Od svih konekcija najbrža je, ipak, američka interkonekcija

Potpisivanje sporazuma u Dubrovniku (Foto: Vijeće ministara BiH)

Kenan Efendić

29.04.2026. 08:27

Iako je aktuelno Vijeće ministara Denisa Bećirovića formirano navodnom rekordnom brzinom, pa mu član Predsjedništva tepa kao „najbrže formiranom“, ipak se ne može uspoređivati s brzinom dovršetka procedura za Južnu interkonekciju.

Za samo trideset i tri dana završena je kompletna pravna, i domaća i međunarodna procedura za projekat gasovoda koji bi Federaciju trebao spojiti, preko Hrvatske, na dotok američkog ukapljenog plina (LNG).

Vlada Federacije je izmjene zakona po hitnoj proceduri uputila Parlamentu 25. marta, a međudržavni sporazum između Bosne i Hercegovine i Hrvatske potpisan je jučer, 28. aprila 2026. godine.

Državni budžet, skroman, znatno manji od entitetskih, naprimjer, malo se kada usvoji prije isteka tekuće fiskalne godine. Svi se usuđuju blokirati i ucjenjivati, dovoditi državne službenike u već hronične neizvjesnosti oko primanja plate. Privremeno finansiranje postalo je redovni operativni model.

S druge strane, komplikovan, po sebi zahtjevan proces, koji uključuje entitetsku i državnu izvršnu i zakonodavnu vlast, kao i dvije države koje ne bilježe naročito dobre odnose, teško da je zabilježen u dejtonskoj Bosni i Hercegovini.

Odluka donjeg, Predstavničkog doma Parlamenta Federacije bila je gotovo pa jednoglasna, mogao se čuti tek poneki ublaženi parlamentarni istup, samo je Stranka za Bosnu i Hercegovinu bila otvoreno protiv. Uzimajući u obzir njihovu težinu, i ovakvo se protivljenje može smatrati simboličkim, mada ga ne treba zaboraviti.

Nacrti i verzije sporazuma između Bosne i Hercegovine i hrvatske letjeli su elektronskim i telefonskim linijama između Vijeća ministara i Predsjedništva, Zagreba, Sarajeva i Dubrovnika, gdje je sporazum konačno i potpisan, uz višestrano, prije svega američko dobro raspoloženje.

Uzaludno je Evropska unija preko svoje sarajevske Delegacije pisala nadležnim ministrima i Vladi, upozoravajući da je ovakav model uvođenja privatnog investitora u zakon neuskladiv s evropskom pravnom stečevinom. Uzaludno je i Hrvatska pokušavala makar otezati, pod izglednim pritiskom Brisela. Tek susjedi, preko kojih će plin dolaziti jesu uspjeli u potpisanu verziju sporazuma unijeti nekoliko odredbi koje bi mogle dodatno usporiti ako ne i osujetiti sporazum. (Primjerice, prije građenja infrastrukture neophodno je potpisati novi sporazum o zakupljenim količinama plina.)

Djelovalo je na trenutak da Evropska unija koristi Bosnu i Hercegovinu i njezino interkonektovanje kao tačku na kojoj bi mogla pokazati malo snage, malo fleksati, kako se danas kaže – pokazati mišiće tamo gdje ne košta mnogo. Američko-evropski odnosi u neviđenoj su napetoj transformaciji nakon Drugog svjetskog rata, ali ovo mlako protivljenje američkoj privatnoj investiciji iza koje stoji američka država, ostaje samo to, usputno fleksanje.

Bošnjački reformski blok, kako je Trojku jednom opisao Christian Schmidt, visoki predstavnik, nije se ni usudio propitivati servirano rješenje za Interkonekciju. HDZ Dragana Čovića, nakon godina protivljenja svakom vidu domaćeg rješenja – sve i kada se njegovoj stranci praktično dalo pravo veta u novim plinskim strukturama – sada se i nije morao protiviti. Federacija je oslabljena, plinom će, makar do granice upravljati Hrvatska, a od granice – svašta će biti moguće.

Bošnjačka opozicija, predvođena SDA i DF-om, iako po drugim pitanjima dosljedno kritikuje vlast te već ulazi u vatrenu predizbornu kampanju, ovo je pitanje, uglavnom šuteći, naprosto zaobišla, o čemu sam već pisao.

Ostaje nam zabilježiti – jer, mnogima već promiče ili okreću glavu – da je ova divljenja i brige vrijedna brzina usvajanja zakona i sporazuma historijska. Da li je sporazum historijski – kako vlast ima običaj reći – ostaje da se vidi. Kao što se vidi da je Amerika, uza sva svoja posrćuća i hormuška pritješnjenja, u ovom dijelu svijeta još uvijek glavni provajder koji diriguje brzinama konekcija i interkonekcija.

Takav odnos snaga, nedvojbeno, mora se uvažiti. Ali pitanje mjere i ukusa, pitanje proračunatog protivljenja i minimuma suvereniteta - ipak ne bi trebalo tako brzo odbaciti.

O autoru

Glavni i odgovorni urednik portala !Odgovor. Radio kao novinar i urednik u nekoliko bosanskih i međunarodnih medija („Radiosarajevo“, CIN, OCCRP, „Balkan Insight“), te kao urednik i prevodilac u izdavaštvu i konsultant u neprofitnom i međunarodnom sektoru. Završio Gazi Husrev-begovu medresu, studije književnosti i jezika te komunikologije.

Više od istog autora