Atmosfera nije rezultat: Izbori će biti završeni kada se prebroje glasovi

Sarajevom i drugim krajevima Bosne i Hercegovine ovog ljeta šetaju začešljani i nagizdani ljudi spremni da početkom 2027, najkasnije do proljeća, preuzmu kakvu ministarsku palicu ili naruče novu muftijsku ahmediju.

Uviđajući nezadovoljstvo javnosti sadašnjom vlašću, prateći medijske i mrežne objave, hraneći se vlastitim medijskim nastupima i efektima, mnogi su stranački i izborni teškaši već i prije godišnjih odmora u svojim glavama pobijedili.

Loša vlast i medijska atmosfera, naravno, nisu garant uspjeha opozicije. Kao što ni stranački, klanovski i drugi legitimni terenski dogovori i obećanja nisu isto što i potpisana rješenja o imenovanjima ili uvjerenja Centralne izborne komisije o dodijeljenom mandatu.

Ponajveća greška koju ozbiljan politički i javni djelatnik sebi može dopustiti jeste da povjeruje u vlastitu propagandu, podlegne svojim željama ili se preda ulizivačkom optimizmu pomoćnika i drugih pobočnika.

Svakako, teško je i u svakodnevnom civilnom životu a nekmoli u labirintima borbi za moć ostati uvijek pribran i racionalan, vješto i oprezno razdvajajući istinu od narativa i želju od mogućnosti. Ipak, svako ko pretendira upravljati milionskim narodima i zajednicama, morao bi biti puno zreliji.

Nama koji se u ovoj godini dvojih izbora ne borimo za glasove ili nemamo pravo glasa, ali ishode itekako iščekujemo i predviđamo, ostaje nadati se da ti ljudi jesu zreliji. I povremeno ih, u dobroj vjeri, motivirati da se ne predaju željama i pobočnim sokoljenjima.

Izbori će biti završeni kada se prebroje glasovi. Istina, ove godine na Općim izborima očekuju nas promjene – nadajmo se bez iznenađenja i sporenja – jer će se glasovi brojati brže, zahvaljujući skenerima na glasačkim mjestima. U svakom slučaju, ostat ćemo u svojim trodecenijskim demokratskim okvirima prihvatljivih i poštenih izbora (barem u Federaciji, jer su ozbiljna sumnjičena i sporovi nastajali samo tamo gdje je SNSD Milorada Dodika brojao glasove).

Ipak, uvidom u rezultate svakog pojedinačnog izbornog mjesta moći će se, kao i do sada, znati ugrubo kako je koja ulica, sokak ili selo glasalo.

Takva mogućnost je, uza mnoge nepogodnosti, u konačnici i dobra. Ne bi bilo zgoreg pokatkad iskoristiti podatke sa stranice Centralne izborne komisije i podsjetiti kako je ko glasao, jer smo odavno svu odgovornost za vlast prepustila izabranima ali ne i onima koji biraju.

Na drugim ovogodišnjim izborima, za novog reisul-ulemu Islamske zajednice, glasa se u jednom složenom sistemu. Sabornici i drugi članovi Izbornog tijela okupljaju se na jednom mjestu – što liči na parlament. Međutim, za razliku od parlamenta ili općinskog vijeća, gdje se uvijek može vidjeti kako je ko tačno glasao, na ovom izbornom tijelu glasa se tajno, na listićima. Tako znamo poimenice ko glasa, ali je nemoguće znati kako je ko glasao.

Sloboda izbora je, dakle, veća, a samim time i odgovornost. Ako stotinjak glasača u kakvom malom selu teško može izbjeći pritisak i političku ucjenu – jer se može tačno provjeriti da li su glasali za onog koji je obećao kilometar asfalta ili za nekog drugog – ljudi koji će glasati za reisul-ulemu uživaju luksuz da glasaju po savjesti. Neki će, svakako, glasati u skladu s dogovorom i obećanjima, baš kao što godinama i drugi glasaju jer su zaposleni ili će biti zaposleni u javnom sektoru.

Sve je to, u konačnici, ustaljeno i postalo je normalno. Niti su građani idealni subjekti demokratije, niti su muslimani idealni subjekti islama. U trenutku zaokruživanja imena kandidata, idealno bi, pak, bilo da se ni prvi ni drugi nikoga ne boje.

Mnogi kandidati ovo znaju bolje i od autora ovog teksta. Ali među njima je mnogo onih koji su u svojim glavama pobijedili pa već slažu svoje kabinete. Međutim, odluke u glavama glasača još nisu čvrste, a konačne će biti onda kada se listić preda. A izbori će biti završeni kada se glasovi prebroje, a ne kada kandidat, ponesem medijima i atmosferom, osjeti dašak buduće pobjede.