Zašto novi zakon o Južnoj interkonekciji nije u interesu Federacije

Prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o gasovodu "Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska", koji je Vlada Federacije uputila u hitnu proceduru, prema organizacijama Aarhus centra u BiH i CEE Bankwatch Network, ozbiljno je štetan za javni interes i otvara prostor za netransparentno pogodovanje privatnom investitoru bez relevantnog iskustva. Organizacije su zbog toga zatražile povlačenje zakona iz hitne procedure i takav zahtjev uputili u Federalni parlament.

Na osnovu pravne i finansijske analize, ističu da se predloženim zakonom omogućava dodjela kapitalnog infrastrukturnog projekta bez studije izvodljivosti i bez javnog tendera, čime se direktno ugrožava interes građana i države. Također navode da zakon nije usklađen s Ustavom BiH, Ustavom FBiH, pravnom stečevinom EU, niti važećim zakonima.

"Poseban problem predstavlja činjenica da ključna prava i obaveze investitora nisu jasno definisana, već se ostavljaju za naknadne pregovore između Vlade FBiH i privatne kompanije, što nosi ozbiljne pravne i finansijske rizike", navode u analizi.

Organizacije upozoravaju da Vlada FBiH nije predstavila procjenu ukupnih troškova gasifikacije niti obrazložila zašto se državna kompanija BH Gas zaobilazi u korist privatnog investitora bez iskustva. Riječ je o kompaniji koja je osnovana nedavno, s minimalnim kapitalom i bez referenci u oblasti izgradnje gasne infrastrukture.

Dodatnu zabrinutost, kako navode izaziva širi energetski kontekst.

"U trenutku kada Evropa smanjuje zavisnost od fosilnih goriva, ulaganje u povećanje zavisnosti od uvoznog gasa predstavlja dugoročni rizik za energetsku i finansijsku stabilnost Federacije BiH", kažu.

Analiza dalje pokazuje da je zakon donesen bez prethodno usvojene energetske strategije i bez nove studije izvodljivosti, što je minimum za donošenje odluka o ovako velikim projektima. Organizacije zahtijevaju da se zakon prebaci u redovnu proceduru i otvori široka javna rasprava.

Jedan od ključnih problema je zaobilaženje Zakona o koncesijama FBiH. Umjesto transparentnog postupka dodjele koncesije putem tendera, zakon omogućava direktnu dodjelu projekta privatnom investitoru. Time se eliminiše konkurencija i mogućnost izbora najpovoljnijeg i najkompetentnijeg izvođača.

Kao nositelj projekta predviđa se kompanija AAFS Infrastructure and Energy, registrovana u Sarajevu, ali osnovana tek krajem 2025. godine u SAD-u. Dostupni podaci pokazuju da kompanija nema iskustva u sektoru nafte i gasa, niti u izgradnji gasovoda, dok su njeni predstavnici politički povezani s američkim političkim strukturama, o čemu je !Odgovor ranije pisao.

Procijenjeni troškovi projekta dodatno su sporni. Ranije procjene od oko 100 miliona eura smatraju se nerealno niskim, posebno jer je planirano dodatno proširenje trase za najmanje 85 kilometara. Ukupna dužina gasovoda značajno raste, dok ne postoje ažurirane procjene troškova koje uzimaju u obzir inflaciju i rast cijena materijala.

Organizacije upozoravaju da će stvarni troškovi vjerovatno biti znatno veći, a da će teret finansiranja u konačnici snositi građani – kroz veće cijene energenata, budžetske garancije ili subvencije. Istovremeno, finansijska konstrukcija projekta nije transparentna.

Dodatni troškovi, poput izgradnje kompresorskih stanica, distribucijske mreže i prateće infrastrukture, uopće nisu uključeni u postojeće procjene. Također, iskustva iz prethodnih energetskih kriza pokazuju da je gas skup energent, što dodatno dovodi u pitanje isplativost projekta.

Zakon predviđa i obaveze za BH Gas da modernizuje postojeći sistem kako bi bio kompatibilan s novim gasovodom, što će zahtijevati dodatna zaduženja. U slučaju kašnjenja ili problema, postoji rizik da odgovornost padne na javni sektor, dok bi privatni investitor bio zaštićen ugovorom.

Problematične su i odredbe koje ograničavaju promjene vlasničke strukture investitora bez odobrenja Parlamenta FBiH, jer mogu biti u suprotnosti s ustavnim pravima i zakonima o vlasništvu. Istovremeno, ove odredbe ne obuhvataju matičnu kompaniju u SAD-u, što otvara prostor za netransparentne promjene kontrole.

Posebno sporna je i odredba o eksproprijaciji, prema kojoj privatni investitor ne bi plaćao naknadu za preuzeto zemljište u vlasništvu javnih institucija. Takva privilegija, prema analizi, nema opravdanje kada je riječ o privatnoj kompaniji.

"Odluka o proširenju gasovoda nije zasnovana na relevantnim analizama i povećava vjerovatnoću da projekt postane neisplativa investicija čiji će trošak snositi građani", navode u analizi.

Kako kažu, planirani kapacitet gasovoda višestruko premašuje trenutnu potrošnju u BiH, što dovodi u pitanje njegovu opravdanost. Također, projekat se ne može realizovati u kratkom roku i neće doprinijeti kratkoročnoj energetskoj sigurnosti.

Organizacije naglašavaju da bi se umjesto ulaganja u gasnu infrastrukturu trebala razvijati alternativna rješenja, posebno za velike potrošače poput sistema daljinskog grijanja u Sarajevu. Kao održive opcije navode se toplinske pumpe, geotermalna energija i elektrifikacija, koje smanjuju zavisnost od fosilnih goriva.

Zbog svega navedenog, zahtijeva se povlačenje zakona iz hitne procedure, izrada nove energetske strategije, provođenje studije izvodljivosti i uključivanje stručne i šire javnosti u donošenje odluka o budućnosti energetskog sektora Federacije BiH.