Sarajevo ključna tačka spora u pregovorima o jedinstvenoj Islamskoj zajednici u Srbiji

Nakon gotovo dvije decenije podjele u Srbiji je pokrenuta inicijativa o jedinstvenoj islamskoj zajednici.

Islamska zajednica u Srbiji i Islamska zajednica Srbije ponudile su svoje prijedloge za prevazilaženje raskola iz 2007. godine. Iako obje strane zagovaraju jednu islamsku zajednicu za muslimane u Srbiji, i dalj se spore oko pitanja institucionalnog kontinuiteta, odnosa prema Sarajevu, upravljanja imovinom i buduće raspodjele funkcija.

Inicijativa za uspostavljanje jedinstvene Islamske zajednice u Srbiji pokrenuta je nakon angažmana grupe sandžačkih privrednika i javnih ličnosti poznatih kao muslihuni, koji su pozvali dvije postojeće islamske zajednice na dijalog.

Prvi konkretan dokument objavio je Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, koji djeluje u sastavu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a na čijem je čelu muftija Mevlud-ef. Dudić, kroz „Proglas o principima vraćanja jedinstva Islamske zajednice“.

Nakon toga Islamska zajednica Srbije, koja sebe predstavlja kao autonomnu i nezavisnu od IZ BiH, a koju predvodi reisu-l-ulema Senad ef. Halitović, predstavila je „Platformu o temeljnim načelima uspostavljanja jedinstvene Islamske zajednice u Republici Srbiji“.

Oba dokumenta imaju isti cilj – jednu, jedinstvenu islamsku zajednicu za muslimane u Srbiji, ali nude različite modele koji se značajno razlikuju u bitnim pitanjima.

Bošnjaci Sandžaka stoljećima su duhovno vezani za Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo. Iako ne postoje zvanični podaci, većina Bošnjaka u Sandžaku podržava Islamsku zajednicu u Srbiji.

S druge strane, Islamska zajednica Srbije je malobrojna, sa sjedištem u Beogradu, ali priznata kao vjerska zajednica u Srbiji.

Mešihat Islamske zajednice u Srbiji polazi od stava da već postoji tradicionalna i legitimna Islamska zajednica, sa sjedištem u Novom Pazaru i vezama sa Rijasetom Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

U svom Proglasu navodi se da „u Srbiji – Sandžaku može postojati samo jedna i jedinstvena legalna tradicionalna Islamska zajednica“, uz „neupitne kulturne i nacionalne veze sa Sarajevom i Reisul-ulemom kao vrhovnim vjerskim poglavarom“.

Prema ovom prijedlogu, rješenje podjele podrazumijeva povratak imama i službenika koji su nakon 2007. godine prešli u drugu zajednicu, kao i gašenje paralelnog institucionalnog sistema.

Mešihat traži i poništavanje odluka koje su dovele do formiranja Islamske zajednice Srbije 2007. godine, navodeći da je tada nastala historijska nepravda prema Islamskoj zajednici i muslimanima u Sandžaku.

S druge strane, Islamska zajednica Srbije zagovara model u kojem nijedna strana ne bi bila dominantna u prelaznom periodu.

U njihovoj Platformi navodi se da objedinjavanje treba biti zasnovano na "ravnopravnom učešću obje strane", uz pravnu sigurnost, zaštitu stečenih prava i zajednički dogovor.

Odnos prema Rijasetu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini jedno je od najosjetljivijih pitanja. Mešihat Islamske zajednice u Srbiji insistira na historijskoj povezanosti sa Sarajevom i navodi da buduća zajednica treba nastaviti veze sa reisul-ulemom kao vrhovnim vjerskim autoritetom. Upravo to i jeste razlog da o ovom pitanju Sarajevo da svoj konačan sud.

Islamska zajednica Srbije u svojoj Platformi predviđa nastavak tradicionalnih veza sa Rijasetom Islamske zajednice u BiH, ali istovremeno predlaže formiranje jedinstvene institucije u Srbiji kroz novi institucionalni dogovor. Sandžački Bošnjaci godinama upozoravaju da bi na ovaj način IZ bila pod kontrolom vlasti u Beogradu, što je povezano i s osnivanjem IZ Srbije 2007, a o čem ćemo kasnije detaljnije govoriti u tekstu.

Još jedna tačka spora je odnos funkcije vrhovnog vjerskog poglavara buduće zajednice i funkcije muftije sandžačkog.

