Čovićevi gospodari federalnih (auto)cesta

Grude, zapadnohercegovački gradić s manje od pet hiljada stanovnika, uskoro će imati dvije zaobilaznice. Uključenje sa glavnog državnog aerodroma na magistralnu cestu koja dalje vodi prema ostatku Sarajeva sigurnosni je rizik već godinama.

U Kiseljaku, živopisnom srednjobosanskom gradiću od 3.500 stanovnika, sjedištu općine od tek 20 hiljada građana, trenutno se gradi tunel kao dio moderne gradske zaobilaznice. Glavni grad države, kojem gravitira preko pola miliona ljudi, i tuzlanski bazen, gdje živi više od milion ljudi, još uvijek su povezani vratolomnom i nesigurnom cestom koja odnosi živote, novac i vrijeme.

Cestama u Federaciji Bosne i Hercegovine upravlja se s više nivoa vlasti putem nekoliko javnih preduzeća, ministarstava i drugih organa. Autoputevima i brzim cestama upravlja javno preduzeće Autoceste, Mostar, magistralama Ceste FBiH, Sarajevo. Nadležnost nad regionalnim putevima imaju kantoni, a lokalni su zadatak gradova i općina.

No, na samom terenu je velika moć općina, gradova i kantona, jer sprovode eksproprijaciju zemljišta, dozvole, rješenja, odnosno nužnu pripremu za projektnu dokumentaciju. Dva spomenuta javna preduzeća imaju novca, ali realizacija projekata zavisi od efikasnosti nižih nivoa vlasti.

Na kraju, i na početku, politička moć određuje kada i kuda će se koja cesta praviti.

Dobri poznavaoci stanja u cestogradnji smatraju da nema prostora za krupnije zahvate na magistralnim pravcima, jer su jako opterećeni saobraćajem. Nužno je izgraditi Koridor Vc i planirane brze ceste kako bi se rasteretila stara i istrošena magistralna mreža. Tek tada bi se moglo pristupiti značajnijim sanacijama magistrala, pravljenje kružnih tokova ili pasarela na ulazima u veće gradove, dodavanje trećih traka i sanaciji crnih tačaka.

Gužve na semaforima u Konjicu i Jablanici su već postale tema crnog humora. Milioni građana Bosne i Hercegovine i drugih zemalja na putu ka Jadranu ili nazad provode sate i sate zarobljeni u gužvama. Na kraju ostaju šale i psovanje vlasti.

Sjeverno uključenje u Mostar s magistralnog puta M17 liči na ono kod sarajevskog aerodroma. Kombinacije je mnogo, a nijedna nije dobra. Mostarci i njihovi vlasti šalju apele Cestama Federacije da ovu raskrsnicu riješe bez semafora, na bolji način, ali nema fajde.

Federalnom cestogradnjom ovih godina upravlja, gotovo pa samostalno, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine BiH.

Ljubo Pravdić je prvi put na čelo Cesta FBiH došao sad daleke 2004. godine. U međuvremenu je kratko odmarao, odnosno mijenjali su ga kratko Filip Vujeva i Arif Dilberović.

Sadašnji direktor Autocesta Federacije Denis Lasić, nekad profesor matematike na mostarskom Sveučilištu, političku karijeru je počeo 2005, kao šef mostarskog ogranka HDZ-a BiH.

Godine 2011. postaje premijer Hercegovačko-neretvanskog kantona, a 2015. je federalni ministar saobraćaja i komunikacija. U maju 2023. je postavljen vršioca dužnosti direktora Autocesta, da bi mu Vlada Nermina Nikšića 1. augusta 2024. godine dala puni mandat na naredne četiri godine.

U federalnom ministarstvu saobraćaja naslijedila ga je stranačka kolegica Andrijana Katić, a na čelu Cesta FBiH je i dalje, također kolega, Ljubo Pravdić.

Iz ove hronologije i odnosa jasno je da je Lasić jako dobro upoznat o tematikom za koju je nadležan i da ima gotovo potpunu kontrolu procesa kadrova svoje stranke. Ali ovaj moćni HDZ-ovac, koji voli ekrane i vizualizacije nepostojećih trasa, svako malo se žali. Po njemu, ceste bi se mnogo brže gradile da nije – politike. U kojoj je on, u ovom slučaju, ključni čovjek.

Lasić u javnosti često zaziva „političku idilu“ kako bi Autoceste kao „servis građanima“ radile svoj posao. Ovaj argument stoji, ali ako analiziramo njegov politički put i hegemoniju kadrova HDZ-a u Trojkinoj Vladi građani se s prvom pitaju gdje se krije problem.

Pitanje koje se nameće jest zašto je SDP „ostavio“ Lasića na mjesto prvog čovjeka Autocesta kad ta pozicija pripada Bošnjacima. Razlog je jednostavan: jer im tako odgovara, a rodbinske veze nekih članova mostarskog SDP-a i Lasića možda kriju zakulisne igre.