Tunel Prenj značio bi smrt ideje Herceg-Bosne

U Federaciji Bosne i Hercegovine lokalne ceste su općinska dužnost, regionalne kantonalne, a magistralama upravlja javno preduzeće Ceste Federacije, dok autocestama – Autoceste Federacije.

I dok su Zenica i Tuzla, Zenica i Travnik, Tuzla i Sarajevo, Tuzla i Posavina povezani zastarjelim, opasnim i neisplativim cestama – tamo gdje je glasačka baza HDZ-a, uveliko se gradi.

Hrvatska gradi ceste u hercegovačkom kršu

Gotovo kompletnom cestogradnjom u Federaciji upravljaju kadrovi HDZ-a, o čemu smo već pisali.

Gdje je regionalni put trebalo prekategorisati u magistralni i spojiti određene dijelove zamišljene Herceg-Bosne – to je urađeno. Od Ravna preko Blidinja, do spajanja Gornjeg Vakufa i Novog Travnika, ideja Herceg-Bosne saobraćajno živi, jer su putevi ključni za opstanak mnogih napuštenih predjela, danas vikend-naselja, te izlaznost glasača koji desetljećima žive u susjednoj državi.

Ta susjedna država, Republika Hrvatska, godinama iz svog budžeta izdvaja silni novac za „opstanak“ bosanskohercegovačkih Hrvata. Ovog ljeta je okončan veliki projekat spajanja općine Ravno, odnosno Zavale i jadranske obale novom magistralnom cestom, preko graničnog prijelaza Orahov Do, što je finansirala Hrvatska. Uloženih 7,3 miliona eura je samo uvod u glavni cilj, a to je spajanje Čapljine i općine Ravno preko neumskog zaleđa. I ovaj projekat će Hrvatska podržati u naredne tri godine iznosom od čak 17,3 miliona eura.

Kada se iznosi usporede s brojem stanovnika u općinama Ravno i Neum, prema Popisu iz 2013. godine (Ravno 3.219 + Neum 4.653), otvaraju se mnoga pitanja o ekonomskoj opravdanosti ovakvih ulaganja. Jedino realno objašnjenje jest da je hercegovački lobi u Zagrebu jači nego u zlatno doba Šuška, pošto bosanski Hrvati ponovo padaju u nemilost Zagreba.

O povezanosti cestogradnje i hrvatske politike u Bosni i Hercegovini svjedoče i mnogi govori i najave Dragana Čovića o intenziviranju ovih radova. Posebno je zanimljiv jedan razgovor za Hrvatski medijski servis 2017. godine. Tada se Čović žali za neravnopravnu raspodjelu izgradnje Koridora Vc, svodeći to pitanje na „povezivanje nekih bošnjačkih područja“, prešućujući činjenice o milionskom broju stanovnika, odnosno poreznih obveznika, u Sarajevu, Zenici, Tuzli...

U tom razgovoru on otkriva da je „drugoj strani“ prioritet tunel Prenj, a njegov izgovor, neriješeno pitanje ulaza/izlaza za tunel, ustvari otkriva da politici Herceg-Bosne spajanje Sarajeva i Mostara nikako ne odgovara. Njegova izlika ne stoji, jer dok se Prenj bude gradio ima sasvim dovoljno vremena da se izgrade druge dionice Koridora.

Dominacija hercegovačkih Hrvata u HDZ-u se ogleda i u činjenici da uopće ne uvažavaju činjenicu da sadašnja trasa Koridora Vc od Ivana do Zenice prolazi i kroz Kiseljak, odnosno pored Kreševa, Viteza, Vareša, a trenutno se radovi izvode na području Žepča i Usore.

Interes politike HDZ-a je da se Koridor izgradi od Jadrana do Mostara čime se dolina Neretve uvezuje s hrvatskom mrežom autoputeva. Drugi interes jeste još jedno povezivanje Mostara sa Hrvatskom, a to je brza cesta preko zapadne Hercegovine. Treći interes je nastavak blokade drugih projekata na Koridoru i cestogradnji.

Suština priče o završetku izgradnje Koridora Vc jeste strah pobornika politike Herceg-Bosne od ogromnog demografskog i ekonomskog nesrazmjera između dominantno bošnjačkih gradova i sredina, na jednoj, te prostora u kojima su Hrvati većina, na drugoj strani.

Štaviše, sve više vikendica ali porodičnih kuća po Hercegovini, koje često grade i Bošnjaci „iz unutrašnjosti“, u HDZ-ovskim krugovima samo produbljuje ovaj demografski i ekonomski strah.

Posljednje trzavice, odnosno „blokade“ izgradnje dvije dionice Koridora Vc kod Mostara u Predsjedništvu, otkrivaju i dalje prisutnu namjeru odugovlačenja izgradnje novih dionica kroz pomjeranje trasa.

Glasanje člana Predsjedništva iz reda Hrvata, Željka Komšića, protiv uzurpacije vojne imovine je bio okidač za spinovanje hrvatskih zvaničnika i medija o tome kako „nelegitimni“ član Predsjedništva i bošnjačka politika blokiraju izgradnju Koridora kroz Hercegovinu.

Njihova buka je toliko bila glasna da su pojedini mediji nasjeli i povezali kasarnu „Miralem Jugo“ s dionicom Mostar jug–tunel Kvanj. RTV HB u stilu Smiljka Šagolja nastavlja manipulirati javnosti tvrdeći da se kasarna u Livču nalazi na trasi dionice Koridora južno od Mostara.

Naime, Predsjedništvo je glasalo o dvije tačke, odnosno dva vojna objekta na dvije dionice u paketu. O kasarni „Miralem Jugo“ zastupničko pitanje je imao Šerif Špago, u kontekstu opstanka streljane, a njeno gašenje je već bio odobrio ministar Zukan Helez. To bi u praksi značilo gašenje jedine kasarne ostale iza Armije RBiH u Hercegovini. Toliko o razumijevanju očuvanja naslijeđa Armije RBiH u SDP-u.

Nadalje, suzdržanost člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka, Denisa Bećirovića, po ovom pitanju, u kombinaciji sa odnosom Željke Cvijanović, članice iz reda Srba, otvaraju i pitanje o pokušajima trgovine državnom imovinom. Bećirovićev stranački šef, federalni premijer Nermin Nikšić, zatražio je od OHR-a izuzeće u slučajevima državne imovine i javnog interesa u cestogradnji. To je ohrabrujuća najava da će se ovo pitanje ipak brzo riješiti.