Ustavna kriza na Kosovu: Sudar dva poimanja suvereniteta i odnosa sa strancima

Ustavna i politička kriza na Kosovu, čiji ishod će odrediti hoće li Kosovari opet na izbore, svoje ishodište ima u suštinskom pitanju – može li Kosovo, s premijerom Albinom Kurtijem na čelu, i s ovakvim uređenjem, voditi suverenističku politiku.

Odnosi premijera Kurtija i predsjednice Vojse Osmani-Sadriju do otvaranja pitanja njenog reizbora bili su izuzetno pozitivni. Međutim, u posljednje vrijeme naziru se naznake zahlađenja.

Ćerim Bajrami, nekadašnji bošnjački zastupnik u Skupštini Kosova, danas savjetnik ministra regionalnog razvoja Rasima Demirija, podsjeća da je Osmani-Sadriju doprinijela pobjedi Kurtijeve stranke Vetëvendosje (VV)izlaskom iz Demokratskog saveza Kosova (LDK).

„Potom je uz podršku sebi naklonjenog političkog subjekta, Guxo, osigurala parlamentarnu većinu za VV. Oni su njoj vratili izborom za predsjednicu u petogodišnjem mandatu, koji ističe 4. aprila. Njen izbor su, uz zastupnike VV, većinu zastupnika iz nevećinskih zajednica, podržali i neki zastupnici LDK, dok su drugi, svojim prisustvom u Skupštini, osigurali kvorum od 80 zastupnika”, kaže za !Odgovor Bajrami.

Odnos premijera i predsjednice te uspjesi na međunarodnoj sceni odavali su dojam zajedničkog rada i djelovanja. Stvari se mijenjaju kada VV gubi većinu na izborima u februaru 2025, a potom u decembru osvaja natpolovičnu većinu od 57 zastupnika.

„Uz još desetak zastupnika iz nevećinskih zajednica može se izabrati predsjednik države, ali je izazovno osigurati kvorum koji je uslov za drugi i treći krug u kojem je dovoljna natpolovična većina za izbor. Kurti je od predsjednice tražio da ona osigura 30-ak potpisa, što je preduslov za kandidiranje, te podršku još najmanje 15 zastupnika iz opozicionih stranaka. Očigledno je da je to bilo nemoguće, jer nijedna od dvije vodeće opozicione stranke (PDK i LDK) nisu dale podršku za novi mandat predsjednice Osmani-Sadriju. U međuvremenu su pale i neke međusobne optužbe čime se njihovo povjerenje istopilo”, pojašnjava Bajrami.

Ishod ove krize je neizvjestan. Sjednica Skupštine Kosova za izbor novog predsjednika bila je zakazana u ustavnom roku.

Predložen je Glauk Konjufca iz VV, koji je trenutno potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova i dijaspore, uz (obaveznog) protivkandidata, također iz VV, obojica sa po 30 potpisa.

„Međutim, prilikom utvrđivanja kvoruma u Skupštini pokazalo se da nedostaje 13 zastupnika. Predsjednica Skupštine sjednicu je prekinula, s namjerom da nastavi zasjedanje. Narednog dana predsjednica Kosova je, navodno koristeći svoja ustavna ovlaštenja, donijela dekret o raspuštanju Skupštine. VV se odmah žalio Ustavnom sudu i za neprisustvo na sjednici opozicionih zastupnika i na dekret predsjednice. Ustavni sud je ubrzo donio privremenu mjeru o zaustavljanju svih daljnjih djelovanja i predsjednice i Skupštine Kosova do 30. marta”, dodaje Bajrami.

Javnost očekuje presudu Ustavnog suda, za koju postoje dvije opcije, od kojih je, po mišljenju Bajramija, izvjesnije da će donijeti presudu da se nastavi procedura izbora predsjednika, ali s jasnim ograničenjima broja pokušaja.

“Hoće li se u tom slučaju vladajuće stranke i one opozicione dogovoriti za 'trećeg' kandidata – za sve njih prihvatljivog, ostaje da se vidi. U protivnom, ako i ti pokušaji propadnu ići će se na nove izbore”, smatra Bajrami.

