga, prema Nikolićevom svjedočenju, prešao je rukom preko vrata, simulirajući klanje.

“Shvatio sam”, posvjedočio je Nikolić, “da će ti ljudi biti pobijeni”.

U popodnevnim satima 13. jula, približno u vrijeme kada su počela ubistva zarobljenika u Kravici, Mladić je obišao i drugu grupu muškaraca i dječaka iz Srebrenice, zatočenu u Osnovnoj školi Vuk Karadžić u Bratuncu. I njima je, prema svjedočenju, rekao da će biti evakuisani i razmijenjeni.

Nakon događaja 13. jula, Mladić odlazi iz istočne Bosne u Beograd.

Tamo je 14. jula učestvovao na sastancima s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem, komandantom UN-ovih snaga Bernardom Janvierom i međunarodnim posrednicima. Razgovori su se odnosili na oslobađanje pripadnika Dutchbata, ali i na pitanje zarobljenih Bošnjaka.

Mladić je 15. jula i dalje bio u Beogradu, dok su se u istočnoj Bosni odvijale masovne egzekucije zarobljenih muškaraca i dječaka.

Njegovo odsustvo s terena, međutim, nije značilo prekid kontakta s jedinicama VRS-a. Komandna struktura nastavila je funkcionisati, a naređenja i informacije razmjenjivani su između Glavnog štaba i jedinica na terenu.

Dok je Mladić bio u Beogradu, popodne 14. jula, oko 1.000 zatočenika dovezeno je iz Bratunca autobusima i kamionima u novu školu u selu Petkovci, u blizini sjedišta bataljona Zvorničke brigade. Dok su izlazili iz vozila, muškarcima i dječacima naređeno je da stave ruke iza glave i pjevaju srpske nacionalističke pjesme. Kada su uvedeni u školu, morali su ponavljati riječi koje je izgovarao pripadnik vojske bosanskih Srba: “Ovo je srpska zemlja, bila je oduvijek i biće”, kao i “Srebrenica je bila srpska oduvijek i biće”. Strijeljanja su počela tokom večeri.

U nekom trenutku nakon ponoći, zatočenici se odvode iz učionica, ukrcavaju u kamione i voze do poljane kod brane u Petkovcima. Naređeno im je da izađu iz kamiona, u grupama od pet do deset. Vojnici sa crnim fantomkama na glavama počinju pucati u zatočenike sa udaljenosti između sedam i deset metara. Ljudi su padali na tijela onih koji su bili ubijeni prije njih. Pripadnici snaga bosanskih Srba ubijaju najmanje 815 muslimanskih muškaraca i dječaka u Petkovcima - neke u školi, a neke na poljani blizu brane.

Masovne egzekucije provođene su i u Branjevu, Kozluku i Pilici.

Ujutro 16. jula pripadnici 10. diverzantskog odreda upućeni su na farmu Branjevo, gdje će tog dana učestvovati u masovnom strijeljanju zarobljenih Bošnjaka.

Prema svjedočenju Dragana Todorovića, prije odlaska grupe u bazu odreda došli su Dragomir Pećanac, Mladićev pomoćnik, i Vujadin Popović. Jedan od svjedoka, Z-1, rekao je da je bio prisutan kada je Pećanac kazao da će “svi muslimani iz Srebrenice biti likvidirani”.

Istog jutra, u vrijeme masakra na Branjevu i u Pilici, major Drinskog korpusa Golić kontaktirao je Zdravka Trbića i tražio da prenese Popoviću poruku generala Mladića:

“On zna šta treba odraditi kako je dogovoreno”.

Trbić je istražiteljima objasnio da se izraz “kako je dogovoreno“ odnosio na operaciju ubijanja.

Nedugo nakon toga Trbić je dobio i poruku da pozove Glavni štab. Kasnije tog dana Mladić je došao u Zvornik. Trbić ga je, prema vlastitom svjedočenju, izvijestio o egzekucijama u Pilici i o kretanju kolone Srebreničana prema Kladnju.

Mladićevo kretanje u julu 1995. prati gotovo cijeli tok operacije Krivaja 95: od napada na Srebrenicu, zauzimanja grada, prisilnog premještanje žena, djece i starijih, odvajanja muškaraca i dječaka, njihovog zarobljavanje, odvođenja na mjesta zatočenja do početka masovnih pogubljenja.

Haški tribunal je u konačnoj presudi utvrdio da je Ratko Mladić bio jedan od ključnih učesnika udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio trajno uklanjanje Bošnjaka iz Srebrenice i Žepe, te da je odgovoran za genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995. Godine.

Mladić je 22. novembra 2017. godine pred MKSJ-om prvostepeno osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove izreklo mu je 8. juna 2021. konačnu presudu kojom je potvrđena doživotna kazna.

Od pravde se skrivao 16 godina, a uhapšen je u Srbiji 2011. Umro je u zatvorskoj jedinici u Hagu u 84. godini.