U Hercegovini počela kampanja: Murali u Stocu i navijački napad na M17

Incidenti i napadi na Bošnjake u Hercegovini imaju svoj prepoznatljiv ritam: učestaliji su u izbornim godinama.

Nakon što smo svjedočili „unutarhrvatskom“ obračunu, kada je u požaru stradao službeni automobil gradonačelnika Mostara Marija Kordića, te zapaljivom obračunu s opozicijom u Čapljini, „nekako s proljeća“ započele su tradicionalne predizborne nasilne aktivnosti iza kojih očito stoji jaka politička stranka.

Mostarska javnost je pred lokalne izbore 2024. godine svjedočila nizu napada „huligana“ na maloljetnike u mostarskim naseljima Opine i Malo Polje, te postavljanju nacističkih obilježja u srpskom povratničkom naselju Baćevići u zapadnom dijelu Mostara.

Novi krug napada i provokacija otvoren je tokom Bajrama u Stocu, kada je grupa lokalnih Hrvata, (ne)članova navijačkih grupa, postavila mural na kružnom toku na ulazu u grad.

Bošnjaci su krenuli s pripremama za postavljanje murala posvećenog Srebrenici na drugom kružnom toku. U međuvremenu, tokom noći, „neko“ je oštetio prvi mural što je izazvalo reakcije Hrvata koji su oštetili drugi. Mural je precrtan, a na zidu su ispisani uvredljivi i ekstremistički grafiti, ustaški pozdrav „Za dom spremni“, i „Bog i Hrvati“.

Prema pisanju portala Glas Stoca, u incidentu su učestvovali navijači zagrebačkog Dinama (Bad Blue Boys), ogranak iz Čapljine i Stoca, te lokalni huligani. Incident se dogodio u trenutku kada su Bošnjaci Stoca pokušavali završiti mural posvećen žrtvama Srebrenice.

Čule su se provokacije poput “Hrvatski Stolac”, a situacija je eskalirala kada su napadači krenuli prema grupi Bošnjaka koja se nalazila na kružnom toku. U tom trenutku intervenisali su pripadnici MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona. U neredima je napadnut i jedan Bošnjak, kojem su nanesene teže tjelesne ozljede. Zbog napada na policijske službenike priveden je Vedran Čoko.

Da bismo došli do odgovora na brojna pitanja i pozadinu ovog događaja nužno je uporediti izjavu gradonačelnika Stoca Stjepana Boškovića za portal Faktor i kasnije službeno saopćenje s hronologijom navedenih dešavanja.

Naime, Bošković prvo poručuje da Stocu ne treba „rat muralima“ te da nema „trvljenja“ između Bošnjaka i Hrvata te da policija radi svoj posao, te da neće dozvoliti „oštećenje i skrnavljenje imovine, pa ni murala“.

U naknadnom službenom saopćenju Bošković naglašava da gradska uprava nije izdala odobrenje za crtanje grafita ili murala. On poziva policijske organe da pojačaju prisutnost, te da poduzmu potrebne mjere s ciljem sprječavanja daljnje eskalacije sukoba i narušavanja sigurnosne situacije.

Na osnovu navedenog vrijedi se upitati: ako je iscrtavanje grafita i murala zabranjeno na javnim površinama, gdje je policija bila kad se postavljao prvi mural?

S gradonačelnikom Boškovićem se možemo složiti samo s konstatacijom da u Stocu „nema trvljenja između Bošnjaka i Hrvata“, nego se radi o poznatim i organizovanim aktivnostima „navijača“ koji su tradicionalno u Hercegovini u sadejstvu sa strankom čiji je član Bošković.

Ako je postavljanje murala zabranjeno, zašto gradonačelnik Bošković kaže da će biti zaštićeni. Zašto ne izda naredbu da se oba murala uklone? Odgovor je jasan. Hrvatska politika na teritorijama tzv. Herceg-Bosne, koja je presuđena za udruženi zločinački poduhvat, opstaje kroz obilježavanje teritorije grafitima, muralima, sloganima koji slave i veličaju ratne zločine. Obilježavanje teritorije se vrši i postavljanjem križeva na brda i nacionalne spomenike.

Na taj način se održava nacionalni naboj koji se ovjerava svake dvije godine na izborima.

Stolac je u posljednje vrijeme postao prepoznatljiv po aktivizmu koji jako nedostaje u drugim dijelovima BiH. Od ukazivanja na neodgovoran odnos Grada, brojne deponije, razne opstrukcije do supremacije kroz administraciju... aktivizam Stočana, ne samo Bošnjaka, postao je prepoznatljiv.

„Ovakvi događaji nisu samo incidenti na površini društva, oni su simptom dubljeg poremećaja u razumijevanju slobode i odgovornosti. Sloboda nikada ne znači pravo da se drugome uskrati dostojanstvo niti da se zajednički prostor pretvara u poprište straha i sile dominacije. Ovdje se ne radi samo o sukobu grupa, već o pokušaju da se proizvede haos i dodatno podgriju podjele, te ostvari osjećaj lokalne hegemonije jednih naspram drugih. Nije bez razloga Stolac često izabran kao svojevrsni epicentar ovakvih sukoba“, smatra aktivista Almin Pehilj.

Naš sagovornik ističe da posebno zabrinjava što su akteri ovih dešavanja mladi ljudi.

„Mladost bi trebala biti vrijeme izgradnje, a ne razaranja. Kada mladi postanu nasljednici pogrešnih narativa iz nedavne prošlosti to nije dobro. Naročito ako im je tu historiju neko pogrešno interpretirao. Zato se mora jasno postaviti pitanje odgovornosti. Nadležne institucije moraju reagovati odlučno i bez odlaganja, a počinioci snositi konkretne posljedice ne po ustaljenom obrascu „istraga je u toku“ do narednog incidenta. Potpuno nezavisno trebaju raditi svoj posao bez bilo kakvog favoriziranja strana. U izbornoj godini ovakvi događaji nose dodatnu težinu. Upravo zato je važno ne pristati na neizvjesnost, nego insistirati na razumu, odgovornosti i miru kao jedinom održivom putu“, poručuje Pehilj.

Incidenti u Stocu dobili su svoj epilog danas u Mostaru.

Naime, jutros oko 7:30 sati na putu M17 u naselju Željuša desila se klasična sačekuša: prepoznatljiva režija i potpis nasilnog djelovanja grupa povezanih s Ultrasima, navijačima Zrinjskog. Jedna osoba je ozlijeđena, vozilo zapaljeno. Kamere svjedoka, putnika iz vozila, sve su zabilježile.

Postavlja se redovno pitanje hoće li opet zakazati policija, tužilaštvo i sudstvo. Poznato je pod čijom su kontrolom navedene institucije, ali poznato je da se to nije moglo desiti, tokom proteklih decenija, bez „saradnika“ koji imaju bošnjačka imena i kako na nivou HNK, tako i na nivou FBiH.