Inflacijska spirala 2026: Rast cijena koji trajno mijenja ekonomsku sliku BiH

Rast cijena energenata, izazvan globalnim tenzijama, već pokreće novi inflacijski val u Bosni i Hercegovini. Nakon početka rata Amerike protiv Irana, cijena dizela u BiH skočila je preko 50 posto, a građani se već sada suočavaju sa porastom ostalih cijena.

Nedavno je Centralna banka Bosne i Hercegovine objavila projekcije prema kojima u drugom kvartalu 2026. očekuje da bi moglo doći do ubrzanja ukupne inflacije usljed rasta cijena energenata i njihovog prelijevanja na rast cijena ostalih dobara i usluga do nivoa od oko 3,9 posto.

“Sa ovom, trenutnom, procjenom inflacije postoji značajan rizik revizije na više, već u narednom krugu, zbog povećanih geopolitičkih rizika”, stoji u objavi Centralne banke BiH.

Stručnjaci upozoravaju da će se posljedice trenutnih poskupljenja osjećati dugoročno, jer se cijene, zbog težnje privatnog kapitala za većom zaradom, nakon rasta gotovo nikada ne vraćaju na početni nivo, već u najboljem slučaju dostižu blagu nivelaciju.

Profesor na Ekonomskom fakultetu u Mostaru Igor Živko ocjenjuje da se građani BiH već sada suočavaju sa efektima inflacijske spirale, obzirom da je zabilježen skok energenata poput nafte i plina, te da je već sada za očekivati da se i u svim drugim sektorima osjeti taj porast.

“Sad je pitanje šta će se događati do kraja godine, kakvu ćemo imati klimatsku situaciju i glede poljoprivrede i glede energetike, hoćemo li imati vode, hoćemo li uvoziti struju ili ne. Ono što mi možemo očekivati u drugom polugodištu ili narednom kvartalu, sad se otvara to pitanje kako će vlada reagirati na svim razinama i koje će biti mjere. Treba očekivati sada i pritisak na rast plaća zbog inflacije, jer životni standard je definitivno pao”, kaže on te dodaje da bi pritisak na porast plata mogao dodatno poticati rast inflacije.

Dodatno, prema njegovom mišljenju, dešavanja u Evropskoj uniji sa kojom smo vanjskotrgovinski dominantno vezani mogu korigovati stopu inflacije na više, jer neki podaci Eurostata pokazuju da je inflacija posebno ubrzala u Njemačkoj, Francuskoj i Nizozemskoj.

“Tu se otvara opet ona opasnost da rast cijena u tim zemljama mogu zapravo povećati onda inflaciju i u BiH jer ćemo je uvesti kroz više cijene proizvoda koje uvozimo iz Njemačke, zbog te svoje uvozne otvorenosti. To su neki argumenti koji će sigurno određivati kretanje razine cijena u drugom kvartalu, pa i do kraja godine. A da ne govorim o tome zapravo da mi još uvijek ne znamo što će se događati, odnosno da li imamo deeskalaciju sukoba ili samo neko trenutno preslagivanje, da tako kažem, snaga i s jedne i s druge strane”, navodi on.

Iako BiH posjeduje institucionalni i zakonski okvir za sistem robnih rezervi, njihovi trenutni kapaciteti i primarna namjena nisu dovoljni za potpunu amortizaciju inflatornih šokova.

Profesor Živko ističe da su rezerve, koje su organizovane na entitetskom nivou, prvenstveno dizajnirane da osiguraju rad ključnih institucija, a ne da nužno intervenišu na slobodnom tržištu.

Ipak, on naglašava da vlade imaju zakonsku mogućnost donošenja odluka o interventnom puštanju zaliha, poput nafte iz terminala u Federaciji, kako bi se stabilizovale cijene i ublažili nagli skokovi.

“Imate primjer Republike Hrvatske, koja je kroz svoj sustav robnih rezervi pustila radi stabilizacije tržišta jedan dio nafte na slobodno tržište kako bi zadržala cijenu, odnosno zapravo onemogućila njen izvanredni skok nagore, uz sve drugo što je zapravo poduzimala”, kaže on.

Ekonomista Zoran Pavlović smatra da će se projekcije Centralne banke o inflaciji od 3,9 posto gotovo izvjesno ostvariti, dok će eventualni dodatni rast zavisiti od razvoja događaja u narednih 15 dana.

“Informacija od prije par dana je bila da očekujemo da će biti bačena atomska bomba na Iran, pa na kraju, kao što vidimo, nije. Tako da je zaista neizvjesno i nemoguće projektovati bilo šta jer nemamo stabilnu političku situaciju, a ona je toliko vezana za troškove, odnosno cijenu energije i Hormuški prolaz, da je to zaista gledanje u pasulj”, smatra on.

Domino-efekat, odnosno prenos poskupljenja energije na ostale robe i usluge već je počeo, kaže Pavlović, a cijena goriva će biti neizvjesna sve dok se ne zaustavi ratni sukob.

Govoreći o robnim rezervama u BiH, Pavlović navodi da bi one u kontekstu poskupljenja mogle biti od pomoći, ali da je vrlo mala vjerovatnoća da bi se to direktno odrazilo kao olakšica za same građane.