Islamska zajednica Srbije predlaže da te dvije funkcije budu jasno razdvojene i povjerene različitim osobama, dok Mešihat Islamske zajednice u Srbiji predlaže nastavak postojećeg modela u kojem je muftija sandžački na čelu Mešihata.

Posebno osjetljivo pitanje je vakufska imovina. Mešihat Islamske zajednice u Srbiji traži da se vakufska imovina koja je otuđena nakon podjele, kao i ona nastala nakon 2007. godine, prenese na Mešihat.

Islamska zajednica Srbije, međutim, predlaže da se prava, obaveze, imovina i dokumentacija obje zajednice urede kroz pravno obavezujući temeljni sporazum.

Različiti su i pristupi obrazovnim ustanovama.

Mešihat predlaže integraciju obrazovnih ustanova nastalih nakon 2007. godine u postojeći sistem Islamske zajednice u Srbiji. Islamska zajednica Srbije smatra da sve ustanove trebaju nastaviti rad tokom prelaznog perioda, nakon čega bi se odlučivalo o njihovom budućem statusu.

Proces je dobio podršku Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koji je saopćio da podržava inicijativu vraćanja jedinstva Islamske zajednice u Srbiji.

Rijaset je pozvao sve aktere da pokažu "dobru volju i odlučnost" u završavanju procesa, naglašavajući historijsku ukorijenjenost muslimana ovih prostora u instituciji reisul-uleme sa sjedištem u Sarajevu.

Podršku je izrazilo i Bošnjačko nacionalno vijeće u Srbiji, koje smatra da je jedinstvena Islamska zajednica važna za očuvanje vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta Bošnjaka u Srbiji.

Podršku su dale i Stranka demokratske akcije (SDA) Sandžaka, kao i pojedina udruženja žrtava iz Bosne i Hercegovine, koja su u procesu ujedinjenja vidjela važan korak za budućnost Bošnjaka u Srbiji, odnosno Sandžaku.

Stranka pravde i pomirenja (SPP) također je podržala inicijativu. Predsjednik te stranke i ministar bez portfelja u Vladi Srbije Usame Zukorlić rekao je da je nakon gotovo dvije decenije podjela vrijeme za obnovu jedinstva.

"Cijeli jedan naraštaj djece odrastao je u podjeljenoj zajednici – podjeljene džamije, podjeljene medrese, podjeljeni vakufi", rekao je Zukorlić.

Veći problemi za muslimane u Sandžaku i Srbiji nastaju tokom ratnih 1990-tih godina, dolaskom na vlast režima Slobodana Miloševića, koji je 1993. godine ukinuo Zakon o položaju vjerskih zajednica, te samim tim ostavio prostora da pojedinci na vlasti u Beogradu, ali i na lokalnom nivou, samovoljno odlučuju o stepenu prava vjernika i vjerskih institucija.

Nakon toga je osnovan Mešihat Islamske zajednice za područje Sandžaka na Konstituirajućem Saboru 30. oktobra 1993. godine i od tada je u sastavu Islamske zajednice BiH.

Na Objediniteljskom Saboru 27. marta 2007. godine preimenovan je u Mešihat Islamske zajednice u Srbiji sa četiri muftijastva. Predsjednik Mešihata od januara 2014. godine je muftija dr. Mevlud-ef. Dudić, koji je ovu funkciju preuzeo od muftije Muamer-ef. Zukorlića, koji je bio na čelu Mešihata od osnivanja.

Islamska zajednica Srbije osnovana je 2007. godine kao zasebna islamska institucija sa sjedištem u Beogradu, nakon višegodišnjih neslaganja oko pitanja organizacije i odnosa prema Sarajevu. Njeni predstavnici tvrdili su da muslimani u Srbiji trebaju imati samostalnu zajednicu u okviru države Srbije, dok su iz Islamske zajednice u Srbiji ocjenjivali da je riječ o stvaranju paralelne strukture koja je pod kontrolom vlasti.

Od svog osnivanja Islamsku zajednicu Srbije prate optužbe da ima podršku dijela državnih struktura Srbije, što su njeni predstavnici odbacivali. Iako nije dokazano da je bila pod direktnom kontrolom vlasti, politički kontekst njenog nastanka i odnos tadašnjih institucija prema sporu i Islamskoj zajednici u Srbiji, daju utemeljenje optužbama.