RS odbija rješenja i godinama državnu i privatnu imovinu nezakonito knjiži na entitet

Iako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine više puta utvrdio da je državna imovina vlasništvo države, institucije Republike Srpske godinama provode zakonska rješenja proglašena neustavnim. U pravnom vakuumu, bez državnog zakona o imovini, entitetske vlasti nastavljaju knjižiti zemljište i nekretnine na RS, a posljedice trpe i bošnjački povratnici.

Upis državne imovine kao entitetske RS je ozakonila u februaru 2022. godine, kada je usvojen Zakon o nepokretnoj imovini. Odlukom visokog predstavnika zakon je stavljen van snage, što je kasnije potvrdio i Ustavni sud BiH. Također, neustavnim su 2020. i 2021. godine već proglašeni i zakoni kojima se dozvoljava upis šumskog i poljoprivrednog zemljišta.

Za primjenu zakonskih rješenja iz ove oblasti nadležna je Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP) iz Banja Luke. Za sada je to jedina institucija iz RS koja je javno reagovala protiv nedavno predloženog rješenja za državnu imovinu. Trenutno stanje im odgovara, jer pravosuđe ne reaguje na kršenje i neprovođenje odluka Ustavnog suda BiH.

Na najavu detaljnog i kompromisnog prijedloga rješenja državne imovine, koji je izradio Centar za geopolitička istraživanja Geopol, iz RUGIPP-a su kazali da je ovaj prijedlog protivan „ustavima u BiH i svim međunarodnim konvencijama".

Prema tekstu Geopoloa, kojim se predlaže zakonsko rješenje o državnoj imovini, ona je vlasništvo BiH i razvrstava se prema svom karakteru i namjeni u tri kategorije: strateška državna imovina, funkcionalna javna imovina i lokalna razvojna imovina.

Između ostalog, tekst predviđa i usklađivanje entitetskih zakona sa predloženim tekstom u roku od šest mjeseci. Iz RUGIPP-a navode da Ustavom BiH "nije propisano da imovina pripada BiH, niti da BiH može imati ustavnu nadležnost u vezi sa tim pitanjem".

Tačno je da Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži izričite odredbe o podjeli državne imovine između različitih nivoa vlasti. Zato je i bitno rješenje koje će nakon tri decenije od nezavisnosti Bosne i Hercegovine konačno riješiti ovo pitanje. Do sada, svi pokušaji su se uglavnom sveli na apelacije Ustavnom sudu u cilju zaštite državne imovne.

Iz Ustavnog suda BiH za !Odgovor kažu da je ovaj sud o pitanjima državne imovine odlučivao u više od 10 predmeta. Zaključak u svakom od njih je podsjećanje na zabranu raspolaganja državnom imovinom, koja ostaje na snazi do donošenja zakona na državnom nivou, te činjenica da je država jedini titular te imovine.

U septembru 2004. godine, Vijeće za implementaciju mira (PIC) tražilo je od države da dođe do trajnog rješenja za državnu imovinu. Godinu dana kasnije, tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown je nametnuo zakon kojim se zabranjuje raspolaganje ovom imovinom.

Prema tom zakonu, državna imovina se odnosi na nepokretnu imovinu koja je pripala BiH na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije republika bivše socijalističke Jugoslavije iz 2001. godine.

U ovu imovinu je svrstana i ona kojom je BiH upravljala kao nekadašnja savezna republika SFR Jugoslavije do 31. decembra 1991. godine. Zakon će biti na snazi sve dok u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine ne bude usvojen novi.

Jedini konkretni koraci ka rješenju ovog pitanja su napravljeni 2009, kada je sačinjen Završni izvještaj Popisa državne imovine u BiH. Odlukom visokog predstavnika određeno je da će ovaj popis poslužiti samo kao osnov da bi svaki nivo vlasti imao imovinu neophodnu za funkcionisanje. Zabrana raspolaganja je ostala na snazi jer nema novog zakona koji definiše šta je čija imovina.

Republika Srpska je i ranije pokušavala da riješi status ove imovine, ali na entitetskom nivou. Tadašnji visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko 2011. godine je van snage stavio Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji RS i pod zabranom je raspolaganja do odluke Ustavnog suda BiH. Ovaj sud je tu odluku i potvrdio godinu dana kasnije.

Pored državne imovine, RUGIPP već godinama knjiži i privatne parcele kao imovinu entiteta, a uglavnom se radi o imovini Bošnjaka povratnika. Ranije je to rađeno na osnovu entitetskog Zakona o katastru, a odnedavno i na osnovu izmjena Zakona o nepokretnostima, prema kojima bi entitet oduzetu imovinu mogao dodijeliti trećim licima, fizičkim ili pravnim, u skladu sa vlastitim interesima.

Radi se o procesu uspostavljanja nove evidencije vlasništva nad nekretninama, pri čemu se na lokalnom nivou organizuju javna izlaganja. Vlasnici su dužni da se pojave sa kompletnom dokumentacijom kojom dokazuju svoje pravo vlasništva.