Nekadašnji predsjednik Centralne izborne komisije Kosova i univerzitetski profesor Mazllum Baraliu za !Odgovor pojašnjava da kosovski ustav i nije najbolji i najdemokratskiji, „kako je na početku bio proklamovan od strane nekih političara na Kosovu i u svijetu“.

„Dakle, radi se o diktaturi manjine nad većinom. Ovaj ustav je proizveo velike poteškoće i barijere umjesto da omogućava razvoj Kosova, zbog čega imamo permanentne krize koje dodatno pogoršava naš balkanski mentalitet”, pojašnjava dr. Baraliu.

Kriza se nastavlja, što dodatno polarizuje kosovsko društvo, a novi izbori neće donijeti suštinsku promjenu. Podsjećamo, Kosovari su prošle godine na izbore izlazili pet puta: parlamentarni 9. februara, dva kruga lokalnih (oktobar i novembar) i vanredni parlamentarni 28. decembra.

“Dekret predsjednice zapravo je jedan manir koji potvrđuje da ova politička klasa na Kosovu nije ni spremna, ni sposobna, ni emancipirana, ni demokratski, niti nacionalno da vodi računa o potrebama društva. Ona je opet uputila tehničko pitanje prema Ustavnom sudu iako je izvrstan pravnik. Vidjet ćemo šta će Ustavni sud reći, ali što se tiče izbora, svakako da nikome ne odgovaraju”, kazao je dr. Baraliu.

Nadalje pojašnjava da manje stranke očekuju da će ovaj put poraziti Kurtija, jer se nadaju da će učešće predsjednice Osmani-Sadriju u izborima promijeniti raspoloženje birača.

“A zapravo neće biti tako. Teško je očekivati da opozicija dobije znatno višu podršku birača koji su nakon pet izbora umorni. Istraživanja ne daju nadu opoziciji, a njihova namjera da idu na nove izbore je udaranje glavom u zid”, smatra naš sagovornik.

Komentirajući razlaz premijera i predsjednice dr. Baraliu ukazuje na jedan susret u Washingtonu gdje se Osmani-Sadriju pojavljuje na jednoj fotografiji. Taj sastanak imao cilj koordinaciju djelovanja protiv premijera Kurtija i suvereniteta Kosova između opozicije i američkih zvaničnika, a u korist Beograda. U medijima su se pojavili navodi o velikim iznosima novca u ovoj priči, a predsjednica se pravdala da je na tom sastanku bila samo 10 minuta.

Upravo je to bio okidač za razlaz u vanjskoj politici između premijera i predsjednice.

“Kriza se nastavlja, a da bi se pomirila pozicija i opozicija oko zajedničkog kandidata potrebno je da obje strane ublaže stavove. Moguća je koalicija između VV i PDK, čime bi imali kvorum u Skupštini. Ova politička kriza ima svoje dublje socijalne korijene koji polarizuju društvo. Vlast koja je vodila Kosovo posljednjih 20 godina to je radila u većoj mjeri na štetu interesa društva i države, a njihova nestabilnost se ogleda u činjenici da je samo Kurti ima cijeli mandat. Vlade prije VV su izvršile teritorijalne ustupke prema Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori, omogućile decentralizaciju u korist Srba, ustupke prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi te su potpisale 33 sporazuma na štetu Kosova. Usprkos takvim ustupcima, Kosovo nije priznato od pet članica EU i četiri NATO-a”, naglašava dr. Baraliu.

Kosovo je, uz to, zbog stavova Kurtija bilo čak kažnjeno trogodišnjim sankcijama od strane EU što ga je stavilo u društvo Rusije i Bjelorusije.

“Unutrašnji destruktivni elementi žele po svaku cijenu da smjene vladu premijera Kurtija uz pomoć stranih nedobronamjernih sila iz ekstremnih desničarskih krugova Evropske unije koja je u krizi koja se produbljuje. Nažalost, to je dio širih destruktivnih procesa koji potkopavaju svjetski poredak u kojem živimo već 80 godina”, zaključuje dr. Baraliu.