Vlast koja ne trpi kritiku – nekada zatvor, danas blok  

Američki neimenovani zvaničnici počeli su se buniti jer najbliži saradnici Donalda Trumpa prvom čovjeku Sjedinjenih Američkih Država prikazuju samo uspjehe američke vojske u ratu protiv Irana. O tome šta je Iran postigao i koliko štete je nanio SAD-u, Trump je saznao iz medija. Kao što bi kolega Haris Imamović često rekao, niko ne smije reći caru da je go.

I mi u BiH imamo svog cara. Od nekoliko ljudi iz mog okruženja čula sam da su blokirani na zvaničnom profilu člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića na Facebooku. Ne samo zbog komentara nego zbog reakcija na objavu koje se ne sviđaju Bećiroviću. I kada otvorite bilo koji njegov post, vidjet ćete da su većina komentara hvalospjevi na račun bošnjačkog člana Predsjedništva.

Ne vjerujem da Denis Bećirović sjedi i sam briše komentare koji mu se ne sviđaju pa blokira korisnike, ali vjerujem da, kao i u Trumpovom slučaju, to rade njegovi najbliži saradnici.

Javnost je uznemirila činjenica da je Bećirovićeva supruga sjedila pored supruge Benjamina Netanjahua na skupu gdje se, na poziv Melanije Trump, govorilo o dječijim pravima. Govoriti o pravima djece u vrijeme kada SAD i Izrael ubijaju djecu na Bliskom Istoku je krajnje licemjerno. Bećirović je stao u odbranu supruge, a od 649 komentara, u trenutku pisanja ovog teksta, nema nijedan negativan. Vjerovatno zato što su ljudi koji bi i uputili kritiku već davno blokirani. Društvene mreže mu služe kao svojevrsni filter stvarnosti gdje čuje samo aplauze.

I Mirela Bećirović, koju zovu “prva dama”, potrudila se da na njenom profilu na Instagramu nema komentara u kojima građani postavljaju pitanje zašto je Bećirović pristala da sjedi uz suprugu izraelskog premijera, te zašto se u svom govoru nije osvrnula na patnje djece na Bliskom Istoku, koju upravo u času dok je održavan skup u SAD-u (ironično na temu prava djece), vrši izraelska vojska. Bilo ih je, ali su svi izbrisani.

U svemu tome posebno upada u oči još jedna kontradikcija – Bećirović se često predstavlja kao “čovjek od naroda”, političar koji razumije glas građana i koji je spreman da ih sluša. Međutim, ako se taj glas sistematski filtrira, briše ili blokira čim postane kritičan, onda se postavlja pitanje kome se zapravo obraća i koga predstavlja. Jer biti “čovjek od naroda” ne znači okružiti se isključivo pohvalama, nego imati spremnost da se čuje i ono što nije prijatno. A upravo tu, čini se, Bećirović pokazuje nespremnost da prihvati kritiku, čak i kada dolazi od onih u čije ime tvrdi da govori.

Za razliku od njega, Semir Efendić, Adnan Delić i još nekoliko političara nerijetko odgovaraju na komentare koji im se ne sviđaju. U sadržaje i ispravnost komentara neću ulaziti, svakako nije ni tema, ali pokazuje potencijalnim glasačima da ih političari doživljavaju.

U prošlom političkom sistemu vlast je svoje kritičare slala u zatvore, danas, kad se politika vodi na društvenim mrežama, neistomišljenike zbog pogrešne reakcije ili komentara na njihov post šalju na block listu. Razlika je u sredstvima, i svakako posljedicama, ali ne i u principu. Kritike se brišu bez suočavanja s njima. A društvo u kojem se kritika uklanja umjesto da se razmatra, teško može napredovati.