Šta Bosna i Hercegovina može i treba nakon pada Viktora Orbána?

U Evropi i Evropskoj uniji ima država mnogo većih i bogatijih od Mađarske, ali malo su kada neki izbori privukli toliko evropskih, pa i globalnih, očekivanja.

Jučerašnji ubjedljivi poraz Viktora Orbána, nakon šesnaestogodišnje vladavine, važan je ne samo za slabljenje destruktivnih snaga u Uniji, nego i za regionalne odnose na Zapadnom Balkanu.

Orban se kroz deceniju i pol vladavine pozicionirao kao jedan od glavnih aktera i inspiratora desničarske destruktivne osovine. Bez Orbana, Milorad Dodik, pa i Aleksandar Vučić, imaju značajno manje prostora da manevriraju na evropskoj sceni.

„Nijedna država, samu Mađarsku ne računajući, neće osjetiti posljedice ishoda parlamentarnih izbora u Mađarskoj 12. aprila onoliko koliko Bosna i Hercegovina. Razlozi su jednostavni: vlada Viktora Orbána ključni je politički i finansijski pokrovitelj secesionističkog režima u Banjoj Luci, a njegova podrška Miloradu Dodiku bila je presudna za izbjegavanje sankcija Evropske unije Dodiku i njegovom najužem krugu“, zapisao je redovni kolumnista portala !Odgovor Jasmin Mujanović, uoči održavanja izbora.

I direktor Centra za geopolitička istraživanja GEOPOL Admir Lisica smatra, također, da je promjena vlasti u Mađarskoj iznimno važna za stabilnost Bosne i Hercegovine.

„Pobjeda Tisze i njenog Petera Magyara potencijalna je šansa za redefiniranje vanjskopolitičkih odnosa Mađarske i Bosni i Hercegovini. Mađarska i Bosna i Hercegovina su historijski povezane na različite načine još od srednjeg vijeka, pa sve do austrougarske okupacije. Ove dvije države u prošlosti nisu imale značajnijih konfrontacija, do vremena kada odnose s Mađarskom unutar Bosne i Hercegovine preuzima srpsko-hrvatska osovina. Pobjeda Magyara potencijalna je šansa za Bosnu i Hercegovinu te redefiniranje odnosa, koji će se zasnivati na povjerenju i poštovanju Bosne i Hercegovine, što danas nije slučaj, a zbog izbora aktuelne vlasti da, kroz maliciozno djelovanje, podriva sigurnost i državnost Bosne i Hercegovine“, naveo je Lisica u autorskom tekstu na portalu !Odgovor u sedmici prije izbora.

Važnost pozitivne promjene u Mađarskoj osjećaju i prate i stabilnije zemlje u regionu, poput Hrvatske. „Koliko političari u regionu razumiju potencijalnu šansu za promjenama u Mađarskoj, svjedoči i aktivnost hrvatskog premijera Andreja Plenkovića prije nekoliko mjeseci u Davosu, kada se na marginama Svjetskog ekonomskog foruma susreo upravo s potencijalnim nasljednikom Orbana, Peterom Magyarom. Bosanskohercegovački predstavnici u Davosu to nisu učinili, a nije mi poznato da je neko od političara pokušao ostvariti određeni kontakt s Magyarom i nakon toga“, piše Lisica.

Mujanović ističe tri prioriteta za Bosnu i Hercegovinu nakon poraza Orbana. Prvi je odstranjivanje mađarskih vojnih snaga iz EUFOR-a i KFOR-a te ograničavanje učešća Mađarske u operacijama EU i NATO-a u našem regionu.

„Čak i uz smanjenje ukupnog broja snaga, poželjnije je imati manji kontingent bez mađarskog prisustva nego veći uz njegovo učešće, posebno imajući u vidu direktnu uključenost Mađarske u pokušaje izvlačenja Milorada Dodika iz Bosne i Hercegovine u vrijeme kada je bio u statusu bjegunca“, piše Mujanović.

Drugi prioritet je iskoristiti trenutak poraza za pritisak na njegove saveznike u regionu, počevši od uloge Srbije u sumnjivoj operaciji kod gasovoda u Kanjiži.

„Istovremeno, sankcije protiv Dodika i šireg secesionističkog aparata u Banjoj Luci trebaju postati prioritet. Iako se tome mogu protiviti vlade u Zagrebu i Bratislavi, izglednije je da će, bez političkog pokrića koje im je pružao Orbán, popustiti pod koordiniranim pritiskom. Uvođenje sankcija također bi moglo značajno utjecati na ishod općih izbora u Bosni i Hercegovini, potencijalno okončavajući višedecenijsku dominaciju SNSD-a u Republici Srpskoj i blokadu reformskih procesa na nivou države“, navodi Mujanović.

Treći prioritet, smatra Mujanović, jeste da Evropska unija treba raditi na smanjenju mađarskog ekonomskog prisustva, posebno u energetskom i medijskom sektoru.

„To se posebno odnosi na kompanije poput MVM i MOL u Srbiji, kao i na projekte povezanih firmi u Bosni i Hercegovini. Iako potpuna obustava ovih aktivnosti nije realna u kratkom roku, njihovo ograničavanje treba biti strateški cilj“, navodi Mujanović u kolumni na portalu !Odgovor.