“One samo mogu pomoći u situaciji kada dođe do nestašice neke robe, kada je nema, ne može da se uveze ili tako nešto. Dakle, tad robne rezerve mogu pomoći, a što se cijena tiče, to nije element koji može uticati na cijene roba koje se kupuju”, smatra on.

Početkom 2026. godine, Evropska unija uvela je Mehanizam za graničnu prilagodbu ugljika (CBAM), kojim se oporezuju robe iz trećih zemalja sa visokim udjelom emisija CO2, pa tako karbonski otisak postaje direktan finansijski teret za izvoznike iz BiH.

U Vanjskotrgovinskoj komori BiH pojašnjavaju da izvoznici CBAM proizvoda od oktobra 2023. moraju kvartalno izvještavati o emisijama CO2, ali da stvarna finansijska obaveza nastupa tek za emisije nastale u 2026. godini, koje će se plaćati tokom 2027. godine.

“Za izvozno orijentisana preduzeća CBAM nije samo nova tarifa, već i standard transparentnosti i odgovornog upravljanja emisijama. Iako će formalna naplata prvenstveno biti na uvozniku u EU, realno je očekivati da će trošak biti prebačen na bh. proizvođače kroz smanjene otkupne cijene ili zahtjeve za dokazivanje nižeg ugljičnog otiska”, navode u VTK BiH, kao i da BiH nema funkcionalan sistem trgovine emisijama, niti jasno definisan model oporezivanja ugljika.

Oni dodaju da će najveće posljedice uvođenja CBAM mehanizma osjetiti izvoznici iz sektora koji su obuhvaćeni prvom fazom primjene, a prije svega proizvođači željeza i čelika, aluminija, cementa, đubriva i električne energije, s obzirom na njihovu značajnu izvoznu orijentaciju prema tržištu EU.

“Utjecaj na cijene električne energije za domaće potrošače je složen. Kratkoročno promjena cijena možda neće biti značajna, jer regulatorne mjere i subvencije mogu ublažiti udarac. Međutim, kako se izvozna energija bude suočavala s dodatnim troškovima, elektroprivrede bi mogle biti suočene sa smanjenjem profita od izvoza, što bi u srednjem roku moglo rezultirati prenošenjem dijela troška na domaće kupce. S druge strane, energetska tranzicija, odnosno prelazak na obnovljive izvore, modernizacija termoelektrana i potencijalno uvođenje sistema naplate ugljika u BiH, dugoročno će svakako povećati investicione troškove, što također može imati odraz na cijene”, stoji u odgovoru.

Profesor Živko navodi da će svaki izvoznik koji ne udovoljava ekološkim standardima koje je EU propisala biti oporezovan, a što će se preliti i na krajnje cijene za potrošače u BiH.

“Tako da je sasvim jasno da će u tom dijelu troškova poslovanja i taj novi namet izazivati zapravo kod proizvođača, izvoznika traženje načina kako da se on pokrije”, ocjenjuje on.

Predsjednik Privredne komore Federacije Mirsad Jašarspahić navodi da izvoznici još uvijek ne osjećaju direktne posljedica CBAM-a, ali da će problem nastati kada i svi drugi sektori budu uključeni, među kojima metalni, elektro-industrijski, kao i industrija namještaja i tekstila.

“Mi smo kao privredne komore u analizama prema Vijeću ministara, tražili inicijativu da se razmotre mogućnosti potpisivanja sporazuma o slobodnoj trgovini, bez carina, sa određenim tržištima, naprimjer Sjeverne Afrike. Ali to ne može nadomjestiti tržište Evropske unije. 75 posto ukupnog izvoza BiH odlazi na tržište EU”, kaže Jašarspahić.

Put za pripremanje kompanija da ostanu na dobrim pozicijama u globalnom lancu snabdijevanja, kako kaže Jašarspahić, jeste uspostavljanje Sistema trgovanja emisijama EU (EU ETS).

“Nažalost, u februaru prošle godine Vlada Republike Srpske je odbila taj prijedlog, odbila dati saglasnost odnosno mišljenje na uspostavljanje tog sistema verifikatora i akreditatora unutar BiH. Samim tim je blokiran put za uspostavu EU ETS sistema harmonizovanog sa evropskim, čime bi se sredstva koja bi opterećivala tu vrstu izvoza ostala u BiH i mogla se kroz tačno utvrđen sistem ponovo vraćati kompanijama, podržavajući njihove projekte energetske efikasnosti, uštede energije, energetske tranzicije i tako dalje”, pojašnjava on.

Zbog toga, sav novac koji se prikuplja od CBAM-a ostaje u budžetu EU. Tokom zadnjih deset godina, unutar EU putem sistema ETS-a prikupljeno je oko 175 milijardi eura.

„Ako danas nemate uspostavljen sistem EU ETS-a, u toj tekućoj godini niko ništa neće osjetiti. Nadležna ministarstva će možda i završiti mandate, a da se i ne primijeti kako ništa nisu uradili, ali će onome ko dođe sljedeći sve to stići na naplatu. Imamo niz primjera te vrste, poput problema prevoznika na granicama ili samog CBAM-a, sve su to stvari za koje se znalo pet i više godina unaprijed”, zaključuje on.