U praksi to izgleda ovako: imovina građana koji su upisani kao posjednici u katastru, ali čije su nekretnine u zemljišnim knjigama vođene kao društvena svojina, može biti preknjižena na entitet RS.

Vlasnici često nisu informisani da se o njihovoj imovini vodi postupak. Nasljednici koji žive u inostranstvu često nemaju načina da saznaju da je pokrenuto izlaganje njihove imovine, a rokovi su kratki. U takvim situacijama imovina se bez otpora preknjižava na entitet. Isto vrijedi i za porodice čiji su svi članovi ubijeni u ratu 1992-1995.

Tako je 23. aprila Pravobranilaštvo RS raspisalo javni poziv za područje opštine Vlasenica,pozivajući vlasnike i suvlasnike nepokretnosti predviđenih za eksproprijaciju radi izgradnje parking prostora.

U obrazloženju se navodi da je Vlada Republike Srpske 1. aprila 2026. godine donijela odluku o utvrđivanju općeg interesa za izgradnju parking prostora na području opštine Vlasenica, čime su stvoreni uslovi za potpunu eksproprijaciju navedenih nekretnina.

Međutim, među nepokretnostima obuhvaćenim postupkom nalaze se isključivo katastarske čestice u vlasništvu Bošnjaka, porodica koje generacijama žive u užem gradskom jezgru Vlasenice. Posebno je na udaru imovina koju je naslijedio Nedim Salaharević, brat zločinački ubijenog košarkaša Edina Salaharevića.

Prema odluci o utvrđivanju općeg interesa, među vlasnicima se i dalje vode Nura (rođena Musemić) Salaharević, Suljo (Mujo) Salaharević i Muhamed (Mujo) Salaharević.. Iako su predmetne nekretnine odavno u vlasništvu njihovog nasljednika Nedima Salaharevića, njegovo ime nije navedeno u javnom pozivu.

”S obzirom na to da se moja kuća i avlija nalaze u samom centru grada, uz postojeći trg i parking, uvjeren sam da je osnovni cilj ove odluke upravo moje uklanjanje sa vlastitog imanja. Kuća je najvećim dijelom obnovljena, a radovi će biti nastavljeni. Javnosti je poznato da je ispred moje kuće ranije ostavljena prerezana košarkaška lopta kao poruka, a potom je objekat i obijen. Kada sam započeo obnovu, jedino je meni, od svih povratnika u RS, opština zabranila, zamislite, izvođenje unutrašnjih radova”, rekao je Salaharević za Fenu.

Posebnu težinu cijelom slučaju daje činjenica da je današnji Trg srpskih boraca izgrađen na prostoru 17 porušenih bošnjačkih kuća nakon etničkog čišćenja Vlasenice 1992. godine. U tom procesu samo tri porodice su simbolično obeštećene, dok je opština kasnijim odlukama praktično zatvorila mogućnost naknade štete ostalim vlasnicima.

“ Na spisku za eksproprijaciju nema nijednog Srbina. Moja kuća je posebno na udaru jer planiram otvoriti memorijalnu sobu posvećenu mom bratu Edinu Salahareviću, nekadašnjem juniorskom reprezentativcu SFRJ i košarkašu Sloboda Dite, koji je ubijen tokom agresije. U avliji će ostati i koš na kojem je napravio prve košarkaške korake. Želim da javnost zna da su mi ljudi bliski načelniku Miroslavu Kraljeviću, među kojima i Bošnjaci, više puta nudili da prodam kuću. Odgovor je uvijek bio isti – kuća nije i nikada neće biti na prodaju”, poručuje Salaharević.

S druge strane grada, na lokalitetu Begovo brdo, nedavno je izgrađena je pravoslavna crkva. Rahmetli Mujo Hadžiomerović, dugogodišnji predsjednik Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a i predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Vlasenica, godinama je upozoravao da je riječ o zemljištu koje je nekada pripadalo bošnjačkim porodicama i koje je, prema njegovim tvrdnjama, trebalo biti predmet restitucije.

"Na bošnjačkoj zemlji, uz magistralni put prema Milićima i Zvorniku, izgrađeno je najmanje 300 stambenih objekata za srpske borce i izbjeglice”, upozoravao je Hadžiomerović.

U oktobru prošle godine Vlada RS je donijela niz rješenja kojima je, uprkos Zakonu o zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, dio šuma i šumskog zemljišta, kao i poljoprivrednog zemljišta u ovom entitetu, navela kao “svojinu Republike Srpske” ili naložila Pravobranilaštvu RS-a da je upiše kao takvu. Pravosudne institucije nisu reagovale.

Do donošenja zakona na državnom nivou, odluke Ustavnog suda BiH (koje se uglavnom ne provode) ostaju jedina pravna mogućnost zaštite državne imovine.